Članovi skupine bili su pripadnici Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB-a), organizacije koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije, piše CroExpress.eu.
Kako stoji u knjizi ‘Hrvatsko revolucionarno bratstvo’ Bože Vukušića, u noći sa 6. na 7. srpnja 1963. godine skupina je prešla talijansko-slovensku granicu pokraj slovenskoga grada Kozina i uputila se prema Lici. Nakon nekoliko dana pješačenja, 11. srpnja 1963., stigli su u blizinu sela Letinac blizu Brinja. Tu su se zadržali tri dana, da bi se s 14. na 15. srpnja 1963. konačno razišli u trojke.
Međutim, treća trojka u sastavu Perković – Fumić – Zdrilić nakon prvih kontakata s ‘jatacima’ odustala je od zadataka i donijela odluku o povlačenju u inozemstvo. Kad su 19. srpnja 1963. godine stigli pred samu slovensko-talijansku granicu pokraj Sežane, bili su uhićeni. Druga trojka u sastavu Tapšanji – Podrug – Leko otkrivena je nakon izvršene diverzije na željezničkoj pruzi pokraj Delnica u trenutku kad je nailazio jedan teretni vlak te je, nakon višednevne potrage, uhićena 21. srpnja 1963. godine pokraj Nacionalnog parka Risnjak u Gorskom kotaru.
Glavna trojka u sastavu Tolić – Oblak – Stojić uhićena je 22. srpnja 1963. godine blizu Karlovca.
Okružni sud u Rijeci osudio je 18. travnja 1964. Iliju Tolića i Josipa Oblaka na po 14 godina zatvora, Dražena Tapšanija na 13 godina zatvora, Radu Stojića, Branka Podruga i Vladu Leku na po 12 godina zatvora, Stanka Zrilića na sedam godina zatvora te Miku Fumića i Krešimira Perkovića na po šest godina zatvora. Tijekom izdržavanja kazne u KPD-u Zenica Ilija Tolić optužen je naknadno još i zbog ‘širenja neprijateljske propagande među zatvorenicima’ te je osuđen na dodatnih osam godina zatvora, tako da je sveukupno odrobijao 22 godine.
Neuspjeh Tolić-Oblakove skupine 1963. godine predstavljao je težak udarac za vodstvo Hrvatskog revolucionarnog bratstva, posebice što su se u iseljeništvu pojavile spekulacije da je skupina izdana i da pojedinci zbog toga moraju odgovarati.
Sudionik akcije Brotnjak Rade Raća Stojić odležao 12 godina robije
Jedan od sudionika akcije bio je Brotnjak, Rade Raća Stojić, rođen u Dragićini 27. listopada 1939. godine. U rodnom mjestu boravi do svoje 19 godine, gdje se bavio težačkim poslovima.
Nezadovoljan tadašnjom vlasti ne želi služiti vojni rok, te bježi iz Jugoslavije u Italiju. Tu dolazi u kontakt sa svojim ujacima koji su već bili u emigraciji. Pod uvjetom da nauči engleski jezik, trebao je ići u Ameriku, ali zbog kraćeg čekanja odlazi brodom u Australiju. Tamo ga dočekuju njegovi poznanici među kojima je bila nekolicina njegovih susjeda iz Dragićine. Zajedno s njima počinje raditi, a jedan od težih i unosnijih poslova koje su radili bila je sječa trske.
U Sydneyu dolazi u kontakt s Ilijom Tolićem i Jurom Marićem na čiji prijedlog se učlanjuje u tajnu organizaciju Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB). Iza učlanjivanja zajedno s ostalim članovima prolazi diverzantsko-gerilske obuke. Tajna organizacija pripremala je akciju napada na Jugoslaviju i tražila dobrovoljce koji će se prebaciti u Europu a zatim na područje Jugoslavije. Jedan od dobrovoljaca prve akcije HRB-a bio je i Rade koji zajedno sa osam suboraca 1961. dolazi u Stuttgart gdje prolaze daljnje obuke, a zatim na područje bivše Jugoslavije. Cilj akcije poznatije pod nazivom Tolić-Oblak skupina bio je dizanje ustanka s ciljem stvaranja slobodne hrvatske države. Nakon mjesec dana boravka u domovini, gdje su bili raspoređeni u tzv. „trojke“, uhićen je zajedno sa svojim suborcima i na okružnom sudu u Rijeci osuđen na 12 godina strogog zatvora.
Devet godina odležao je u Staroj Gradišci, od toga 25 mjeseci tamnice, a 3 godine u Zenici. U zatvoru završava kovino-glodački zanat. Rade je jedan od rijetkih koji je odležao punu kaznu, bez minute pomilovanja. Nakon teške robije vraća se u rodno mjesto. Nakon izlaska iz zatvora tadašnje vlasti nastavljaju pratiti Radu gdje se iz njihovih spisa vidi da je bio pod stalnom operativnom kontrolom do 1988. godine, te mu nisu dali pravo zapošljavanja tri godine. Nakon tri godine dobiva posao u IPV Sokol Čitluk. Unatoč velikim torturama i muci, koju je prošao u životu, zahvaljujući Bogu ostaje živ, zasniva obitelj i dobiva četvero djece.
Dobrovoljno se priključuje Domovinskom ratu. Dobiva čin bojnika, a odlaskom u mirovinu pukovnika.
Nakon osnivanja udruge Hrvatsko društvo političkih zatvorenika (HDPZ) postaje član a potom i predsjednik te udruge u Čitluku. Također, po okončanju Domovinskog rata Stojić je veliku pozornost i trud posvetio pronalaženju i dokumentiranju grobišta poginulih vojnika na području naše općine. Rade je kroz razgovore sa svjedocima i prema kazivanjima prikupljao podatke o grobištima poginulih vojnika iz Drugog svjetsko rata, iste je nakon pronalaska i sustavno dokumentirao te je nakon što je Općinsko vijeće Čitluk donijelo odluku o osnutku Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk imenovan za člana Povjerenstva.
Rade Raća Stojić preminuo je 5. travnja 2019. godine u 80-oj godini života. Pokopan je na Stojića groblju u rodnoj Dragićini 7. travnja 2019. godine.
Dnevnik.ba