Kada je počeo rat, bio sam u Mostaru, sportski direktor mog Veleža, kluba u kojem sam počeo karijeru. Bombardirani smo svaki dan i u svakom trenutku ste mogli poginuti. Bilo je užasno. Postoje zajedničke točke s trenutnom situacijom, ali ih ne možemo usporediti. Sada možete izaći s dopuštenjem. U to vrijeme sve su aktivnosti prestale. Nisam više mogao raditi. Sarajevo i Mostar bili su okruženi i blokirani. Bombardovani su od Srba i Hrvata. Granatirani smo i danju i noću. Moj grad je bio u rukama fašista. Pokušavao sam pomoći lokalnom stanovništvu organiziranjem konvoja nužne robe iz Francuske, rekao je Halilhodžić, prenosi Pogled.
- Moja supruga je Hrvatica. Bio sam zatvoren u svojoj kući, šetao sam samo vrtom, gotovo dvije godine. Ali morali ste biti stalno oprezni jer smo u bilo kojem trenutku mogli biti bombardirani. Jednog dana sudjelovao sam u jednoj radijskoj emisiji i kritizirao hrvatske fašiste. Tada sam dobio poziv od prijatelja koji mi je rekao da se sakrijem jer će bombardirati moju kuću. U deset minuta prije ponoći moja je kuća bombardirana 45 minuta. Sakrio sam se u svoju podrumsku bazu. Bilo je to najgore razdoblje u mom životu. Moja kuća je uništena, priča Halilhodžić.
Dnevnik.ba