Globalni pad Microsofta razotkrio ranjivost svijeta: Jesmo li postali taoci nekoliko tehnoloških divova?

Milijuni ljudi ostali su bez pristupa elektroničkoj pošti, poslovnim komunikacijskim alatima i drugim uslugama koje svakodnevno koriste. Ono što je počelo kao tehnički problem u Microsoftovoj infrastrukturi pretvorilo se u međunarodni poremećaj koji je pokazao koliko se brzo problemi jedne kompanije mogu proširiti na gotovo sve dijelove društva.

Nije riječ samo o tome da zaposlenici nisu mogli slati e-mailove ili održavati sastanke preko interneta. Problemi su zahvatili zdravstvene ustanove, policiju, škole, financijske institucije i državnu upravu. U pojedinim slučajevima zaposlenici su se morali vratiti papiru, telefonu, pa čak i telefaksu kako bi nastavili raditi.

Što se dogodilo s Microsoftom?

Problemi su počeli u četvrtak, a nastavili su se tijekom jučerašnjeg dana. Najviše su bile pogođene usluge Microsoft 365, uključujući Outlook, Teams i Copilot. Korisnici nisu mogli pristupiti elektroničkoj pošti, slati poruke, koristiti kalendare ili pristupati pojedinim poslovnim dokumentima, prenosi Index.

Prema podacima servisa Downdetector, prijave problema stizale su iz 74 zemlje i teritorija. Microsoft je objasnio da je problem nastao tijekom ranije nadogradnje mrežnih kapaciteta, a pokazao se nakon naknadne promjene mrežnih postavki.

Kompanija je odbacila mogućnost kibernetičkog napada. 

Bolnice su se vraćale papiru, a financijske institucije telefaksu

Razmjeri problema najbolje su se vidjeli u ustanovama kojima je neprekinuta komunikacija nužna za svakodnevni rad.

U Ujedinjenom Kraljevstvu poremećaji su zahvatili dijelove javnog zdravstvenog sustava NHS. Dio bolničkog osoblja nije mogao pristupiti elektroničkoj pošti, a neke ustanove morale su koristiti papirnatu dokumentaciju. Pacijente su upozoravali da bi moglo doći do kašnjenja u obradi recepata i administrativnim postupcima.

Problemi su se pojavili i u pravosuđu, policiji te školama. Pojedine službe morale su pronaći alternativne načine komunikacije, dok su putnike na željeznici upozoravali na moguće poteškoće s digitalnim kartama.

Financijski sektor također je osjetio posljedice. Reuters je izvijestio da su neke transakcije morale biti potvrđivane telefaksom, dok su komunikacijski problemi usporili rad banaka, trgovaca vrijednosnim papirima i drugih financijskih institucija.

Pritom nisu prestali raditi svi temeljni sustavi pogođenih organizacija. Mnoge su nastavile pružati osnovne usluge, ali su im komunikacija, administracija i pojedini poslovni procesi bili znatno otežani.

Jedna kompanija može zaustaviti velik dio svakodnevnog života

Telegraph piše kako je globalni poremećaj Microsoftovih usluga trebao biti ozbiljno upozorenje vladama i građanima.

Problemi u sustavima samo jedne privatne kompanije mogu poremetiti rad bolnica, bankarskih usluga, poslovnog sektora i javnih institucija.

Analitičari tvrde kako smo velik dio infrastrukture potrebne za svakodnevni život praktički prepustili komercijalnim kompanijama, čija je osnovna odgovornost prema njihovim dioničarima.

Microsoft pritom nije samo još jedan proizvođač softvera. Njegovi proizvodi toliko su duboko ugrađeni u poslovanje državnih institucija, javnih službi i gospodarstva da je pouzdanost njihovog rada postala pitanje od nacionalne važnosti.

Države ne bi smjele prepustiti upravljanje ključnom fizičkom infrastrukturom privatnoj kompaniji bez strogih sigurnosnih standarda, rezervnih rješenja i nadzora. No velik dio digitalne infrastrukture razvijao se bez jednako vidljivih jamstava da će društvo moći normalno funkcionirati ako jedan veliki pružatelj usluga zakaže.

Problem nije samo Microsoft, nego način na koji je izgrađen digitalni svijet

Microsoftov pad pokazao je i jedan širi problem. Iako ljudi svakodnevno koriste stotine različitih aplikacija, internetskih stranica i digitalnih usluga, velik dio njih u pozadini ovisi o infrastrukturi relativno malog broja kompanija.

Microsoft, Amazon i Google imaju iznimno važnu ulogu u pružanju usluga računalstva u oblaku. To znači da brojne tvrtke i institucije vlastite podatke, aplikacije i poslovne sustave ne održavaju isključivo na vlastitim računalima, nego ih koriste preko udaljenih podatkovnih centara.

Takav model ima velike prednosti. Smanjuje troškove, omogućuje brži razvoj novih usluga i olakšava rad organizacijama koje ne mogu same održavati složenu informatičku infrastrukturu.

No istodobno stvara zajedničke točke mogućeg otkaza. Ako različite institucije koriste istog pružatelja usluge, kvar u njegovim sustavima može ih pogoditi istodobno, čak i ako međusobno nemaju nikakve veze.

To znači da banka, bolnica, škola i državna institucija mogu imati potpuno različite zadatke, zaposlenike i korisnike, ali ipak dijeliti istu tehnološku slabost.

Upravo zato lokalni kvar više ne mora imati samo lokalne posljedice. Problem nastao u jednoj tehnološkoj infrastrukturi može se u kratkom vremenu pretvoriti u poremećaj na više kontinenata.

Sličan incident već je 2024. zaustavio zrakoplove i bolnice

Ovo nije prvi put da je problem u sustavima jedne tehnološke kompanije izazvao posljedice diljem svijeta.

U srpnju 2024. neispravna nadogradnja sigurnosnog softvera američke kompanije CrowdStrike izazvala je masovne probleme na računalima koja koriste operativni sustav Windows.

Prema Microsoftovoj procjeni, pogođeno je oko 8.5 milijuna računala. Bio je to manje od jedan posto svih Windows uređaja na svijetu, ali posljedice su bile goleme.

Zrakoplovne kompanije morale su otkazivati letove, bolnice su imale problema s pristupom sustavima, banke i trgovine nisu mogle normalno poslovati, a pojedine televizijske kuće privremeno su prekinule emitiranje programa.

Posebno je zabrinjavajuće bilo to što uzrok nije bio kibernetički napad. Bila je dovoljna jedna pogrešna softverska nadogradnja.

Ni incident iz 2024. ni aktualni Microsoftov kvar ne znače da je cjelokupna digitalna infrastruktura svijeta prestala funkcionirati. No oba slučaja pokazuju kako relativno ograničeni tehnički problemi mogu izazvati nesrazmjerno velike posljedice kada pogađaju sustave o kojima ovisi velik broj važnih institucija.

Što ako sustavi ne rade nekoliko dana?

Najvažnije pitanje nije koliko je vremena potrebno Microsoftu da popravi aktualni kvar. Puno je važnije što bi se dogodilo da sličan poremećaj traje nekoliko dana ili čak tjedana.

Bolnice bi morale pronaći način da nastave naručivati pacijente, razmjenjivati medicinsku dokumentaciju i komunicirati s drugim ustanovama. Banke bi morale održavati poslovanje, državne službe obrađivati zahtjeve građana, a kompanije nastaviti isplaćivati plaće i izvršavati poslovne obveze.

Pritom bi posljedice ovisile o tome koji je sustav pogođen. Prekid elektroničke pošte nije isto što i prestanak rada sustava za plaćanje, bolničke evidencije ili kontrole zračnog prometa.

No i sustavi koji se na prvi pogled čine manje važnima mogu postati ključni kada drugi procesi ovise o njima.

Primjerice, ako bolnica ima pristup medicinskoj dokumentaciji, ali ne može komunicirati s vanjskim laboratorijem ili drugom zdravstvenom ustanovom, njezin rad i dalje može biti ozbiljno otežan.

Slično vrijedi za tvrtku kojoj računovodstveni program radi, ali ne može pristupiti elektroničkoj pošti potrebnoj za dostavljanje računa, potvrda i važnih poslovnih dokumenata.

Zato pitanje digitalne sigurnosti više nije samo pitanje zaštite od hakera. Jednako je važno može li organizacija nastaviti raditi kada tehnologija na koju se oslanja jednostavno prestane funkcionirati.

Europa pokušava smanjiti rizik

Europska unija već je počela uvoditi stroža pravila za digitalnu otpornost ključnih institucija.

Od siječnja 2025. primjenjuje se uredba DORA, koja financijskim institucijama nameće obveze upravljanja informatičkim rizicima, provjere otpornosti sustava i nadzora ovisnosti o vanjskim tehnološkim pružateljima usluga.

DORA omogućuje i europski nadzor nad pružateljima informatičkih usluga koji su proglašeni kritičnima za financijski sektor.

Tu je i europska direktiva NIS2, usmjerena na jačanje kibernetičke sigurnosti i otpornosti ključnih sektora, među kojima su energetika, promet, zdravstvo, bankarstvo, javna uprava i digitalna infrastruktura.

No postojanje zakonskih obveza ne znači da su svi rizici uklonjeni. Čak i organizacija koja poštuje sigurnosne standarde može ostati bez ključnih usluga ako njezin vanjski pružatelj doživi ozbiljan tehnički kvar.

Rezervni sustav ne znači mnogo ako ovisi o istom dobavljaču

Jedna od ključnih pouka aktualnog poremećaja jest da rezervna rješenja moraju biti stvarno neovisna o sustavu koji bi trebala zamijeniti.

Ako organizacija koristi rezervnu komunikacijsku platformu, ali se i u nju prijavljuje preko iste Microsoftove usluge za provjeru identiteta, takvo rješenje možda neće biti dostupno kada nastane kvar.

Isto vrijedi za sigurnosne kopije podataka. Kopija koja postoji, ali joj se ne može pristupiti bez sustava koji je prestao raditi, u kriznoj situaciji može imati vrlo ograničenu vrijednost.

Zbog toga stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno samo imati rezervne sustave. Organizacije moraju redovito provjeravati funkcioniraju li oni kada glavni sustav postane nedostupan.

Reuters je nakon Microsoftova pada prenio upozorenje analitičara Paola Pescatorea iz PP Foresighta da raste potreba za ulaganjem u rezervne planove i njihovim stvarnim testiranjem. Pescatore smatra da bi tvrtke za ključne usluge, poput komunikacije i pohrane podataka, trebale razmotriti korištenje više različitih pružatelja.

Digitalna neovisnost postaje pitanje državne sigurnosti

Aktualni kvar ponovno je otvorio i pitanje koliko Europa ovisi o američkim tehnološkim kompanijama.

Za razliku od fizičke infrastrukture, poput cesta, elektrana ili vodovoda, digitalni sustavi često prelaze državne granice. Podaci i aplikacije europskih institucija mogu se nalaziti na infrastrukturi kompanija čija se ključna poslovna i tehnološka kontrola nalazi izvan Europe.

To ne znači da su takve usluge nužno manje sigurne ili pouzdane. Velike tehnološke kompanije imaju znatne resurse za održavanje i zaštitu svojih sustava.

Problem nastaje kada je ovisnost toliko velika da države i institucije imaju malo mogućnosti samostalno reagirati na ozbiljan kvar.

Zbog toga se u Europi sve više raspravlja o digitalnom suverenitetu, odnosno sposobnosti država da zadrže kontrolu nad ključnim digitalnim sustavima, podacima i tehnološkim odlukama.

To ne mora značiti odustajanje od Microsofta, Googlea ili Amazona. Može značiti razvoj europskih alternativa, veći izbor dobavljača, strože ugovorne obveze te mogućnost da se podaci i usluge prebace na drugu infrastrukturu.

Tehnologija nam je olakšala život, ali nas je učinila i ranjivijima

Digitalizacija je omogućila stvari koje su prije samo nekoliko desetljeća bile nezamislive. Zdravstveni djelatnici mogu brzo razmjenjivati podatke, građani obavljati administrativne poslove bez odlaska na šalter, a tvrtke surađivati s partnerima na drugom kraju svijeta.

No uz sve te prednosti razvila se i nova vrsta ovisnosti. Sve više svakodnevnih aktivnosti pretpostavlja da će internetska veza, udaljeni poslužitelji i digitalni identiteti funkcionirati bez prekida. Kada jedan od tih dijelova prestane raditi, problem se često ne može jednostavno riješiti prelaskom na drugi uređaj ili aplikaciju.

Rešenje nije odbacivanje tehnologije, nego ozbiljno preispitivanje odnosa između javnih institucija i privatnih kompanija koje upravljaju sustavima o kojima ovisi moderno društvo.

Vlade bi morale utvrditi imaju li dovoljno nadzora nad ključnim tehnološkim kompanijama i mogu li osnovne javne službe nastaviti funkcionirati ako neki veliki pružatelj usluga doživi dugotrajan prekid rada.

U konačnici, aktualni Microsoftov kvar postavlja jednostavno pitanje: ako prestanak rada nekoliko digitalnih usluga može istodobno poremetiti poslovanje bolnica, banaka, škola i državnih institucija diljem svijeta, jesmo li u digitalizaciji dovoljno razmišljali o tome što će se dogoditi kada tehnologija zakaže?

Jer pitanje više nije hoće li se neki veliki tehnološki sustav ponovno pokvariti. Pitanje je koliko ćemo biti spremni kada se to dogodi.