Article_Top_970x250

Dopustit će se zaređivanje oženjenih muškaraca i tražiti novo mjesto za žene u Crkvi u Amazoniji

"Instrumentum laboris"

Dopustit će se zaređivanje oženjenih muškaraca i tražiti novo mjesto za žene u Crkvi u Amazoniji

lip 19, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Arhiva

Vatikan je predstavio dokument pod nazivom “Instrumentum laboris" (u originalu na španjolskom jeziku) za posebnu sjednicu biskupske sinode Panamazonske regije (od 6. - 27. listopada 2019).

Dokument ne bi izazvao veliko zanimanje svekolike javnosti da se na njegovom kraju ne pojavljuje sljedeća konstatacija: “Potvrđujući da je celibat dar Crkvi, Dokument ističe da se za mnoga udaljena područja ove regije mora uzeti u obzir mogućnost da se zarede oženjeni muškarci s obiteljima”. Jednostavnije rečeno: Crkva je spremna otvoriti vrata ređenju oženjenih muškaraca na prostoru Amazonije. Posebno se ističe da je ta klauzula, koja ima za cilj osigurati sakramente koji se slijede i podupiru kršćanski život, specificira da treba preferirati da ti muškarci budu:

  • autohtoni stanovnici

  • stariji

  • koji uživaju ugled u zajednici

  • koje zajednica prihvaća.

I da se zaređuju nakon što su izgradili obitelj, a ne da se žene nakon što su zaređeni.

Katolička crkva se nalazi pred problemom poput Hrvatske: nema dovoljno radne snage. Dok je u SAD-u 1 svećenik na 1300 krštenih katolika, u Latinskoj Americi je odnos 1:7000, u subsaharskoj Africi 1:5300, a na Karibima 1:8300. Samo nešto je bolje u Europi gdje je sve manje muškaraca koji su spremni odustati od brojnih pogodnosti svjetovnog života, između ostalog i bračne zajednice i obitelji, te se zarediti i nastaviti život u celibatu. Nećemo sada raspravljati o hipokriziji i problematici djece čiji su roditelji svećenici od kojih mnogi imaju i “potajnu” obitelj.

Problem je sve izrazitiji na prostorima poput Amazone gdje je malen broj stanovništva raspršen na velikom prostoru. Osim toga, kako se i navodi u dokumentu Instrumentum laboris (sredstvo za rad), celibat je u mnogim autohtonihm zajednicama teško prihvatljiv model života. Pa stoga i Crkva postaje fleksibilnom, svjesna da je u analizi troška i koristi važnije pristati na “trošak”, odstupanje od prakse i tako dobiti na koristi - osigurati dovoljan broj svećenika koji će moći obavljati religijsku službu u zajednici, piše Jutarnji list.

Instrumentum laboris donosi još jednu novinu: “Model službe koji bi se predao ženama tek treba identificirati, uzimajući u obzir središnju ulogu koju žene danas imaju u Crkvi u Amazoni”. Dakle, “treba identificirati” je fraza koja je bitno jača nego mnoge druge koje smo do sada čuli iz Vatikana. No, i dalje se ističe da žene moraju biti na mjestu koje im je u Crkvi dao Isus, “gdje se svi možemo naći”. Ali, opet važan pomak.


Teolozi tvrde da je Isus definirao da Crkvu trebaju voditi samo muškarci: iako to nigdje ne piše u Svetim tekstovima koji su kanonizirani neka tri stoljeća nakon raspeća


Koliko god se činilo da je riječ o revolucionarnom dokumentu - bitno je revolucionarnija nedavna najava promjene preseansa unutar Vatikana koja Kongregaciju za nauk vjere stavlja na treće mjesto po važnosti - riječ je o nastavku politike koja je započela još u doba sv. Ivana Pavla II, kad se počelo otvoreno i ozbiljno razgovarati o manjku svećenika. Papa Franjo je u ožujku 2017. godine rekao da "razmišlja" o mogućnosti ređenja uzornih muževa ("viri probati"), čime isključuje takvu mogućnost za mladiće i naravno žene. U siječnju se Papa jasno usprotivio odbacivanju svećeničkog celibata. "Osobno mislim da je celibat dar Crkvi. Drugo, ne slažem se da celibat bude opcija", izjavio je Papa. Ali je i tada predvidio "neke mogućnosti (prilagodbe) za udaljena područja", kao što su Pacifički otoci ili Amazonija kada za to postoji "pastoralna potreba". I to je sada pretočeno u službeni dokument.

No, neovisno o tome ipak je riječ o važnom pomaku. I dosad su u Katoličkoj crkvi postojali svećenici s obiteljima: anglikanci koji su se preobratili i prešli pod ingerenciju Pape, Kopti, a tu su i Grkokatolici. Ali, u svim ovim slučajevima riječ je o sustavima koji su kao takvi postojali od ranije ili su ustupak kako bi se napakostilo anglikancima.

Situacija u Amazoniji je u svojoj biti drukčija: riječ je o sustavu Katoličke crkve koji odustaje od celibata. Iz nužde. I zato je specifičan i, koliko god će se teolozi truditi dokazati da nije riječ ni o kakvom odstupanju od uvriježene prakse (celibat nije dogma već crkveni zakon koji se može dokinuti), riječ je o važnom koraku prema zaređivanju oženjenih (Reutersov vatikanolog Philip Pullella nazvat će ga “povijesnom promjenom” koja će otvoriti put za takav ustupak i na drugim područjima gdje manjka svećenika - a njih je, naveli smo - sve više). To se, jasno, neće dogoditi u roku od dva, tri mjeseca, Crkva svoje vrijeme mjeri milenijima, ali riječ je o snažnoj evolucijskoj promjeni.

Upravo zbog navedene priče o zaređivanju oženjenih, većina se izvješća uopće ne obazire na niz drugih, izuzetno važnih i pozitivnih elemenata ovog dokumenta koji se bave gorućim problemima Amazonije: uništavanje okoliša, prijetnja istrebljenjem autohtonom stanovništvu, migracija u gradove što jača urbanizaciju, a dovodi u pitanje opstanak iskonskih zajednica.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250