Veliki atlantski pojas sargasuma (Ilustracija)
Veliki atlantski pojas sargasuma

Divovska mrlja, dugačka 8.850 kilometara i teška 37,5 miliona tona, između Afrike i Amerike

/

Divovska smeđa mrlja vidljiva iz svemira, duga 8.850 kilometara, povezivala je Afriku s Amerikom u Atlantskom oceanu, a sateliti su otkrili da se ne radi ni o kopnu ni o onečišćenju, već o najvećoj svjetskoj nakupini morskih algi, koja je 2025. godine postavila rekord.

Ovaj fenomen znanstvenicima je poznat kao Veliki atlantski pojas sargasuma, golemo širenje plutajuće makroalge zvane sargasum, koja se proteže od zapadne obale Afrike do Meksičkog zaljeva. Prema istraživačima sa University of South Florida, koji prate ovaj pojas pomoću NASA-inih satelitskih snimaka, u svibnju 2025. godine masa sargasuma dosegnula je 37,5 milijuna tona, što predstavlja povijesni rekord.

Smeđa mrlja zapravo je takozvani Veliki atlantski pojas sargasuma, a nije pijesak, onečišćenje ili prašina, već golema nakupina sargasuma, morske makroalge koja pluta na površini mora i skuplja se u tolikim količinama da je vidljiva čak i sa satelita, tvoreći najveću nakupinu algi na planetu.

Prema studiji objavljenoj 2019. godine u znanstvenom časopisu Science, koju je vodio Mengqiu Wang, ovaj je pojas identificiran kao najveće cvjetanje makroalgi na svijetu.

Fenomen se, u ovim razmjerima, počeo formirati 2011. godine i od tada se ponovno pojavljuje gotovo svake godine tijekom proljeća i ljeta na sjevernoj hemisferi, pritom se postupno povećavajući.

Što je makroalga?

Da bismo razumjeli sargasum, potrebno je znati što on zapravo jest. Makroalga je alga dovoljno velika da se može vidjeti golim okom, za razliku od mikroskopskih mikroalgi, a sargasum je jedna od njih. Živi u vodi i raste u velikim plutajućim prostirkama koje funkcioniraju kao pravi pokretni ekosustavi usred oceana.

Iako provodi fotosintezu i proizvodi kisik poput biljaka, sargasum nije prava biljka jer nema korijenje, stabljiku ni cvjetove, već čini vlastitu skupinu živih bića.

Na površini ostaje zahvaljujući malim mjehurićima ispunjenima plinom koji djeluju poput plovaka, a njegove prostirke služe kao dom i sklonište ribama, kornjačama i drugim morskim životinjama.

Pozitivac i zlikovac

Ukratko, riječ je o vrsti morske trave, ali nije biljka. Upravo tu leži najzanimljiviji dio priče, daleko od pojednostavljenog pogleda.

Sargasum nije samo štetan jer sve ovisi o tome gdje se nalazi. Na otvorenom moru, kada je raspršen, ima važnu ekološku ulogu jer služi kao sklonište i mrijestilište za kornjače, ribe, beskralježnjake i ptice, a uz to fotosintezom proizvodi kisik, što pogoduje životu u oceanu.

Problem nastaje kada se alge u prevelikim količinama približe obali.

U takvim uvjetima iste alge koje su ranije pomagale počinju stvarati probleme: mogu ometati kretanje i disanje morskih vrsta, a kada potonu u velikim količinama, mogu ugušiti koralje i vegetaciju na morskom dnu.

Drugim riječima, riječ je o istom organizmu koji može imati potpuno suprotne učinke, ovisno o tome gdje se nakupi.

Problem koji stiže do plaža

Za ljude koji žive uz obalu ili se bave turizmom, nedostatak je vrlo konkretan.

Kada se velike količine sargasuma nakupe i počnu trunuti na plažama, tijekom raspadanja oslobađa se sumporovodik, plin karakterističnog mirisa pokvarenih jaja. Osim što je neugodan, može izazvati respiratorne tegobe i otjerati turiste, čime nanosi štetu lokalnom gospodarstvu obalnih područja.

Na teško pogođenim plažama Kariba i istočne obale Floride to je posljednjih godina postao ozbiljan i ponavljajući problem.

Važno je naglasiti da se ne radi o udaljenoj prijetnji, već o konkretnom zdravstvenom i ekološkom problemu kada dođe do velikog nakupljanja raspadnutih algi.

Gradovi i hoteli u tim regijama suočavaju se s poteškoćama u uklanjanju golemih količina algi koje završavaju na obali.

Zašto sargasum nastavlja rasti?

Znanost još uvijek nije u potpunosti razjasnila razlog njegova širenja.

Točan uzrok nekontroliranog rasta pojasa sargasuma nije poznat, ali znanstvenici upućuju na snažne pokazatelje poput viška hranjivih tvari koje u ocean dospijevaju iz gnojiva korištenih u poljoprivredi, otjecanja velikih rijeka i drugih izvora. Više hranjivih tvari u vodi znači i više hrane za alge.

Među istraživanim izvorima hranjivih tvari znanstvenici navode i dotok iz velikih rijeka, poput ušća Amazone u Atlantik, kao i procese izdizanja dubokih voda i atmosferskog taloženja.

Drugi čimbenik su promjene u obrascima oceanskih struja te činjenica da sargasum brže raste kada je temperatura površine mora normalna ili nešto niža od prosjeka.

Kombinacija svih tih čimbenika pomaže objasniti rekordne količine algi.

Što očekivati u budućnosti?

Stručnjaci ostaju realni kada je riječ o bliskoj budućnosti.

Velike epizode nakupljanja sargasuma na plažama Kariba i istočne obale Floride smatraju se gotovo neizbježnima jer se pojas nastavlja kretati prema zapadu nošen oceanskim strujama, upozoravaju znanstvenici koji prate ovaj fenomen.

To ipak ne znači da se ništa ne može učiniti.

Satelitsko praćenje pomaže u predviđanju kada i gdje će sargasum stići, omogućujući lokalnim zajednicama i vlastima da se pripreme za čišćenje i upravljanje plažama.

Na kraju, ovaj golemi smeđi pojas snažan je podsjetnik da su svi oceani međusobno povezani te da promjene na jednom kraju planeta mogu postati vrlo vidljive i na drugoj strani Atlantika.

Dnevnik.ba