– U prijevodu, tri konstitutivna naroda temeljni su konstitucionalni meritum od kojeg sve kreće i bilo kakve daljnje rasprave, pa čak i o ustavnim promjenama, moraju krenuti od te političke i ustavne konstrukcije koju posebno izdvajaju i Ustavni sud BiH i Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu – smatra Ćubela.
Podsjeća kako su u preambuli Ustava konstitutivni narodi “svjesno navedeni kao konstitutivni element, što je i Ustavni sud BiH posebno izdvojio kao natkrovljujuće načelo”. Objasnio je kako se odluka Ustavnog suda BiH iz 2016. godine BiH odnosila na ulogu gornjeg parlamentarnog doma, Doma naroda FBiH, koji služi za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa. Prije svega, apelacija se odnosila na način biranja izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH i kompleksni način izbora izaslanika, posredno preko županijskih skupština.
– Iz Ustava BiH slijedi kako je taj Ustav kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno s ostalima i građanima BiH čine zajednicu državljana i njezinih građana, koji jednakopravno ostvaruju vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa. Međutim, iz navedene alineje preambule Ustava BiH slijedi kako je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je “podvukao” poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda – navodi Ćubela.
Podsjeća kako je presudom po apelaciji Alije Izetbegovića definirano da je “konstitutivnost natkrovljujuće načelo Ustava BiH” kojem se entiteti moraju u potpunosti pravno i politički podrediti.
Politolog sa SUM-a navodi kako su dvije odluke u predmetu “Sejdić – Finci” i “Ljubić” postale svojevrsno sredstvo okršaja dviju različitih koncepcija državnog uređenja, unitarističkog i vladavine većine s jedne te federalističkog i konsocijacijskog modela. Prema njegovim riječima, te dvije presude nisu proturječne.
– Iako ih bošnjačka politička elita nastoji sukobiti, ove dvije odluke su konstitucionalno komplementarne i de facto i de iure štite konstitutivne narode kao temeljnu konstitucionalnu i natkrovljujuću postavku Ustava BiH i promoviraju demokratski model predstavničke, a ne isključivo pripadničke demokracije, što savršeno ističe odluka u predmetu “Sejdić – Finci”.
Izborno zakonodavstvo je neminovnost koja se mora regenerirati, tj. omogućiti svima da budu kandidirani bez obzira na nacionalno izjašnjavanje, ali u svojoj konstitucionalnoj suštini konstitutivni narodi su ustavna kategorija koju su svojim odlukama dodatno zaštitili i domaći sudovi, kao i oni međunarodni – tvrdi Ćubela.
Dnevnik.ba