Šeks priprema znanstvenu monografiju o stvaranju Republike Hrvatske i u tu je svrhu tražio korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Tuđmana u razdoblju od 1994. do 1999. godine. Zahtjev je došao u Ured predsjednika u mandatu Kolinde Grabar Kitarović koja mu je 2017. godine odobrila uvid u 31 Tuđmanov zapisnik, dok je njih 25 ostalo zatvoreno jer bi, po ocjeni bivše predsjednice, bilo štetno objavljivanje nekih dokumenata koji predstavljaju strogu državnu tajnu. Na odluku Grabar-Kitarović Šeks se žalio povjereniku za informiranje, ali je dobio odbijenicu. Potom se žalio upravnom sudu gdje je također odbijen, a onda Ustavnom na kojem je jednako prošao.
Donoseći odluku Europski sud je najprije procjenjivao može li se Šeksova žalba podvesti pod članak 10 Konvencije koji jamči slobodu izražavanja, a pritom se pozvao na više ranijih sličnih slučajeva. Zaključio je da članak 10. ne daje pojedincu pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, niti obvezuje Vladu da takve informacije prenese pojedincu.
Međutim, Sud ističe da takvo pravo ili obveza može nastati kada je pristup informacijama ključan za pojedince u ostvarivanju njegovog ili njezinog prava na slobodu izražavanja, posebno "slobodu primanja i prenošenja informacija", i kada uskraćivanje informacija zadire u to pravo.
U odluci su uzeta četiri kriterija, a to je bila svrha zbog koje je Šeks tražio dokumente, njihova priroda, Šeksova uloga, te općenito dostupnost traženih materija. Pritom je bitno bilo zadovoljenje testa javnog interesa koji postoji kada otkrivanje informacija osigurava transparentnost o načinu vođenja javnih poslova i o pitanjima od interesa za cijelo društvo i omogućuje time sudjelovanje šire javnosti u javnom upravljanju.
Šeks je u svojoj tužbi isticao da su mu Tuđmanovi zapisnici uskraćeni bez da je prethodno proveden test javnog interesa, kao i da su tijela koja su ga odbila to nedovoljno obrazložila.
"Za razliku od brojnih prethodnih slučajeva koje je Sud ispitao, a koji su uključivali pristup osobnim podacima koji se odnose na podnositelja zahtjeva ili druge osobe, te balansiranje prava na slobodu izražavanja s pravima drugih, ovaj se slučaj odnosi na povjerljive podatke koji se odnose na osjetljivi dio hrvatske prilično novije povijesti koji je, kako je sam podnositelj zahtjeva tvrdio, još uvijek bio dio značajne javne rasprave", navodi se u odluci Europskog suda za ljudska prava i dodaje da se "budući da je nacionalna sigurnost koncept koji se razvija i ovisi o kontekstu, državama mora omogućiti široka sloboda u procjeni onoga što predstavlja rizik nacionalne sigurnosti u njihovim zemljama u određenom trenutku"
Dalje su kazali kako ništa ne upućuje na to da je u odbijenici Šeksu propušteno izvršiti analizu proporcionalnosti, te naglašava da je njegov zahtjev pažljivo procijenilo pet različitih nacionalnih tijela
Europski sud ističe da se u kontekstu nacionalne sigurnosti – sfere koja tradicionalno čini dio unutarnje jezgre državnog suvereniteta – ne može očekivati da će nadležna tijela u svom obrazloženju dati istu količinu pojedinosti kao u redovnim građanskim ili upravnim predmetima.
- Navođenje detaljnih razloga za odbijanje uklanjanja tajnosti strogo povjerljivih dokumenata može lako biti u suprotnosti sa samom svrhom zbog koje su ti podaci uopće bili klasificirani. Uzimajući u obzir opseg postupovnih jamstava koja je podnositelju zahtjeva pružena u ovom predmetu Sud je uvjeren da su razlozi koje su navela nacionalna tijela za odbijanje pristupa predmetnim dokumentima ne samo relevantni, već u datim okolnostima dovoljni – zaključio je Europski sud za ljudska prava.
Sud smatra da je uplitanje u Šeksovu slobodu pristupa informacijama bilo potrebno i proporcionalno važnim ciljevima nacionalne sigurnosti.
Šeks se pitao kako mu je odobreno korištenje zapisnika razgovora između Tuđmana i Harisa Silajdžića od 26. svibnja 1994. i onog od 1. srpnja 1994. godine koji su klasificirani kao državna tajna, a drugi s istom takvom oznakom nisu.
Još u obraćanju Ustavnom sudu Šeks je naveo kako je primjetno da je Hrvatski državni arhiv odbio njegov zahtjev kad se radi o zapisnicima u kojima je tematika domaća politika. Tajna su tajna zapisnici razgovora između Tuđmana i Nikice Valentića, Tuđmana i Hrvoja Šarinića, predstavnika Hvidre, predstavnika Brodsko-posavske županije. Šeksa je to navelo na zaključak da je kriterij bio da se ne dopusti da u javnost izađu određeni detalji koji bi potencijalno mogli određenu osobu dovesti u neugodan položaj.
Ma kakav kriterij doista bio, Europski sud za ljudska prava sada mu je dao za pravo. Šeks je dobio uvid u oko 10.000 Tuđmanovih transkripata, a njih 25 i dalje mu ostaje zatvoreno.
Dnevnik.ba