Bivši savjetnik Kamale Harris: Zelenski bi bio naivan i nemaran kad bi vjerovao Trumpu

New York Times objavio je kolumnu Philipa H. Gordona, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost potpredsjednice Kamale Harris, u kojoj upozorava da bi Ukrajina napravila ozbiljnu stratešku pogrešku ako bi pristala na teritorijalne ustupke Rusiji u zamjenu za američka sigurnosna jamstva pod predsjednikom Donaldom Trumpom.

Prema Gordonovoj analizi, nakon višemjesečnih pregovora Sjedinjene Države i Ukrajina približavaju se skupu načela koja bi mogla poslužiti kao temelj budućeg mirovnog sporazuma s Rusijom. U središtu tog mogućeg dogovora, piše Gordon, nalazi se ideja da bi Ukrajina odustala od dijela teritorija u spornom Donbasuu zamjenu za snažna američka sigurnosna jamstva, koja bi trebala spriječiti buduće ruske napade, piše NYT.

Gordon priznaje da bi takav aranžman bio politički razumljiv jer bi Volodimir Zelenski morao objasniti zašto je spreman na žrtvu kojoj se protivi većina ukrajinske javnosti. No, upozorava da je takav pristup strateški pogrešan jer sigurnosna jamstva koja bi dao Trump, prema njegovu mišljenju, ne bi imala stvarnu težinu.

"Trump nikad nije pokazao volju da se izravno suprotstavi Rusiji" 

Kolumnist New York Timesa navodi da sumnje u Trumpovu spremnost da poštuje američka sigurnosna jamstva za Ukrajinu proizlaze iz njegova dosadašnjeg ponašanja. Gordon podsjeća da Trump, unatoč povremenim prijetnjama, nikada nije pokazao stvarnu volju da se izravno suprotstavi Rusiji, a posebno ne vojno.

Naprotiv, piše Gordon, Trump je tijekom protekle godine na predsjedničkoj dužnosti znatno smanjio američku vojnu i financijsku potporu Ukrajini, prihvatio ruski narativ o ratu, do te mjere da je optuživao Ukrajinu za njegovo izbijanje, te je u više navrata govorio o mogućnosti veće američko-ruske gospodarske suradnje.

Ako se Ukrajina, kako tvrdi Gordon, ne može osloniti na Trumpa ni dok je izložena otvorenoj invaziji, teško je vjerovati da bi on bio spreman vojno braniti Ukrajinu u nekoj budućoj, manje jasnoj krizi, samo zato što to stoji u nekom sporazumu.

Papir ne mijenja Trumpa

Gordon dodatno ističe da ni formalno zapisivanje sigurnosnog jamstva ne bi promijenilo Trumpovo ponašanje. Podsjeća na Trumpovu reputaciju poslovnog čovjeka koji se povlačio iz ugovora, kao i predsjednika koji je napuštao ili pokušavao ponovno pregovarati ranije već potpisane međunarodne sporazume.

Kao ključan primjer Gordon navodi Trumpove izjave o NATO-u. Trump je, piše Gordon, više puta rekao da se članak 5., temelj kolektivne obrane Saveza, po njegovu shvaćanju primjenjuje samo ako saveznici “plaćaju svoje račune”. Također je izjavio da bi potaknuo Rusiju da “radi što god želi” članici NATO-a za koju smatra da ne ispunjava obveze, te da značenje članka 5. “ovisi o definiciji”.

Prema Gordonu, takve izjave ozbiljno potkopavaju vjerodostojnost bilo kakvog američkog jamstva Ukrajini.

Kvalifikacije koje omogućuju izgovore

Kolumnist NYT-a upozorava i na formulacije iz nacrta sporazuma o kojem su SAD razgovarale s ukrajinskim dužnosnicima. Prema tom nacrtu, novo sigurnosno jamstvo odnosilo bi se samo na “značajan, namjeran i dugotrajan” ruski napad.

Gordon smatra da bi takve kvalifikacije Trumpu ostavile širok prostor da zaključi kako je neki novi napad beznačajan, slučajan ili privremen, te da se zbog toga ne mora držati jamstva.

Kao primjer navodi Trumpovu spremnost da ovih dana povjeruje Vladimiru Putinu na riječ da je Ukrajina napala jednu od njegovih rezidencija, iako Kijev tvrdi da je riječ o potpunoj izmišljotini. Gordon smatra da bi se sličan obrazac mogao ponoviti: Rusija izmisli povod za novu upotrebu sile, a Trump taj povod iskoristi kao izgovor da ne pruži potporu Ukrajini.

Podsjeća i na Trumpovu izjavu iz rujna, kada je ruski upad dronom u Poljsku opisao kao nešto što je “moglo biti pogreška”.

Što umjesto jamstava?

S obzirom na sve navedeno, Gordon zaključuje da bi Zelenski bio naivan, pa čak i nemaran, kada bi strateški vrijedan teritorij mijenjao za, kako piše, tako upitno jamstvo. Umjesto toga, smatra da bi Ukrajina trebala inzistirati na opipljivim elementima koji bi stvarno ojačali njezinu obranu.

Kao jednu od ključnih poluga Gordon navodi više od 200 milijardi dolara zamrznute ruske državne imovine, koja se uglavnom nalazi u Europi, Sjedinjenim Državama i Japanu. Prema njegovu mišljenju, Europska unija bi vjerojatno pristala prenijeti ta sredstva Ukrajini ako bi to značilo kraj rata.

Gordon također smatra da bi Zelenski trebao tražiti veliki novi američki paket naoružanja, uključujući sustave Patriot i druge protuzračne sustave, dalekometne projektile, borbene zrakoplove F-16, streljivo i topništvo. Dio toga, piše, mogao bi se financirati ruskom imovinom, dio europskim sredstvima, dio iz postojećih američkih zaliha, a dio uz odobrenje Kongresa.

Zaporižja i američka prisutnost

Kolumnist NYT-a posebno ističe važnost nuklearne elektrane Zaporižja. Smatra da bi njezin povratak pod ukrajinsku kontrolu, u sklopu teritorijalnog kompromisa, bio vrijedniji od apstraktnih jamstava. Gordon navodi Zelenskijev prijedlog da se elektrana zajednički upravlja s Amerikancima, što bi omogućilo stabilnu proizvodnju energije, financiranje obnove i dodatni odvraćajući učinak prema Rusiji.

Na kraju Gordon naglašava važnost američkih ulaganja u Ukrajinu. Prema njegovu mišljenju, prisutnost američkih tvrtki i osoblja ne bi samo pomogla ukrajinskom gospodarstvu, nego bi SAD-u dala i konkretan interes za stabilnost zemlje, što bi imalo veći odvraćajući učinak od bilo kakvog formalnog jamstva.

“Još nije kasno”

Gordon zaključuje da je fokus Zelenskog na sigurnosna jamstva razumljiv, ali da će se, po njegovu sudu, pokazati uzaludnim, a možda i opasnim. Ističe da još nije kasno za promjenu pristupa, jer ni Trump sam ne tvrdi da su detalji jamstava dogovoreni niti da postoji rok za sporazum.

Kako se pregovori nastavljaju, Gordon poručuje da bi se Ukrajina trebala usredotočiti na mjere koje stvarno odvraćaju buduću rusku agresiju, a ne na, kako zaključuje, prazna američka sigurnosna obećanja.

Dnevnik.ba