Dok svakodnevno zbrajamo nove slučajeve zaraze koronavirusom i obaramo nove rekorde, kronični bolesnici ispaštaju. Nemaju uvjeta za liječenje i redovne preglede. Posebno je to veliki problem djeci koja boluju od dijabetesa. Srednjobosanska županija nema liječnika endokrinologa, a u Sarajevo zbog koronavirusa ne mogu. Njihovi roditelji poručuju - cijeli smo život u pandemiji dijabetesa, piše federalna.ba.
12-godišnjoj Ilhani Perenda iz Novog Travnika s početkom pandemije, baš kao i za više od stotinu i dvadeset djece i mladih osoba s dijabetesom do 26 godina s područja ove županije, onemogućeno je liječenje. I svaki kontakt s liječnikom. Kako objašnjava ova djevojčica, liječnička kontrola puno znači - tada se pregleda i pumpica.
Marija Blaž članica je Udruge Slatkiš. «U vrijeme pandemije koronavirusa nemamo mogućnost ići u Sarajevo, ne daju nam. Tako da smo prepušteni da mi sami to vodimo. Ako se javi neki problem, možemo ih kontaktirati telefonskim putem».
«Naše tromjesečne hemoglobine, koji su dokaz dobrog ili lošeg vođenja šećera, ne radimo jer je koronavirus na prvom mjestu. Definitivno mogu reći da smo prepušteni sami sebi», ističe Vanja Džambas, predsjednica Udruge Slatkiš.
Ni prije pandemije situacija nije bila puno bolja jer čak ni registar djece i mladih oboljelih od dijabetesa ne postoji, nego su evidenciju ove žene uradile same. Istina, kažu, do pandemije su četiri puta godišnje sa svojom djecom išle na kontrole u Sarajevo, ali puno bi im lakše bilo da to mogu obaviti u nekoj od općina županije.
«Moja kćerka ima inzulinsku pumpu. Za inzulinsku pumpu postoji liječnik koji se educira da bi mogao rukovati i objašnjavati i liječiti osobu koja ima inzulinsku pumpu. Kod nas takav ne postoji, u županiji općenito», upozorava Džambas.
Blaž dodaje kako je to 120 djece preko 310 tisuća maraka: «I ja smatram da je to opravdan razlog da se doktor endokrinolog dovede ovdje, a da ne govorim i ne spominjem troškove nas roditelja».
Njihovi višegodišnji zahtjevi za liječnikom endokrinologom se ignoriraju, a o ovoj temi za Federalnu televiziju odbio je govoriti i županijski ministar zdravstva. A samo one znaju kako je živjeti sa strahom za život vlastitog djeteta. Jedino što im je preostalo je izlazak na javni prosvjed.
«Tražit ćemo pravo na život, pravo na liječenje naše djece», poručuje Mirsada Perenda, članica Udruge Slatkiš.
Dnevnik.ba