Za razliku od početka kolovoza kad su na raspolaganju imali svega 16 igrača, Bayern opet na papiru izgleda kao prvak Njemačke, kao dobri stari njemački gigant. Najviše mu je nedostajalo u napadu budući da su kupnje braniča Lucasa Hernandeza iz Atlético Madrida te Benjamina Pavarda iz Stuttgarta već bile obavljene, a u veznom redu još od prošle sezone imaju vrlo dobru dubinu, piše Večernji.hr.
Prije samo dvadesetak dana kao napadačke opcije imali su Roberta Lewandowskog i Jann-Fietea Arpa u sredini te Kingsleya Comana, Sergea Gnabryja i Alphonsa Daviesa na krilima, što za klub koji će igrati više od 50, a možda i 60 utakmica u sezoni nije ni blizu dovoljnog.
Bio je toga svjestan Niko Kovač, ali i igrači koji su bez problema u javnosti apelirali da se dovedu pojačanja. Prvi je stigao Ivan Perišić kao kolateralna žrtva taktičkog sustava Antonija Contea. Odlično je to odrađen posao budući da će Kovač (uz iznos posudbe od pet milijuna) idućeg ljeta moći otkupiti Ivanov ugovor za svega 20 milijuna eura, što se danas smatra jeftinim.
Za usporedbu, jedan Danny Ings koji je proteklih sezona jedva uspio nagrabiti koju minutu za Liverpool u ovom je prijelaznom roku otišao u Southampton za 23 milijuna eura. Da zaključimo, dovođenje Perišića pun je pogodak, pa čak i ako Omišanin ne bude igrao veliku ulogu u klubu. A veliku ulogu u klubu sigurno će igrati Philippe Coutinho. Odbačeni Barcelonin kreativac u Münchenu će vrlo vjerojatno preuzeti ulogu glavnog kreativca.
Očekuju se i promjene u formaciji pa bi tako Kovačevih 4-3-3 s novom desetkom Bayerna postalo 4-2-3-1 s Thiagom i Goretzkom na poziciji obrambenije orijentiranih veznjaka, dok će Coutinho ispred njih imati opciju slobodnog kretanja. Napadački kvartet Gnabry-Coutinho-Coman (Perišić)-Lewandowski izgleda uistinu moćno, no problem nije riješen ako pogledamo na klupu.
Osim Comana ili Perišića (ovisno o tome tko će biti starter), Bayern nema dokazanih opcija na klupi. Istina, još je jedna krilna opcija 18-godišnji Kanađanin Alphonso Davies, no teško da će još moći donositi prevagu u bundesligaškim i europskim utakmicama. Isto se može reći i za godinu dana starijeg Arpa koji je u Hamburgu imao fantastične brojke, no prevelik je to pad u odnosu na Lewandowskog. Razlika u kvaliteti između početnog i rezervnog igrača u ovako velikom i ambicioznom klubu mora biti drastično manja.
Možda upravo zbog toga talijanski i njemački mediji ne vade iz usta povratak Marija Mandžukića. Nakon što je već bio preseljen na Old Trafford, nova medijska destinacija Brođanina njegov je stari dom, Allianz Arena u kojoj je igrao od 2012. do 2014. Još jedan razlog je taj što ga, navodno, novi strateg stare dame Maurizio Sarri nema u planovima. Iako je 34-godišnji Hrvat tek prije nekoliko mjeseci s Juventusom potpisao novi, znatno “podebljani” ugovor, imalo bi smisla da Sarri ne želi u momčadi imati stasitog igrača kojem kombinatorika nije forte.
Nije se kod njega mogao snaći ni Milik u Napoliju, pa ni Giroud u Chelseaju. Jedini robusni centarfor koji mu se sviđa je Gonzalo Higuaín kojeg ima na raspolaganju u Juventusu.
Smisla i razloga za ovaj transfer ima, jedino je pitanje jesu li baš zbog logičnosti situacije Talijani i Nijemci kreirali prikladnu priču ili je sav taj smisao došao nakon “stvarnog Bayernova interesa”, kako piše u Gazzetti. Imala je dobrog smisla i Perišićeva situacija pa je postala istinita, lako bi mogla i ova. Kovač voli disciplinirane igrače, a Mandžukić bi kao poslušna prva zamjena Lewandowskog ulogu ispunio savršeno.
Dnevnik.ba