- Ova misija je stabilizacijski faktor, koji je nužan sve dok Bosna i Hercegovina ne osigura dovoljne domaće kapacitete. U proteklih više od pola godine na svim forumima i sastancima sam isticao da, prema Daytonskom sporazumu, NATO ima pravo i obvezu rasporediti trupe ako EUFOR bude blokiran. Na koncu, za raspoređivanje NATO-a i EUFOR-a postoje važeće odluke Predsjedništva, kao potrebna pravna osnova u slučaju nužde. Dobro je što je rezolucija usvojena i dobro je što je EUFOR pokazao sposobnost da poveća svoje kapacitete. I dobro je što nije popušteno pred prijetnjama i ucjenama onih kojima smetaju efektivne međunarodne snage. One nisu tu zato što ih netko želi, već zato što trebaju biti tu sve dok postoje prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu, kako bi pomogle bh. institucijama u njegovoj zaštiti, poručio je Džaferović.
Što se tiče rasprave o djelovanju visokog predstavnika, stava je da ne treba napadati na kredibilitet visokog predstavnika, međutim, kaže, to ne znači da ne treba kritizirati pojedine odluke visokog predstavnika.
- S obzirom na značaj ove institucije, ta kritika mora biti utemeljena na istini, mora biti objektivna, mora se voditi računa o mjestu i kontekstu gdje se izgovara. Ona mora ukazati na ono što je loše u odlukama OHR-a i ne smije urušavati poziciju aktualnog visokog predstavnika. Sam izvještaj visokog predstavnika je u najvećoj mjeri objektivan, izuzev u dijelu koji se tiče izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona o popuni Doma naroda. Visoki predstavnik pokazao je svoju svrsishodnost i nužnost stavljajući izvan snage Zakon o nepokretnoj imovini RS-a, kao i osiguravajući novac za provođenje izbora. Ne smije se zaboraviti da nije bilo domaćeg mehanizma sankcije da se zaustave ovi procesi koji su prijetili suverenitetu BiH i demokraciji, te bi vodili ka opasnoj eskalaciji. Također, napor visokog predstavnika da osigura mehanizme deblokade FBiH, kao i da unaprijedi transparentnost izbornog procesa je dobar početak i osnova, iako nije savršen, kazao je Džaferović.
Izmjene Ustava FBiH i izbornog zakona, u izbornoj noći, nisu nešto s čime se OHR može pohvaliti, smatra Džaferović.
- Gospodin Komšić i ja smo uputili apelacije Ustavnom sudu, iznoseći čitav niz pravnih argumenata zbog čega je ova odluka OHR-a sporna: od potkopavanja pravne sigurnosti, zatim selektivnom pristupu provođenju presuda Ustavnog suda, pa do toga da su ove Schmidtove mjere protivne europskim standardima i dr. Sama činjenica da predstavnik Hrvatske pri UN-u izražavao zadovoljstvo odlukom Schmidta ogroman je udar na kredibilitet OHR-a i PIC-a. Činjenica da vlada susjedne države predstavlja OHR kao instrument svoje vanjske politike prema BiH vrlo je uznemirujuća po nas u BiH, a morala bi biti i za samu međunarodnu zajednicu. Umjesto toga, cijenim da bi bilo dobro da se više pažnje posvetilo pismu predsjednika 10 političkih stranaka OHR-u, u kojem se traži da u entitetu RS uvede identičan sustav zaštite konstitutivnih naroda koji je uveo u FBiH, u skladu s presudom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH. Bošnjaci i Hrvati u RS imaju znatno manje prava od Srba i Hrvata u FBiH, i OHR to neće moći ignorirati ako želi sačuvati svoj kredibiltet, navodi Džaferović.
Iako su se brojni veleposlanici osvrnuli na Dodikov secesionizam, a neki su ga spomenuli i osobno, Džaferović misli da je još više pažnje trebalo posvetiti tom glavnom faktoru.
- Dodik već duži period nasrće na Daytonski mirovni sporazum i 27 godina njegove implementacije, pokušavajući to prikriti pozivanjem na nekakav „izvorni Dayton“. Bosni i Hercegovini je potreban dosad implementrani Dayton i njegova dalja implementacija, uključujući sve odredbe, pa i one o dodatnim državnim nadležnostima. Oni koji zazivaju tzv. „izvorni Dayton“ zapravo prijete vraćanjem na rovovske pozicije iz 1995. kada Dayton nije bio proveden i kada je izgledalo da će biti teško provodiv, usprkos prisustvu 60.000 međunarodnih trupa, a sve zbog otpora predstavnika RS-a koji su ga najprije odbijali potpisati, a zatim i provoditi. Imajući u vidu osporavanja OHR-a, prvenstveno od strane Ruske Federacije, na sinoćnoj sjednici, treba uzeti u obzir činjenice. Nikad ne treba zaboraviti da prije uvođenja bonskih ovlasti, koje je svojim rezolucijama potvrdilo i Vijeće sigurnosti, skoro i nije bilo sjednica državnih institucija, jer su predstavnci RS odbijali dolaziti na sjednice, dodaje.
Tek nakon uvođenja bonskih ovlasti 1997. došlo je, kaže Džaferović, do zamaha u implementaciji Daytona. Zahvaljujući aktivnoj ulozi OHR-a, a nekada samo i činjenici njegovog postojanja, Bosna i Hercegovina je u proteklih 20 godina ostvarila snažan napredak.
- Od nekadašnje tri vojske uspostavljena je jedna. Napravljena je jedinstvena obavještajna služba, sustav neizravnog oporezivanja, državno pravosuđe, granična policija, niz ministarstava i brojne druge institucije. Sve je ovo urađeno kroz redovne procedure Parlamentarne skupštine BiH, na bazi jasnih odredbi Daytonskog sporazuma o dodatnim državnim nadležnostima. Zahvaljujući ovom procesu, koji su ohrabrivali OHR i PIC, kao tijela ovlaštena relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti od 1995. do 1997. – osnažen je mir u Bosni i Hercegovini, a institucionalna struktura je postala znatno funkcionalnija te je omogućila obnovu ratom razorene zemlje, napredak u pomirenju, kao i njeno postepeno integriranje u euroatlantski i širi međunarodni sustav. Zahvaljujući ovim procesima stekli su se uvjeti za postepeno povlačenje međunarodnih vojnih trupa, kojih je bilo 60.000 neposredno po zaključenju Daytonskog mirovnog sporazuma. Da nismo, između ostalog i zahvaljujući OHR-u, proveli reforme Daytonski sporazum ostao bi samo krhko primirje, koje bi teško sačuvalo i 60.000 trupa, a Vijeće sigurnosti bi se danas bavilo mnogo većim problemima u Bosni i Hercegovini od aktualnih rasprava, navodi Džaferović.
Nakon što je započeo proces pasiviziranja OHR-a od 2006. pa nadalje, Milorad Dodik je počeo sve intenzivnije, upozorava Džaferović, blokirati institucije, kroz nedolazak na sjednice i na druge načine, sprečavajući provođenje Daytonskog sporazuma, a radeći isto ono što je rukovodstvo RS-a radilo prije uvođenja bonskih ovlasti. To je kulminiralo tijekom ovog mandata (2018-2022).
- Nakon 27 godina od Daytona i 25 godina otkako je Vijeće sigurnosti potvrdilo bonske ovlasti, intervencije Ureda visokog predstavnika nisu potrebne Bosni i Hercegovini u onoj mjeri u kojoj su nekada bile potrebne. Ali Ured visokog predstavnika je još uvijek nužan. Jednako kao što EUFOR treba biti ovdje, sa znatno manje trupa od izvorne misije. Nitko u Bosni i Hercegovini ne misli da OHR i EUFOR trebaju postojati zato što nama navodno treba upravljati izvana. Mi umijemo upravljati sobom, ali nismo u mogućnosti zbog odnosa nametnutih Daytonskim sporazumom, a u čemu je sudjelovala međunarodna zajednica, kao i samo Vijeće sigurnosti. Jedini razlog zbog kojeg većina građana podržava postojanje OHR-a, kao daytonske činjenice, jest svijest o tome da bez visokog predstavnika ne bi postojala instanca koja bi mogla razriješiti blokade, a naš sustav je, zbog svoje prirode, prepun mehanizama etničkog veta i njihove zloupotrebe, kaže Džaferović.
Međutim, da bi sačuvao svoj kredibilitet, OHR mora, smatra on, ispunjavati svoje obveze u svim dijelovima zemlje.
- Međunarodna zajednica, koja je potvrdila uvođenje mehanizama blokade u naš ustavni sustav, ne smije bježati od svojih obveza u BiH, sve dok se ne uklone mehanizmi blokada i osigura funkcionalnost političkog sustava u BiH, zaključuje predsjedatelj Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
Dnevnik.ba