Znate li kada je Hrvatska posljednji put nanizala tri utakmice bez pobjede, kao sada s Dalićem (Francuska, Portugal, Španjolska, uz katastrofalnu gol-razliku 3:11)? Prije tri godine, od lipnja do rujna 2015., pod izbornikom Nikom Kovačem, koji je nakon dva remija (Italija, Azerbajdžan) i poraza od Norveške ekspresno bio - smijenjen.
Naravno da takva sudbina ne čeka Zlatka Dalića, što god se dogodilo do kraja godine, jer ne samo da Livnjak na čelu reprezentacije još uvijek strateški ništa nije uprskao, nego i stoga što ponajboljega trenera svijeta treba čuvati kao suho zlato.
I njega, kao i sve koji su sudjelovali u osvajanju svjetskoga srebra u Rusiji, bez obzira na trenutačne slabosti. A one su u utakmici protiv Španjolske isplivale na površinu u najgoremu mogućem obliku. Jedna bistra, kristalno čista rijeka odjednom je dramatično zamućena, ali opet ne toliko da bismo na brodolom protiv Španjolaca gledali fatalistički, kao početak kraja najveće generacije hrvatskog nogometa. Dapače, na ovu epizodu treba gledati kao na novi težak, mukotrpan i bolan početak, kao svojvrsno pročišćenje uoči novoga zaleta prema svjetskom vrhu.
Na stabilnim i čvrstim nogama
Možda je upravo španjolska reprezentacija ogledni primjerak velike momčadi koja kreće od nule. Evo, Španjolcima su se nakon SP-a oprostile tri legende, Pique, Iniesta i David Silva, usto su ih uzdrmali i šokovi s rotacijom čak trojice izbornika (Lopeteguija, Hierra i Luisa Enriquea), a danas je Furija ponovno na stabilnim i čvrstim nogama.
Hrabri Luis Enrique ‘odrezao’ je s popisa zvijezde Barcelone i Atkletica, Jordija Albu i Kokea, i umjesto njih instalirao dvojicu debitanata Gayu i Ceballosa.
Na klupi je ostavio prvu špicu Moratu i uvrstio u sastav relativno nepoznatoga Rodriga, a napokon je i Saulu i Asensiju dao velike ovlasti i jak vjetar u leđa. I ta, obnovljena furija uzdigla se na jednu novu neočekivanu razinu nokautiravši Engleze na Wembleyu i srebrne sa SP-a Hrvate, piše Tomislav Dasović za HR izdanje Večernjeg lista
Naravno da pronicljivome, iskusnome Daliću ne treba puno soliti pamet jer on i sam vidi da vatrenima treba svježa krv. Očito je da su mu reprezentativci umorni, zasićeni i ispražnjeni i da im pod hitno treba ubruzgati novu injekciju samopouzdanja i motivacije, a to može donijeti samo ojačavanjem konkurencije u obliku mladih snaga s Gračanovoga popisa.
No, čak i ulaskom novoga ljudstva, Dalić će biti suočen s nekoliko opasnih, čak nepremostivih prepreka u stvaranju velike reprezentacije. Krenimo od pozicije desnoga braniča, na kojoj imamo nedodirljivoga Šimu Vrsaljka. No, što se događa kad ga nemamo, kao prekjučer u Elcheu? E, tu nastaje problem, jer je donedavni adut iz Bayera Tin Jedvaj naglo izgubio formu i prepoznatljivost, oštrinu, probojnost i samopouzdanje, i Dalić u njega više nema povjerenja. Čim je na beka stavio vezista Roga i naravno - promašio.
Najranjiviji dio momčadi
Aplikacija ‘lijevi branič’ u Elcheu je samo ponovno - ažurirana. Naime, podbačaj Josipa Pivarića suočio nas je sa činjenicom da nam je lijeva strana obrane najranjiviji dio momčadi, te Daliću ukazala da se u odsutnosti Strinića kao u Boga zagleda u - Bornu Barišića. I da mu bezrezervno vjeruje, kako god ispalo protiv Engleza. Boljega od njega jednostavno nemamo.
Treća žarišna točka je krilna pozicija, na kojoj još uvijek nema Rebića, Pjaca je daleko ispod nekadašnje razine, i jedino se možemo pouzdati u Perišića. Istina, na horizontu je sjajni mladi reprezentativac Josip Brekalo, ali on je klinac, debitant i ne treba očekivati da će on odmah biti spasitelj. Prilagodba bi mu sigurno bila lakša da je A vrsti bio priključen prije SP-a i da je ljetos bio u Rusiji, jer je po svojemu učinku to bio zaslužio više od Pjace.
Na kraju, ali po važnosti možda i na početku - pozicija napadača. Jasno je da Ivan Santini po svemu zaslužuje taj status, ali i on je u reprezentaciji novo lice i trebat će mu vremena da se posve uklopi i proradi. Evo, šansu koju je zapucao protiv Španjolaca u klupskom dresu vjerojatno zabija i zavezanih očiju, a Ivan pred De Geom kao da je zanijemio. Tako je to kad se od tebe očekuje da budeš novi Mandžukić, čije umirovljenje ima razoran učinak i ostavlja najveći krater u reprezentaciji.
Jasno je da, kada bi Nikola Kalinić zatomio svoju narcisoidnost i ispričao se Daliću, priča s napadačem dobila sasvim drugu dimenziju.
Osim spomenutog Brekala, znakove preporoda pokazuje Nikola Vlašić, čiju mladost, polet i silinu Dalić više ne može ignorirati. Naravno, kad se još vrate Lovren, Kramarić i Rebić, vatreni će ponovno dobiti obrise briljantne momčadi koja je ne davno zadivila svijet. Samo obrise, jer bajka iz Rusije više se nikada neće ponoviti.
Dnevnik.ba