Deutsche Welle: Gospodine Kölch, podaci Njemačke zaklade za pomoć pri depresiji govore da tri do 10 posto svih mladih između 12 i 17 godina pati od depresije. Što nam to govori? Postoji li tendencija rasta?
Michael Kölch: Ne postoje direktni dokazi da je depresija u porastu. Depresije se danas bolje primjećuju i promatraju, k tomu je pomoć pristupačnija. Dalje se definitivno može reći da trenutno postoji povećana pozornost i senzibilnost kada je riječ o ovoj problematici. To je dovelo do pozitivnog slijeda da se i pogođeni lakše izjašnjavaju o svojim psihičkim problemima.
O depresiji kod odraslih se mnogo češće govori. Što su uzroci za to da djeca i mladi obolijevaju od depresije?
Uzroci depresije su vrlo različiti i individualni. Klasični okidači su neke prekretnice u privatnom životu: selidba, rastava roditelja, gubitak ili bolest jednog roditelja, mobing. Posebno teškim "životnim događajima" se smatraju proživljena zanemarivanja, zlostavljanja ili zloupotrebe. Do simptoma depresije dalje mogu dovesti stalni pretjerani ili premali zahtjevi ili trajna svađa u vezama.
Što bi mogli biti uzroci? Može li primjerice pojačano korištenje medija imati utjecaja i dovesti do rizika depresije?
Klinički često promatramo kako su neki depresivni pacijenti stalno za kompjuterom ili mobitelu i time se socijalno sputavaju. To može dovesti do manjka koncentracije i do pomicanja dnevno/noćnog ritma. I naravno na internetu postoje direktni rizici kao što su cybermobbing koji mogu biti uzroci depresivnih smetnji.
U pojedinim slučajevima intenzivno konzumiranje medija može tako doprinijeti aktiviranju depresije, ali generalno se ne može reći: "Zbog novih medija ima više depresije ili oni potiču depresiju" - za to nemamo dokaze i to bi bilo previše. Jer uvijek ovisi o tome kakva je cjelokupna socijalna povezanost i direktno okruženje pojedinca. Ako je korištenje medija jedini socijalni kontakt i jedina zanimacija onda to pod određenim okolnostima može biti problematično. No ako dijete primjerice ima aktivan krug prijatelja onda unatoč tome može biti zaokupljeno medijima tri sata dnevno. Onda to nije neizostavno faktor rizika, već svakodnevica za mlade danas: kontakti preko novih medija za njih djelomice ima istu vrijednost kao primjerice ranije telefon ili direktni kontakt.
Zbog toga se neizostavno treba diferencirano promatrati - nije sve loše. To otvara i neke šanse: u međuvremenu postoje preventivne ili terapeutske mjere preko modernih medija poput aplikacija.
Kako roditelji mogu prepoznati da im djeca pate od depresije?
Do puberteta je to relativno jednostavno: ako se tipično ponašanje djeteta promijeni, ako se odjednom socijalno povuče, nema više volje za igru i uz to djeluje razdražljivo i tužno. U pubertetu to može biti teže jer brojni simptomi depresije mogu imati sličnosti s ponašanjem i osjećanjima mladih u pubertetu: oscilacije u raspoloženju, promjene interesa i gubitak interesa - sve to se može u tom obliku pojaviti i u pubertetu. No uvijek kada simptomi duže traju i dolazi do ograničavanja u funkcioniranju treba obratiti pozornost: kad mladi žive povučeno, kad se rezultati u školi pogoršaju, kad dolazi do autodestruktivnog ponašanja, gubitka smisla i razmišljanja o smrti. Ovo su znaci upozorenja koje treba ozbiljno shvatiti.
Koliko je važno da se depresija prepozna na vrijeme?
Postoje dva načelna razloga zašto je važno rano prepoznati depresiju i tretirati je. Prvi razlog je da depresije generalno imaju tendenciju postati kronične - što duže traju, to su simptomi teži i tvrdokorniji. Time je i liječenje otežano. Ako se rano intervenira, onda se s manjom i kraćom intervencijom postigne poboljšanje. Drugi razlog je što depresije imaju veliki utjecaj na psihosocijalnu razinu funkcioniranja, znači na svakodnevni život mladih. S obzirom na to da je vrijeme djetinjstva i mladosti posebno bogato događajima i stvarima koje se odnose na budućnost, depresija može imati i utjecaj na odluke o izboru nastavka školovanja i profesije.
Kroz depresiju može nastati čitav splet problema. Primjerice, dijete zbog traumatičnog događaja dobiva depresiju. To može dovesti do toga da počne dobivati loše ocjene i zbog toga mora ponavljati razred. Nakon toga nastaje sljedeći faktor rizika: ono gubi svoje socijalno okruženje na koje je naviknuto, možda svog najboljeg prijatelja. U novom razredu je zbog toga socijalno paraliziran, nalazi teško prijatelje i može postati žrtva mobinga. Riješiti splet problema koji je tako nastao je terapeutski teško. No moguće je - i zbog toga je vrlo važno, da se upravo u mladalačkom uzrastu rano intervenira.
Što treba učiniti ako primijetim da moje dijete ima depresivne simptome? Kako izgledaju terapijske mogućnosti?
Postoje psihijatri za djecu i mlade i psihoterapeuti, psihoterapeuti za djecu i mlade, kao i ambulante i dnevne klinike. To su partneri za razgovor kod kojih se može dobiti kako fundirana dijagnostika, tako i potrebna terapija.
Ako je riječ o lakšoj depresiji dovoljna je eventualno kratka intervencija kako bi se ponovo povećala razina funkcioniranja. Možda u formi savjetovanja ili promatranja. Radi li se pak o teškoj depresiji zbog koje više nije moguće pohađanje škole, već su prekinuti brojni socijalni konteksti ili postoje suicidalne misli, onda se razmatra mogućnost djelomično ili potpuno stacionarnog liječenja. Ono može biti podržano terapijom lijekova: antidepresivi mogu pomoći da psihoterapija može bolje djelovati. Naravno, kod mladih pacijenata se lijekovi koriste samo kod vrlo tvrdokornih i kod srednje do teško depresivnih slučajeva.
Internet - zamka ali i šansa
Depresivni odrasli u Njemačkoj često čekaju vrlo dugo na psihoterapijski tretman ili boravak u klinici. Kako to izgleda kod djece i mladih – čeka li se dugo? I ima li dovoljno ustanova?
Zapravo postoji dovoljno ustanova. To je na žalost pitanje pravedne raspodjele kada je riječ o zbrinjavanju. Postoje gradovi s viškom kapaciteta za zbrinjavanje. A postoje i regije na selima u kojima ponekad u krugu i do 60 kilometara ne možete naći psihijatra ili psihoterapeuta za djecu i mlade.
I naravno da postoje i djeca i mladi koja moraju čekati na tretman. I to je regionalno vrlo različito i ovisi od toga koliko su veliki kapaciteti i koliko je velika navala. Tako čekanje u nekom mjestu može trajati tri tjedna, u drugom do dva mjeseca. No uvijek postoje dodatne službe za hitnu intervenciju u klinikama i u ambulantama koje se mogu kontaktirati u ozbiljnim slučajevima.
U međuvremenu postoje brojne ponude na internetu koje se bave depresijom. To se kreće od platformi na kojima se može razmijeniti iskustvo do mjera online terapije. Koliko efektivne mogu biti te platforme, upravo kada je riječ o mladima?
Upravo je istraživanje "e-terapije" velika tema. Ovdje će u budućnosti još razviti neke mogućnosti i otvoriti šanse. Ti generalni programi prevencije poput platformi za razmjenu iskustava mogu biti dobra mjesta za prve kontakte kada je riječ o prvoj pomoći. I to upravo kod mladih koji su mnogo na internetu. Veliko pitanje ovdje je sljedeće: kako opremiti takve platforme da one nakon toga budu i djelotvorne? One moraju biti prilagođene mladom društvu kako bi se na vrijeme moglo intervenirati u slučaju depresije.
Može li se izliječena depresije ponovo pojaviti u odrasloj dobi?
Depresije generalno - tretirane ili netretirane - imaju veliku tendenciju da se kasnije opet pojave. Procjenjuje se da do 60 posto onih koji su u mladalačkoj dobi imali depresivnu epizodu, još jednom u dobi od 30 godina pretrpe ponovno jednu ovakvu fazu. Stoga je također važno mladim pacijentima reći: ako se ponovo pojave simptomi, onda odmah potraži pomoć. I što je najvažnije, uopće ne dozvoliti da dođe do teške faze.
Ako se depresija rano prepozna - kako izgledaju šanse za izlječenje?
Depresije u mladalačkoj dobi mogu se bolje liječiti nego teške depresije u odrasloj dobi. Postoje studije koje pokazuju da je stanje u 60-70 posto depresija u mladalačkoj dobi nakon 12 tjedana liječenja znatno poboljšano. To važi i za teške depresije. I to je važan terapeutski optimizam koji se pacijentima mora prenijeti.
Michael Kölch je profesor na brandeburškoj Visokoj medicinskoj školi za psihijatriju za djecu i mlade i šef Klinike za psihijatriju i psihoterapiju za djecu i mlade Ruppiner.
Dnevnik.ba