Dio javnosti površno i bezosjećajno ismijao izjavu direktora kliničkog centra u Banjaluci. Realnost je, nažalost, surova...

“Mi pravimo hospis-palijativnu terapiju gdje će 50 pacijenata moći dostojanstveno, tako da kažem, umrijeti”, rekao je Đajić.

Izjava direktora Sveučilišnog kliničkog centra Republike Srpske preko noći se proširila društvenim mrežama, kao i ostalim medijima. S jedne strane salve kritika. Đajić objašnjava: podrugivanja su strašna jer je sve veći broj teških pacijenata, a nažalost, biće ih i više. Stoga je, kako kaže, centar za palijativnu njegu i više nego potreban.

“Smatra se da će za deset godina svaki treći čovjek na planetu imati neku malignu bolest tumora. Nažalost, kraj takvih oboljenja jest da pacijenti padaju u postelju nepokretni, a svjesni su, ne mogu ustati, imaju teške bolove. To je strašno i za te pacijente i za obitelji. Za djecu koja su primorana - a nisu izvježbana - da nekoga presvuku, da mu daju lijek, promijene kateter, da izvrše higijenu”, objašnjava Đajić.

Centri za zbrinjavanje takvih pacijenata, praktično, ne postoje. Prema posljednjim informacijama, u cijelom RS-u je manje od dvadeset kreveta za ove pacijente. Na ovaj problem već godinama upozoravaju u udrugama pacijenata.

“Najviše ih se sad javlja s karcinomom. Imamo ogromnu potrebu za palijativnom njegom. Ne snalaze se nikako. Jednostavno, otpuštaju vas iz bolnice, idete kući, iz stana vas iz obitelji opet voze do hitne, koja vas opet uputi na neku terapiju i, jednostavno, sve se to događa kod kuće”, ističe Verica Tadić, tajnica Udruge žena oboljelih od karcinoma dojke (Iskra).

Javnost, nažalost ili nasreću, a zavisi to od kuta gledanja, nije upoznata s mukama brojnih pacijenata.

“Javnost je poprilično medijski nepismena. Ako znate prelistavati sadržaje na društvenim mrežama ili ukucati neku stranicu na internetu ili pogledate dnevnik, to ne znači da ste medijski pismeni. Tako da će i dalje biti pogrešno shvaćenih informacija, jednosmjernih, jednokanalnih informacija i dalje će biti manipulacije zbog takvog stanja”, kaže komunikolog Mladen Bubonjić.

Dodaje Bubonjić da zbog ovakvih komentara najviše štete imaju pacijenti, ali i zdravstveno osoblje koje, kako kaže, u veoma nezahvalnom sustavu čini velike napore. Zaključuje da priča o palijativnoj njezi mora biti mnogo bolje iskomunicirana, dakle da se građanima približi značenje ovog vida terapije, posebno da bi se izbjeglo podrugivanje.

Dnevnik.ba