Čovjeka mogu ukrotiti samo dvije stvari: smrt i umjetnost. Znao je to dobro francuski slikar Eugene Delacroix, pionir i velikan francuskoga slikarstva 19. stoljeća. U svom dugom ekspresnom životu isprepletenom zakulisnim igrama, slikarskim počecima i padovima taj doajen francuskoga slikarstva i dandanas blješti sjajem modernosti, proplamsajima boja i raskoši egzotičnih krajeva Afrike.
Francuski je se slikar Eugene Delacroix rodio na današnji dan, 26. travnja 1798. godine u Charenton-Saint-Mauriceu blizu Pariza. Postoji izvjesna priča, odnosno trač koji kaže da je njegov otac Charles Francois Delacroix bio neplodan i da je Eugeneov biološki otac bio Talleyrand. Međutim, pričama tada, kao ni sada, ne treba uvijek vjerovati.
Mali je Eugene bio pod zaštitom samoga Talleyranda koji je služio kralju Luju Filipu. Kada je imao 16 godina, igrom slučaja umiru mu oba roditelja i tada je Talleyrand pružio ruku zaštite i potpomagao financijski Eugeneov slikarski talent. Znatan je utjecaj na mladoga Eugenea imao slikar Theodore Gericault.
Njegovo je djelo Splav Meduze ostavilo duboki trag na slikarsku osobnost Eugenea Delacroixa i on počinje likovni talent brusiti kolorizmom i ekstravagantnošću Theodora Gericaulta. Eugene Delacroix djelovao je u razdoblju romantizma i bio nastavljač tradicije Rubensa i venecijanskih slikara.
Uz slike, pisao je i dnevnik koji je poprimao značaj znanstvenoga traktata s dragocjenim zapažanjima o slikarstvu. U pariškom salonu debitira 1822. godine djelom Dante i Vergilije u paklu. To je djelo prijelomno u likovnom svijetu, a prevlast u slikarstvu priznao mu je dugogodišnji prijatelj pjesnik Charles Baudelaire dodijelivši mu epitet slikara slobodnoga izražaja i nositelja početka larpurlartizma u umjetnosti. Godine 1832. putuje u Alžir i Maroko i tu dobiva neiscrpnu podlogu za svevremenska likovna djela.
Eugene Delacroix radio je također vrsne portrete, studije i skice. Ujedno je s rapidnom zanesenošću prije svega bojom utkao put impresionizmu i smatramo ga pretečom impresionističkoga slikarstva. Kada izlaže kapitalno djelo Masakr kod Chiosa 1824. godine želi provocirati reakciju javnosti prema turskom genocidu nad Grcima. Najveću slavu i pijetet postiže djelom Sloboda predvodi narod generirajući misao vodilju francuske revolucije u tri segmenta: sloboda, jednakost i bratstvo. To je fasciniralo staroga lisca Baudelairea pa je rekao za Delacroixa da je to posljednji od velikih umjetnika renesanse i prvi od modernih umjetnika.
Tijekom boravka u živopisnoj Africi, Eugene je nizao izvrsne akvarele, tematiku divljih životinja i domicilnoga stanovništva Afrike interpretirao je žarkim bojama prirodnoga ambijenta. Eugen Delacroix 1831. godinepostaje nositelj legije časti. Eugene 1863. godine lagano počinje osjećati grlobolju, prognoza je bila fatalna te naposljetku umire 13. kolovoza 1863. godine u Parizu.
Ovjenčan slavom francuskoga heroja slikarstva Eugene Delacroix pripada umjetnicima za koje ćemo uvijek čuti hvalospjeve, ode i zaslužena priznanja. Međutim, Eugene Delacroix bio je skroman čovjek koji je na sva priznanja slijegao ramena. Na njega se reflektira Balzacova misao: „Tko traži odlikovanje, nije ga zaslužio, a tko ga je zaslužio, njemu nije potrebno.“
Dnevnik.ba