- Na otvorenju SFF-a prvotni je plan bio pogledati film u Narodnom pozorištu. Međutim, nakon protokola iskrali smo se i pobjegli u Metalac, obližnje kino pod zvijezdama, meni najljepšu lokaciju za festivalske projekcije. Ondje smo ‘Deset u pola’ gledali, što se kaže, s rajom i skriveni među kokicama osluškivali publiku. Tada sam imao najveću tremu jer igram Sarajliju usred Sarajeva, sa specifičnim sarajevskim govorom, što nije lak zadatak. Većina nas misli da ćemo se lako snaći u sarajevskim naglascima, sudeći uglavnom po vicevima o Muji i Hasi, ali kad se time ozbiljno pozabaviš, što je meni bio preduvjet da se uopće počnem baviti ovom ulogom, nađeš se na skliskom terenu. Jednostavnije sam to svladavao u sitcomu ‘Lud, zbunjen, normalan’ jer je lik koji sam tamo igrao ipak bio pridošlica iz Zagreba. Ovaj sam put uz veliku pomoć Danisa Tanovića, Branka Đurića i ostalih kolega uspio ‘ukrasti’ govor, a to su Sarajlije prepoznale. Bez lažne skromnosti, dobio sam čestitke na račun toga upravo od njih. Zapravo, laknulo mi je jer sam imao ozbiljnu tremu. Reakcije na film? Fenomenalne su jer je ‘Deset u pola’ neopterećen, romantičan, topao i vrlo duhovit film. Priča je to o ljubavi, prijateljstvu, Sarajevu i ćevapima - rekao je Bjelovarčanin i objasnio kako je odglumio svoju ulogu.
- Cilj mi je bio stvoriti vlasnika kafane, čovjeka svakodnevno okruženog mnoštvom, a zapravo poludepresivnog s obzirom na njegovu ratnu povijest koja je u filmu spomenuta samo u tragovima. Takav je do trenutka kad počinje ozbiljna akcija u kojoj on osjeti da je na svom terenu te živne. Uloga nije velika, a kad u kratkom vremenu moraš puno toga implementirati, mi to u filmskom žargonu zovemo ‘igranje s ličnom kartom’. Dakle, u malom prostoru što punije treba oslikati taj karakter, a paziti da se ne pretjera. To je bio hod po rubu i mislim da smo u tome uspjeli. Lako je s oskarovcima - kaže glumac kojeg uskoro na HRT-u gledamo i u seriji "Mrkomir prvi".
- Ne sviđa mi se ta usporedba jer je ‘Crna guja’ priča za sebe. Ali ne sumnjam da će ‘Mrkomir’ publici biti iznimno zanimljiv format - odvija se u dalekoj prošlosti s izmišljenim likovima, a progovara o sadašnjosti kroz kritiku današnjice na psihološkoj, sociološkoj i političkoj razini. Serija je i kritika vlasti pa mislim da će taj miks gledatelje držati pred malim ekranima. Barem se tome nadamo. Zapravo, naučio sam da je, dok se naš proizvod ne susretne s publikom, vrlo teško nešto predviđati. Ta će se kemija sa snimanja ili prenijeti ili neće - kaže Navojec.
Premda ne voli govoriti o privatnom životu, odgovorio je i na pitanje pjeva li ljubavne pjesme svojoj partnerici, nagrađivanoj glumici Mariji Škaričić.
- Za Mariju mi ne treba nikakav instrument, osim mog srca - rekao je Goran.
Dnevnik.ba