Tko god išta zna o geografsko-etničko-političkom rasporedu unutar Bosne i Hercegovine, mogao je vidjeti koliko je karta loša.
Za takozvana hrvatska područja, koja se u famoznom „non paperu“ nazivaju hrvatskim kantonima, samo je odsječena Hercegovina. Tako su se ugrubo, Tomislavgrad i Livno našli izvan „hrvatskih kantona“ dok je hrvatskom kantonu pripao recimo čitav Konjic do Kalinovika.
Izvjesno je da crtač karte nema dublja znanja o Bosni i Hercegovini pa u „hrvatske kantone“ ubraja tek Zapadnohercegovački i Hercegovačkoneretvanski kanton.
No, loših karata je oduvijek bilo i bit će.
Ono što je karakteristika ove i većine sličnih kartografskih podviga jeste siguran izostanak srednjobosanskog kantona iz spomenutih „hrvatskih kantona“.
Hrvati Srednje Bosne su se navikli da ih „otpisuju“ pa najnovija karta nije uzrokovala preveliko uzbuđenje. Ipak, postoji jedna skupina ljudi koji su plaćeni da reagiraju na ovakve stvari. Da nešto učine, iznesu stav, ili barem verbalno prosvjeduju ako im je više od toga naporno.
Oni nisu plaćeni nekim novcem nepoznatog dobrotvora, nego novcem poreznih obveznika među kojima su Hrvati.
Hrvatski zastupnici u skupštinama srednjobosanskog, pa i zeničkodobojskog kantona, izaslanici Hrvati ovih kantona u Dom naroda FBiH, srednjobosanski Hrvati u zakonodavnim i izvršnim institucijama BiH i FBiH, zatim ministri u ovim kantonima iz redova hrvatskih stranaka, kao i najviši stranački funkcioneri iz središnje Bosne u strankama s hrvatskim prefiksom, dužni su i obavezni reagirati na ovakve stvari!
Karta koja je obišla regiju, a u kojoj je očigledno srednja Bosna izostavljena iz hrvatskog etničkog prostora, zaslužuje očitovanje profesionalnih Hrvata.
Koliko god karta bila neozbiljna, a čitava priča o slovenskom „non paperu“ klimava, činjenica je da se o karti i „non paperu“ danima raspravlja na najvišim razinama. Ako nitko ne reagira na očitu činjenicu da Hrvati središnje Bosne nisu dio nikakvih planova, onda u praktičnom smislu ohrabruju sve one snage koje ih svakako žele prekrižiti.
Profesionalni Hrvati, iako plaćeni od naroda kao narodni poslanici, odobrenje za svoje mišljenje previše dugo čekaju iz Mostara. Naravno, nitko se nije zeznuo pa izostavio Mostar iz hrvatskog prostora karte podjele BiH, pa nije velika tegoba Mostarcima ocjenjivati kako je karta čista iluzija.
Ali prešućivanje u Središnjoj Bosni ima svoju cijenu. Transparentno otpisivanje Hrvata središnje Bosne, i njihovo prepuštanje na „brigu“ Sarajevu, potiho provlači tezu da je središnja Bosna za Hrvate izgubljena a narod ostavljen.
Možda to i jeste tako, ali gore pobrojani profesionalni predstavnici Hrvata nisu dobili mandat da šute i mire se sa situacijom nego zastupaju taj isti narod, čak i kada je izgubljen.
A ovaj to narod još nije.
Dnevnik.ba