Kada god su se spominjala imena, dolazile su i reakcija zašto bi oni bili dobri ili ne. Pojavila se informacija da je njemački Bild napisao da je francuski predsjednik Emanuel Macron predložio hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Kasnije se to tumačilo kao da Macron ne bi imao ništa protiv toga, kao niti protiv drugih kandidata i potencijalnih kandidata koji se spominju. No koliko je Macron utjecajan, neke njegove ideje drugi su nazivali “probnim balonima” ili “pokušajem destabiliziranja Europske pučke stranke”. On je nedavno izašao i s idejom da predsjednica Komisije bude njemačka kancelarka Angela Merkel.
Kako su se stvari odvijale, a nitko točno ne zna što se uistinu događali iza zatvorenih vrata, sve je bilo moguće i niti jedna opcija nije bila odbačena.
Ako francuski predsjednik Emanuel Macron uspije spriječiti izbor Manfreda Webera i time sruši i načelo Spitzen kandidata, onda će se to smatrati njegovom pobjedom, ali Macron bi onda time potrošio važnu kartu i neće biti taj koji bi mogao predložiti ili odbiti nekog drugog kandidata.
Za Plenkovića se i ranije govorilo kao opciji, a tijekom noći njegovo se ime ponovno spominjalo. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović spominjala se prvi put jučer. Njezine šanse bi bile dobre jer ovaj put mnogi inzistiraju da najmanje jedna, a vjerojatno dvije žene budu na ključnim funkcijama institucija EU. A nema previše potencijalnih kandidatkinja. Kao glavna favoritkinja spominjala se Kristalina Georgieva, potom Margarethe Vestager, sadašnja povjerenica za tržišno natjecanje a ako ne za šeficu Komisije, onda za predsjednicu Vijeća, spominjala se i Grabar-Kitarović. Hrvatsku predsjednicu i Georgievu podupiru države srednje i istočne Europe.
No u kuloarima su se odmah počele širiti i reakcije zašto netko od kandidata ne bi mogao biti ozbiljan. Za Kolindu Grabar-Kitarović kao moguća prepreka spominjala se kritika prema Angeli Merkel zbog migracijske politike. Plenkoviću su neki izvori, neki kažu da su slovenski, ali nije bilo potvrde, spominjali izjave nakon samoubojstva generala Praljka u Haaškom sudu insinuirajući da je on kritizirao presudu. Drugim kandidatima se kao ozbiljna mana spominjalo to što ne znaju francuski jezik, što bi bilo vjerojatno neprihvatljivo za Francusku.
Razgovori su trajali do kasno u noć, a sudionici nisu imali pravo uključiti telefone. Zbog toga se stekao dojam da su neke informacija koje su kolale među novinarima pustili diplomati koji uopće nisu sudjelovali na sastanku.
Dnevnik.ba