Nakon burne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (RS) Pelješki most obranio je Milorad Dodik, a htjeli su ga “minirati” bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH. Tako je preko noći promijenjena percepcija o njemu, a Dodik je postao graditelj novih odnosa.
Proglašavajući veto, zaustavio je odluku bošnjačkog i hrvatskog kolege Šefika Džaferovića i Željka Komšića, koje su pak birali Bošnjaci, piše Večernji.ba.
Što je razlog da ste proglasili veto zbog Pelješkog mosta?
Zato što RS-u nije u interesu da sa susjedima, u ovom slučaju Hrvatskom, ima nove probleme. Trebamo se usmjeriti na rješavanje postojećih poput granice kod Kostajnice, izgradnje mosta u Gradiški, odlagališta nuklearnog otpada u Trgovskoj Gori.
To su teme o kojima trebamo razgovarati i pronaći rješenje, a ne da teme kao što je izgradnja Pelješkog mosta, koji je na hrvatskom teritoriju, istaknemo kao glavni problem. Ja pripadam onim političarima koji misle da se ne treba miješati u unutarnje poslove drugih zemalja. Pelješki most za mene je isključivo unutarnje pitanje RH.
Ova tema nije uopće nova, zašto je ponovno izronila iz političkog Sarajeva?
Znam da se u prošlosti razgovaralo o tome na koji način popraviti performanse samog mosta kako bi se zadovoljili zahtjevi, prije svega bošnjačke, sarajevske politike u realizaciji nekih irealnih planova. Most je podignut na 55 m visine i širine između stupova od 200 metara.
Na taj su ustupak hrvatske vlasti pristale. Uz to imamo činjenicu da su angažirana velika sredstva EU i posve sigurno EU ne bi ušao u proceduru odobravanja da po njemu sve nije bilo perfektno pravno čisto. Sljedeća stvar koja je bitna jest da to rade Kinezi i kineske kompanije koje su prisutne i ovdje u RS-u. Sve to izaziva negativne konotacije.
A od toga RS ne bi imao nikakve koristi. Dakle, RS-u je u interesu da rješava otvorene probleme s Hrvatskom. Mi smo državotvorni entitet u BiH, subjekt smo međunarodnog prava. I sam ustav to je afirmirao kroz pravo da srpski član Predsjedništva pokrene vitalni entitetski interes i da konačna odluka o tome bude donesena ovdje u Narodnoj skupštini RS-a, a ne da bude stvar takvih većina kakve imamo u Predsjedništvu kroz Komšića i Džaferovića, koji dijele isto glasačko tijelo i koji vjeruju u iste vrijednosti.
Neki nagađaju da ste ovim potezom vratili dug predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora BiH Draganu Čoviću?!
U politici ima mnogo špekulacija. Niti sam ja što dužan gospodinu Čoviću niti obrnuto postoji takav odnos. Ali upravo zbog toga vrlo dobro surađujemo u političkim pitanjima. I to je vrlo principijelno. Taj odnos nikada nije bio protiv interesa trećeg, u ovom slučaju Bošnjaka.
Mi pokušavamo veoma pažljivo odmjeriti svaki naš potez u svakom pitanju. Naša politika nije politika trgovine, nego politika suradnje koja treba osigurati da naši narodi koje mi predstavljamo zajedno s Bošnjacima budu afirmirani na pravi način po kapacitetu konstitutivnosti kako je to predviđeno Daytonskim mirovnim sporazumom.
Vaš je potez bio iznenađenje za mnoge, posebno one zarobljene u odnosima Hrvata i Srba?!
Srpski i hrvatski narod u povijesti su imali mnogo teških trenutaka. U pravilu, kad jedan narod obilježava neku pobjedu, drugi obilježava komemoraciju. Povijest je nešto što nam ne ide u prilog. Sudbina bivše zemlje ovisila je o srpsko-hrvatskim odnosima.
U ovome trenutku mislim da su Srbi i Hrvati riješili svoja pitanja, makar u pogledu odnosa država. Hrvatska je država hrvatskog naroda, a Srbija, naravno, srpskog naroda.
RS doživljavam kao državu našeg naroda ovdje, svjestan istodobno političke uloge i značaja hrvatskog naroda u BiH. U okviru toga mi pokazujemo primjer na koji ćemo način graditi te odnose. Mislim da budućnost pripada upravo odnosima koje smo izgradili gospodin Čović i ja, odnosno politički pokret koji nas slijedi.
No ipak je zbunjujuće da srpski član Predsjedništva podržava pravo RH da gradi most, a hrvatski je protiv?!
To izgleda tako, ali mi branimo pravo Hrvatske da na vlastitom teritoriju uređuje odnose kako hoće. Isto to tražimo i za sebe. To je isto kao da se netko nama miješa da u Banjoj Luci gradimo vodovod.
Je li vas na ovakav stav motiviralo i potpisivanje sporazuma o gradnji mosta u Gradiški?
Sada je ispalo da su to povezane priče, ali moram vam reći da nas je Zagreb maltretirao 10 godina oko toga. To nije bilo ni fer ni pošteno. I to nećemo zaboraviti.
Taj je most trebao biti izgrađen 2008. Jedanaest godina ljudi iz Banje Luke i RS-a maltretiraju se na neuvjetnom graničnom prijelazu u Gradišci. U Hrvatskoj nije bilo političke volje, prije svega političkog rukovodstva države. Radujemo se što se most može graditi.
Ima li ovaj događaj potencijal donijeti bolje razumijevanje između dva naroda, Srba i Hrvata?
Najvažnije je osjetljivo pitanje Drugog svjetskog rata nekako konzervirati kod jednog i drugog naroda na način da istine koje važe ne treba osporavati. Ne može nitko Srbima reći da nisu ubijani od ustaškog režima.
Naravno da su Srbi osjetljivi kada netko to negira. Isto tako bilo je nekih loših primjera kako su se Srbi odnosili prema Hrvatima u razdoblju raspada Jugoslavije. Sada je nova realnost. Hrvatska je neovisna država i članica je EU. RS kao entitet ima za cilj ojačati svoje kapacitete. Imamo hrvatski narod u BiH kao konstitutivni u BiH. Na tim zadanim postavkama treba graditi odnose.
Gotovo devet mjeseci nema nove vlasti. Mislite li da je priča o Pelješkom mostu povezana s odvlačenjem pozornosti s opstrukcija iz Sarajeva?
Iz Sarajeva uvijek traže novi konflikt. Ali moram reći da se grdno varaju oni koji misle da mi Srbi jadikujemo što te vlasti tamo nema. To nama služi kao dokaz da BiH ne može biti funkcionalna i održiva.
To je dokaz da se ovdje pokušavaju nametnuti određeni koncepti koji nisu u interesu svih. Nemogućnost izbora u skladu s izbornim rezultatom nije stvar pobjednika, nego prava naroda da ih njihovi predstavnici zastupaju u vlasti. Ako to narodu ne dopuštate, onda što? Ovo vrijeme pokazuje da BiH kao država nema nikakvog smisla.
Kakva je suradnja s druga dva člana Predsjedništva, za koje neki čak kažu da su obojica bošnjačka?
Mnogo ih je koji tako govore. Ali, nominalno, tu su bošnjački i hrvatski član Predsjedništva. Funkcioniramo u skladu s poslovnikom. No funkcioniranje Predsjedništva ne možete promatrati izvan činjenice da nisu konstituirani Vijeće ministara i Parlament.
Ni Predsjedništvo u takvim okolnostima jednostavno ne može funkcionirati. Kao dosadašnji predsjedavajući činio sam sve da pokušam stvoriti novu dinamiku u BiH. Nisam u tome uspio, ponajprije vezano za utvrđivanje statusa zemlje kao kandidata za članstvo u EU. U Sarajevu su odlučili ne uspostaviti vlast i mi smo izgubili prigodu ove godine dobiti status kandidata.
Jesu li prihvatljive europske integracije koji bi značile odustajanje od prava predstavljanja naroda i njihove konstitutivnosti?
Ne.
Na što ste spremni pristati?
Prije svega na poštivanje ustava i prava koja su napisana tamo, zatim se mora jamčiti autonomno odlučivanja naroda o svom statusu. Samo na to sam spreman pristati.
A što je s tvrdnjama da u BiH mora vrijediti zakon većine?
Znate što?! Sanjati nije zabranjeno. Oni koji to traže imaju problem, a ne mi. Pokušali su to oni uraditi nizom rješenja koja su samo dodatno zakomplicirala situaciju u BiH.
Svako rješenje kojim se htjelo eliminirati dva entiteta i tri konstitutivna naroda kao osnove za odlučivanje i temelj BiH napravilo je lošiju BiH.
Kako gledate na poziciju bh. Hrvata?
Moja je izborna jedinica RS. Ustav je rekao da RS bira Srbina, ali nije rekao da to čine samo Srbi, nego su birali Hrvati, a dominantan broj njih glasao je za mene. Ja imam pravo i obvezu u tome smislu, moram poštovati i osluhnuti i što su interesi tog naroda.
Sama konstitucija BiH nije išla u prilog pozicioniranju hrvatskog kolektiviteta u političkom smislu. Ne bih sada da idemo nazad pa da kažem da je to za to kriva tadašnja hrvatska država i političko vodstvo Hrvata u BiH, koji su olako pristali da se ustroji FBIH, a nisu inzistirali na tome da ostane hrvatski entitet u BiH.
To je povijesna prilika u kojoj su Hrvati odlučivali, a ne ja. Očigledno da sada vodeći Hrvati i hrvatska politika u BiH snažno osjećaju debalans. A vodi procesu majorizacije Hrvata, odnosno preglasavanja i nametanja volje bošnjačkog naroda.
To je tendencija koja se nastavila nakon formiranja muslimansko-hrvatske FBiH. Nametanje silom najbolje govori da je to štetilo Hrvatima.
A tko je kriv za ovakvu podređenu poziciju Hrvata?
Ruku na srce, rekao bih da nije bilo do njih, nego do hrvatske države koje je pristala da se Hrvati majoriziraju u samoj BiH. Ali sada upravo treba inzistirati na kolektivitetu, odnosno konstitutivnosti.
Činjenica je da je Daytonski sporazum jasno utvrdio da se neke odluke, čak i u FBiH, ne mogu donositi a da u tome nije sudjelovao jedan predstavnik Hrvata. Visoki predstavnici to su eliminirali i doveli u neizdrživu poziciju hrvatski narod. Ja to vidim i ne želim da se to više događa Hrvatima, ali ni mom narodu. Dakle, jedini ovdje koji bi mogli promijeniti stvari u BiH jesu Bošnjaci i bošnjačka politička elita.
Vidite li spremnosti Sarajeva u tome smislu?
Nema tu spremnosti. To je iluzija. Oni imaju neslomljivu želju da posve dominiraju nad Hrvatima i kasnije, naravno, nad RS-om i Srbima. Nažalost svi gubimo vrijeme i BiH se dokazuje kao potpuno neupravljiva i nije dobro mjesto za život.
BiH se potvrđuje kao promašen koncept međunarodne zajednice, ne zbog Daytonskog sporazuma, nego zato što je međunarodna zajednica degradirala Daytonski sporazum i stvorila gotovo nemoguće prakse u BiH u pogledu odlučivanja o važnim pitanjima.
Inače, da je normalno, nikada se ne bi dogodilo ovo da Bošnjaci izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji glasuje protiv Pelješkog mosta, hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. To se nikad ne bi dogodilo, a u tome su propust učinili oni koji su u ime hrvatskog naroda davali suglasnost na Daytonski ustav i Daytonski sporazum.
Može li se rješenje problema između Kosova i Srbije odraziti na Republiku Srpsku?
Važno je reći da Kosovo nije iskoristilo prigodu da se afirmira kao međunarodno priznata država, da mnogi koji su podržali Kosovo vide da nema kapaciteta za to. S druge strane Srbija je dobila prigodu da kroz pregovore dođe do rješenja koje bi moglo biti održivo.
Mi u RS-u spremni smo prihvatiti sve ono što je dogovor Beograda i Prištine. Pitanje Kosova i RS-a je usporedivo. Ako netko da pravo jednome narodu koji je živio na prostoru neke autonomne pokrajine da se međunarodno afirmira kao navodno država, zašto netko drugi to pravo nema, a veoma je blizu toga. Kada je pak u pitanju BiH, mislim da je Daytonskim sporazumom napravljena greška što je očuvana BiH.
Mislim da smo mogli izgraditi vrlo uspješne zajednice koje bi u živjele u miru i toleranciji. BiH je trebala imati tri nezavisna subjekta, oni bi bili upućeni na to da izgrade dobrosusjedske odnose. Ovakav sustav odlučivanja, neuvažavanja i preglasavanja te međunarodni intervencionizam ne daju BiH velike izglede, piše Zoran Krešić, Večernji.ba.
Dnevnik.ba