Ovo je njena priča...
Ana-Marija Tomić je rođena 1997. u Borkenu, Njemačka. Nakon OMŠ (klavir) “Katarina Kosača-Kotromanić” Žepče, područni odjel Čatići upisuje Gimnaziju “Muhsin Rizvić” u Kaknju.
U 4. godini srednjoškolskog obrazovanja prebacuje se u SMŠ Gimnazija u Žepču, gdje završava i 1. razred SMŠ (solo pjevanje). Po završetku srednje škole počinje studij na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu na odsjeku za glazbenu teoriju i pedagogiju 2016.
Kroz četiri godine školovanja na Muzičkoj akademiji stekla je brojne vještine i kompetencije na polju glazbene teorije i pedagogije. 2019. Sudjelovala je na kreativnoj radionici “Podijelimo znanje” na temu “Muzički teatar” 2018. 2019. na istoj radionici biva moderator. Iste godine sudjeluje na drugom međunarodnom “Forumu studenata scenskih umetnosti” FSSU u Beogradu na temu “Zajedničko muziciranje kroz mjuzikl kao praksa interaktivne aplikacije predmeta muzičke teorije i pedagogije”.
Zainteresirana je za glazbeni teatar i sudjelovala je u tri mjuzikla od kojih su dva bili profesionalne produkcije pod pokroviteljstvom Ambasade SAD u Sarajevu – “The 25th Annual Putnam County Spelling Bee” i “Moja pjesma”. U rujnu, prošle godine, upisala je odsjek za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. Senada Basica.
Obranom završnog rada ‘’Značaj i funkcija muzičko – scenskih aktivnosti u osnovnim školama’’ završavam prvi ciklus studija na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, na odsjeku za Muzičku teoriju i pedagogiju. Tako stječe akademsku titulu sa stručnim zvanjem bakalaureat\bachelor Muzičke teorije i pedagogije.
Opišite sebe u 5 riječi?
Dur, mol, tratinčica, x, Hercegovina, to bi bila Ana. A Marija je učitelj, neznalica, y, Bosna, šljivovica.
Vaše medalje, priznanja, certifikati, učešća u nekim projektima, značajnim programima?
Sa ukupnim prosjekom 9.65 dobitnica sam priznanja Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu, kao jedna od najboljih studentica i studenata prvog ciklusa studija Muzicke akademije Univerziteta u Sarajevu.
Koristite li društvene mreže i zašto?
Društvene mreže uglavnom koristim za virtuelna sijela i fakultetske obaveze.
Odakle interesovanje za Vaš poziv? Je li bilo premišljanja, razmišljanja šta i kako dalje poslije srednje škole? Kako je tekao taj put?
x+y=z
x= Nakon što više nije bilo mjesta za moju obitelj u “Obećanoj zemlji” vraćamo se u Bosnu. Svoje osnovno školsko četverogodišnje obrazovanje završila sam u Osnovnoj školi “15 April” u Čatićima, mjestu gdje sam odrasla i gdje živim s ocem Tomislavom, majkom Angelom i mlađim bratom Lukom. Osnovnu školu završila sam u Osnovnoj školi “Omer Mušić” u Brežanima. Paralelno od sedmog razreda osnovne škole učenica sam i Osnovne muzičke škole Katarina Kosača-Kotromanić na odsjeku za klavir. Nakon završene osnovne škole bez velike vizije i planova za budućnost upisujem Gimnaziju “Muhsin Rizvić” u Kaknju. Nakon završetka trećeg razreda u Gimnaziji “Muhsin Rizvić” u Kaknju, te nakon završene Osnovne muzičke škole za mene kreće novi period u životu.
y= Javlja se ljubav za Muzičkom akademijom. Svjesna da uveliko kasnim s muzičkim obrazovanjem i da nemam dovoljno znanja za prijemni ispit na Muzičkoj akademiji, odlazim u Žepče. Po nagovoru profesora upisujem prvi razred Srednje muzičke škole Katarina Kosača- Kotromanić, na odsjeku za klavir i solo pjevanje te nastavljam svoje gimnazijsko obrazovanje u Srednjoj mješovitoj školi Gimnazija u Žepču. Sa sjajem u očima i velikom željom za učenjem podijelila sam s profesorima svoj san, upisati Muzičku akademiju. Njihov sarkazam, ironija i bezbrojne uvrede ubijale su u meni samopouzdanje ali istovremeno budile u meni veliki inat. 2016. godine završavam srednjoškolsko obrazovanje u Srednjoj mješovitoj školi Gimnazija, te prvi razred Srednje muzičke škole Katarina Kosača- Kotromanić, u Žepču. Iste godine upisujem Muzičku akademiju na odsjeku za Muzičku teoriju i pedagogiju.
z=?
Možete li nam reći nešto o početcima, kako se javila ljubav prema fakultetu koji pohađate ili koji ste završili?
Glavni pokretači za studij na Muzičkoj akademiji, kao i za studij na Akademiji scenskih umjetnosti su: STRAST I LJUBAV!
Koliko je bilo potrebno ulaganja i odricanja da biste postigli odlične rezultate na Fakultetu?
Da mi je neko prije četiri godine, na prijemnom ispitu, rekao da ću biti jedna od 46 dobitnica i dobitnika Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, ne bih mu vjerovala. Još manje da ću iz kuhinje u papučama i pidžami preko zoom platforme gledati svečanu promociju diplomanata i magistranata. Sada, nakon ove kratko – duge, sretno – tužne, radno – lijene, i grivo – stresne četiri godine PONOSNA sam na sebe.
Ljudi često zbog neznanja i ljenosti neće da izraze ono što ne znaju podcjenjuju Muzičku akademiju, ali i druge akademije. Kroz svoje četverogodišnje obrazovanje na Muzičkoj akademiji položila sam preko 80 ispita. Sigurno da su ulaganja i odricanja bila velika. Ponekad se odrekneš sna, ponekad kafe s kolegama, ponekad svirki i izlaska, ponekad obitelji, pretrpe se i brojne uvrede i loš odnos kolega. Muzičari su sujetni i zavidni ljudi.
Vaša životna vodilja i podrška?
Najveća podrška i stalna konstanta u životu je moja obitelji: TATA TOMISLAV, MAMA ANGELA, BRAT JOSIP I BRAT LUKA! Pored neizmjerne ljubavi, razumijevanja, podrške i debelih živaca za sve moje zahtjeve obitelj mi je pružala ali i dalje pruža finansijsku pomoć.
Najveci motiv za postignuti uspjeh bili su profesori iz Muzičke škole koji su mi govorili da nikad neću upisati Muzičku akademiju. Hvala im!
Koja je tajna Vašeg uspjeha i šta biste savjetovali sadašnjim studentima?
Tajnu za uspjeh nemam. Svaka studentica i student trebaju svoju tajnu. Mislim da mi često mislimo kako će stvari doći same od sebe ili kako nas nešto slijeduje. Ništa ne dolazi samo od sebe i ništa nas ne slijeduje! Slijeduje nam samo ono za šta smo se izborili i što znamo vješto i brižno čuvati.
Kakve su Vaše poruke mladima i planovi?
Da ne vole sve što vole mladi.
Da li ste razmišljali o odlasku iz BIH ili vidite perspektivu ovdje u matičnoj državi?
Ne planiram napustiti svoju domovinu! Iako, svjesna da se konstantno borim sa (ne)vidljivim neprijateljem – strahom. Bosna je zemlja neimaštine, korupcije i straha u kojoj svako ima nekoga, a taj neko zna nekog drugog, a taj drugi ima prijateljicu – štelu. Znanje je sloboda! Što više znate sigurnije koračate ovom zemljom, što sigurnije koračate veče su šanse za samoostvarenjem.
Kako vidite sebe u budućnosti?
U Septembru, prošle godine, upisala sam odsjek za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. Senada Bašića. Akademija je moja bliža budućnost i sadašnja staza kojom koračam.
Volite li politiku?
Mislim da svaki homo sapiens mora imati jasan i otvoren i kritički stav prema vlasti i vladajućima. Vidite, političari često svojataju i podrazumijevaju umjetnike, iako izbjegavam korisitit tu riječ. Ne smatram za sebe da sam umjetnik. Trudim se to postati. Zadatak umjetnika jeste da se distancira od političara i svakog pokušaja manipulacije, te da iste konstanto propituje i kritizira, pipe Kakanj info.
Damir Avdić ima sjajno rješenje:
Dnenvik.ab