Piše: Ilija Orkić, Nedjelja.ba
Uvod u pokajnički čin
Bog govori! Možemo ga čuti u tišini, kroz navještaj Svetog pisma, kroz molitvu, kroz susrete s ljudima. Bog želi da ga čujemo, kako bi nas uzdigao iz naših briga i oslobodio užurbanosti svakodnevnice. Zaustavimo se u tišini. Recimo sebi pred Bogom da smo spremni slušati i čuti njegovu riječ. „‘Evo službenice Gospodnje!‘ Evo službenika koji želi čuti riječ utjehe i ohrabrenja. Evo mene, Bože, pred tobom, da zahvalim za darovano vrijeme došašća!“ Pokajmo se za svoje grijehe, mane i propuste.
Mnogi vjernici su poput ovih žarulja u ladici: ne svijetle. Vjera im je nešto prigodno, više kao „zlu ne trebalo“. A kad bi samo povjerovali i dali se „zašarafiti“ na grlo i zasjati, kakva bi to tek svjetlost bila!
David želi sagraditi hram
Prvo čitanje nas vraća u vrijeme kojih tisuću godina prije Isusa Krista. Iznosi spremnost kralja Davida načiniti veliku kuću u čast Gospodinu. Mnoge je ratove ovaj kralj vodio, mnoge krajeve osvojio, proširio se i stekao ugled. Zavladalo je vrijeme mira i blagostanja. Osjeća se moćno i pobjedonosno. Uz iskustvo moći ima on i iskustvo vlastitog grijeha, no i Božjeg milosrđa. Sad želi pokazati svima tko je njegov Bog i saveznik! Razgovara s prorokom Natanom, iznosi svoj plan o gradnji hrama. Veli kako mu je neugodno stanovati u lijepoj kući napravljenoj po novoj modi, da ima sve što mu srce poželi, a Kovčeg saveza pod šatorom načinjenim od motki i koža razapetih preko njih. On sam ima lijepe podove, stabilne zidove lijepo obojene i posložene, a Kovčeg Božji leži na zemlji, na običnom mjestu.
Prvi čas prorok mu daje za pravo, povlađuje mu: „Idi i čini što ti je na srcu!“ Natan ima iskustvo da je Bog s Davidom. Poznaje mnoštvo talenata kralja Davida, a sve mu je dao Gospodin. Iz takvog iskustva povlađuje kralju. „Ali, još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: ‘Idi i reci mome sluzi Davidu: ovo govori Gospodin: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom... Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.‘“ I ovom prigodom Bog odgaja proroka Natana, ali i kralja Davida! „Ja sam te uzeo od ovaca i koza...“ Doveo sam te iz malenog mjesta i s pašnjaka, učinio sam te poznatim! Prisjeti se svoje beznačajnosti i Božjih darova! A Natanu pojašnjava: Natane, nije ti David dao položaj kod sebe na dvoru, nego sam i njega i tebe JA izabrao i postavio; talente vam povjerio i budućnost pripravio!
Neće David podići hram Gospodinu. To će učiniti njegovi potomci. No, od Davida će poteći nešto još veće. Poteći će Potomak. On, kralj, nije mogao dokučiti što nosi proročanstvo upućeno preko proroka Natana. Ni u snu nije mogao vidjeti toliko mnoštvo koje će pjevati njegove psalme, moliti njegove molitve, a kamoli dokučiti da će Sin Božji utvrditi njegovo kraljevstvo.
O zastavi Europske unije
Zadnjih godina Bosna i Hercegovina se priprema za ulazak u Europsku uniju. Ti pregovori i put ulaska u zajednicu su prilično teški i dugotrajni. Hrvatska je već odavno ušla, kao i većina europskih zemalja. Vidjeli smo na primjeru Velike Britanije da nije tako jednostavno niti istupiti iz EU-a. Prisjetimo se da se zastava Europske unije sastoji se od 12 zlatnih zvjezdica smještenih na plavoj podlozi. Zastava se najčešće povezuje s Europskom unijom, mada je najprije bila zastava Vijeća Europe koji ju je prihvatio 8. prosinca 1955., a izabrana je od mnogih prijedloga Arsèna Heitza, kojeg je kako je rekao nadahnula slika iz Knjige Otkrivenja u Bibliji. „I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12,1).
Europska zajednica prihvatila ju je kao svoje obilježje 1986., a Europska unija 1992.. Od tada ju koriste zajedno i Europska unija i Vijeće Europe. Lebde kao zvijezde na nebu, a simboliziraju potpunost i savršenstvo. I mnogi što dolaze u EU osjećaju slobodu, napredak tih zemalja kao i svoj vlastiti napredak. Autor zastave Heitz nosio je uz sebe Čudotvornu Gospinu medaljicu te mu je ona poslužila kao uzor (Sv. Katarina Labouré preporučila ju je vjernicima, a na sebi ima krunu od 12 zvijezda; istu je nosila i mala Sv. Bernardica Soubirous kada joj se 1859. ukazala Gospa u Lourdesu). U temeljima Europe su, dakle, kršćanski korijeni.
Naravno, Bezgrešna je nadahnuće mnogima. Proslavili smo je početkom došašća – 8. prosinca. Dao Bog da se Europljani malo više ugledaju u Gospu u svom ponašanju i odlučivanju. No, sve više je za građane Europe prisutna logika brze zarade novca i uživanje u zarađenom novcu (užitak svih vrsta bez obzira na bilo kakve vrijednosti), nego logika Božjih zapovijedi. Čini se da je kod većine pravilo: dobro je što ja mislim da je dobro!
Zvijezda koja sja i pokazuje put
Današnje Evanđelje govori o mladoj ženi – djevici, zaručenoj s mužem. Djevica koja se u trenutku susreta prepala, usplahirila, iznenadila. Razlog je bio dolazak anđela i njegove riječi: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! ... Evo začet ćeš i roditi sina. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Nakon razgovora s anđelom, slušanja i razmišljanja, ubrzo ta djevica imenom Marija izgovara riječi: „Evo službenice Gospodnje!“ Prihvaća s poslušnošću, stavlja se na raspolaganje; spremna je slušati. Dobro je uočiti mnoštvo nepoznanica koje Marija primjećuje u razgovoru s anđelom:
Tvoj sin će sjesti na Davidovu stolicu – znači da će kraljevati,
Gospodin je s tobom – Bog je na poseban način s tobom!,
Sin će se zvati Sin Svevišnjega – kako to može biti?
Sin Svevišnjega? – kako kad Bog nema djece, izuzevši opće sinovstvo koje je Marija kao Židovka dobro razumjela.
Njegovu kraljevstvu neće biti kraja – kako kad sve rođeno umire???
Na sve to što ona sebi postavlja i o čemu razmišlja, anđelu postavlja najnormalnije pitanje što joj u duši gori: kako ću roditi dijete kad nisam bila s mužem, djevica sam. Tako jednostavno pitanje, a najosnovnije!
Navike
Nedavno sam imao priliku s djecom uvježbavati igrokaz i recitaciju za Sv. Nikolu. Jedan dječak nikako nije mogao usvojiti naglasak u stihovima koji sam mu sugerirao, nego je stalno ponavljao kako se njemu činilo da treba. Nakon puno pokušaja, već pomalo razdražen, sa suzom u oku, upitao je: „Pa jel‘ baš mora biti tako kako od mene tražite da izgovorim?“ Rekao sam mu da će biti dobro kakogod izgovori, ali da može biti još bolje. Pokušaj! Pokušaj i izgovori što je moguće bolje! Ipak, na samom nastupu izgovorio je gotovo sav tekst po svom naglasku! Nešto slično je i s nama odraslima: što smo naučili činiti, u tom i ustrajavamo. Imamo svoje navike, rituale, fraze koje su postale pravila.
Možemo reći da je tako i kod Gospe. U svojoj jednostavnosti i bogobojaznosti veli: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Slušala je prije toga Sv. Anu i Sv. Joakima. Bila je ponizna, poslušna, plemenita.
Prihvaćanje hoda u vjeri
Jedan prijatelj poduzetnik, koji je izuzetno marljiv, dobar i sposoban, a istovremeno pun pitanja i učestalih monologa, zna ovako komentirati svećenike: „A što ti misliš, je li tebi Bog kad si postao župnik odmah dao jednu injekciju sa svim potrebnim znanjem, pa odmah imaš odgovor na sva pitanja i znaš sva znanja! Spusti se na zemlju; ne moraš ti znati svu ekonomiju, arhitekturu i građevinu. Ima onih koji to bolje znaju od tebe. Pusti njima neka rade svoj posao. A ti budi svećenik koji privodi ljude Bogu...“ A oni koji daju drugima savjete, nerado ih sami primaju!
Kod Gospe primjećujemo posebnost: pristaje na Božju inicijativu unatoč nejasnoća i strahova. Pristaje na Božji plan koji zahtijeva odricanje mnogih vlastitih planova. Iako ne zna sve znanje, prihvaća hod u vjeri. Osim što je ponizna službenica, kod nje primjećujemo i herojske kreposti! Marija ne čeka idealne uvjete života za odazvati se, nego prihvaća trenutak u kojem Bog kuca. Zapravo, postoji li uopće idealni trenutak u životu za neko djelo, ili postoji samo sada i ono što Bog od mene traži? Puno češće se promaši u životu nego što zaista čekajući pravi trenutak „potrefimo“. Sveti Pavao će reći da Bog sve okreće na dobro onima koji Boga ljube (Rim 8,28).
Obećanje Davidu da će dobiti posebnog potomka, povezuje se s obećanjem Mariji da će njen Sin biti velik i sjest će na „prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke...“ (Lk 1,32-33a). Neće David sagraditi Bogu hram, nego će Bog dodatno proslaviti Davida. Kroz Mariju će se ispuniti davno proročanstvo o dolasku Mesije, koji će biti kraljevskog roda! Bog prebiva s ljudima u Isusu Kristu. Isus je hram, nerukotvoren, koji Bog podiže među ljudskim rodom. Teško ćemo Boga prepoznati u crkvi i jaslicama ako ga prije nemamo u svom srcu!
Pripraviti put Gospodinu
U ovim završnim danima vremena došašća dopustimo da se Bog po nama proslavi. Slavimo ga molitvom, pjesmom, poniznošću, odlaskom u crkvu, trijeznošću. Tek sutrašnjim danom započinje Božić – vrijeme pravog veselja i slavlja, mada su mnogi došašće počeli slaviti kao da je Božić, samo bez Isusa i slušanja njegove riječi. U opasnosti je odlazak u crkvu zamijeniti odlaskom na adventske sajmove i šoping centre; molitvu zamijeniti odlaskom u kafiće ili na surfanje internetom; zamijeniti čitanje Božje riječi iščitavanjem nevažnih komentara, poruka, osvrta na sportska nadmetanja... A Gospodin je blizu i poziva da se skrušimo i dočekamo radosna srca. Kao u slučaju Davida – puno je važnija priprava u srcu, nego sagraditi zgradu. Važno je čuti Gospodinov glas i o njemu razmišljati. Gospodin je blizu!
Dnevnik.ba