Article_Top_970x250

Zulfo Robović: "Hrvatima u BiH ne smijete dirati tri stvari: Katoličku crkvu, HVO i Herceg Bosnu"

Ministar obnove i razvoja HR HB

Zulfo Robović: "Hrvatima u BiH ne smijete dirati tri stvari: Katoličku crkvu, HVO i Herceg Bosnu"

kol 28, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Na a sjednici Sabora HZ HB 28. kolovoza 1993. godine u Grudama utemeljena je Hrvatska Republika Herceg Bosna. Nakon toga uslijedilo je i imenovanje nove Vlade. Ministar obnove i razvoja u toj Vladi bio je Zulfo Robović.

On za Večernji list ističe kako je ta Vlada nastojala omogućiti civilni život i funkcioniranje sustava u tim okolnostima.

Večernji list: Kako vi gledate na hrvatsko-bošnjački rat, često se postavlja pitanje tko je kriv, što su posljedice?

Hrvatsko-bošnjački rat rezultat je različitih pristupa prema BiH. Osobito njezinu unutarnjem uređenju. Bošnjaci su bili pasivni na samome početku, a Hrvati i HVO sa svojim postrojbama bili su dobro organizirani. Nakon toga i druga strana je s time krenula i došlo je do sporadičnih sukoba koji su doveli do rata. Taj nesretni hrvatsko-bošnjački rat rezultat je i nerazumijevanja. Prije svega, stvaranja predrasuda kako Hrvati žele disoluciju, a povijest će pokazati da su Hrvati željeli sačuvali vlastiti identitet, ali i BiH. Na sjednici Sabora HZ HB 28. kolovoza 1993. godine u Grudama utemeljena je Hrvatska Republika Herceg Bosna. Nakon toga uslijedilo je i imenovanje nove Vlade. Ministar obnove i razvoja u toj Vladi bio je Zulfo Robović. On ističe kako je ta Vlada nastojala omogućiti civilni život i funkcioniranje sustava u tim okolnostima.  

Večernji list: Kako danas gledate na osnivanje HR HB i Vlade čiji ste bili član?

Na to razdoblje gledam, iskreno, vrlo ponosno. U tome trenutku kada je imenovana, Vlada je imala ulogu sređivati stanje i rekao bih da je bila vlada pomirenja. Vlada Herceg Bosne tada je preuzela ingerencije civilnog i vojnog života u jeku teškoga rata, dok su se odvijale vojne akcije. S vremenom je došlo do približavanja, postupnog smirivanja, osobito u Hercegovini i na području središnje Bosne. Krajem 1993. i početkom 1994. godine Vlada je uzela sve obrise moderne vlade gdje je civilni život nastojala staviti u regularne zakonske okvire.   Večernji list: Osnivanje Hrvatske zajednice HB, a kasnije i Hrvatske Republike Herceg Bosne često se osporava. Kako vi to komentirate? S vremenske distance taj projekt promatram kao jedan od modela uređenja višenacionalnih, višeslojnih država koje imaju tri ili više jednakopravnih konstitutivnih naroda. Mislim da je to bio jedan od okvira koji je mogao riješiti problem u BiH da se inzistiralo na tim varijacijama uređenja zemlje s Herceg Bosnom kao sastavnicom.  

Večernji list: Herceg Bosna praktički seže od kasnog dijela 1991. godine. Je li njezino osnivanje opravdalo svrhu?

Bh. Hrvati su nakon agresije na Republiku Hrvatsku prvi stali u obranu BiH i prve postrojbe koje su bile utemeljene bile su u funkciji obrane. Da se Hrvati nisu tada organizirali u obrani, pitanje je što bi bilo s BiH.  

Večernji list: Prijeratni komunistički političar Ciril Ribičić, kao vještak na suđenju šestorici dužnosnika Herceg Bosne, rekao da je osnivanje Herceg Bosne imalo za cilj disoluciju BiH...?

Ja sam upoznat s Ribičićevim iskazom, ali moram reći da sve ono što je u Haagu naveo ne stoji, a o tome svjedoče brojni dokumenti i svjedoci. Herceg Bosna nikada nije bila ni sa svojom Vladom ni administracijom, poglavito koliko sam ja imao kontakata s predsjednikom Tuđmanom, u funkciji disolucije. To je bilo pitanje načina organiziranja života tamo gdje su Hrvati bili u većini. Ponajprije da se spasi i obrani od agresije. Istina je da se BiH raspala po svim šavovima pa je Herceg Bosna najprije imala funkciju obrane golih života, osiguravanja civilnog života te kao pretpostavka jednog od modela budućih uređenja BiH.  

Večernji list: Sudjelovali ste na sjednicama Vlade Herceg Bosne. Je li bilo odluka koje su se mogle razumjeti kao dijelom UZP-a u smislu odcjepljenja od BiH, provedbe etničkog čišćenja...?

Nijedna odluka nije bila u tome smjeru ni na jednoj sjednici Vlade na kojoj sam nazočio. A bilo ih je više od stotinu. Rekao bih da ni na jednoj sjednici nismo imali ni verbalnih ni necivilizacijskih istupa prema Bošnjacima, a posebno u donošenju takvih odluka. Cijela svrha rada bila je u pomaganju održavanja civilnoga života. Zanimljivo je da je gotovo 95 posto zakona Herceg Bosne postalo dio zakonodavstva Federacije BiH i BiH.  

Večernji list: Svejedno, na području Herceg Bosne postojali su logori, događali su se zločini za koje se sudilo u Haagu. Kako gledate na tu činjenicu i interpretacije presude da se radi o presudi Herceg Bosni i Hrvatima u BiH?

Na vaše pitanje referirao bih se onako kako je to učinio predsjednik RH Zoran Milanović kada je odlikovao četiri postrojbe HVO-a kao sudionike u oslobađanju Hrvatske. To na vrlo jasan način predstavlja i odnos prema Haagu i presudama koje su najprije politički montirane kako bi se sva krivnja svalila na Herceg Bosnu i Hrvate kao narod. Svjedoci smo da je bilo neljudskih, necivilizacijskih postupaka, pa tako i u Herceg Bosni. Oni su bile i predmet istraga u Herceg Bosni, procesuirani su. To će povijest pokazati i oni koji su stvarno pojedinačno odgovorni za zločine trebaju odgovarati. No, okvir Herceg Bosne nikada nije davao naznake da se na temelju toga provode zločini.  

Večernji list: Kako ste doživljavali Jadranka Prlića kojemu su često zamjerali da nije dovoljno “dobar Hrvat”, a osuđen je na 25 godina zatvora?

Jadranko Prlić je, prije svega, bio jedan moderan, svestran političar širokih svjetonazora. Snažno ekonomski potkovan, čovjek koji je poznavao sustav iznutra jer je bio i u ranijoj vlasti dužnosnik. To je čovjek koji nije bio nacionalist, taj koji je mrzio drugog i drukčijeg. Volio je i ljubio svoj hrvatski narod, ali apsolutno nikoga nije mrzio. Da je bio aktivan u nekom drugom vremenu, posve sam siguran da bi pokazao brojne kvalitete koje je imao.  

Večernji list: Često se zna spomenuti kako je Herceg Bosna takozvana. Kako na to gledate?

Svojim prijateljima uvijek skrenem pozornost kako ima nekoliko stvari kod Hrvata u koje se jednostavno ne smije dirati. To su, prije svega, Katolička crkva, HVO, Herceg Bosna... Kod Bošnjaka to su Armija BiH, njihov predsjednik, islam... U Republici Srpskoj to su entitet, Pravoslavna crkva, Srbija... Oko tih stvari ne bismo smjeli diskutirati. Moramo ih prihvatiti i podržavati. Na temelju toga treba doći do međusobnog uvažavanja i moguće je doći do rješenja. Ako se bude negiralo bilo koju sastavnicu tog općeg bića bilo kojeg konstitutivnog naroda, mi ćemo multiplicirati probleme vraćajući se u stanje rata. Oni koji žele probleme uvijek će potencirati takozvano. A ako tako bude, onda naša djeca neće imati svijetlu budućnost.  

Večernji list: Zašto su u BiH izjave pojedinih političara na razini ‘93., a istodobno u Hrvatskoj vidimo ispruženu ruku, pomirenje, naklon žrtvama?

Samo iskreni odnos može izgraditi to o čemu govorite. Ja s ponosom ističem da sam bio ministar u Vladi Herceg Bosne. A posebno sam ponosan na činjenicu da nijednu diskriminacijsku odluku nismo donijeli prema bilo komu. Potrebno je graditi dobru vjeru kod Bošnjaka i Hrvata da je moguće izgraditi povjerenje i pomirenje. Ono što se dogodilo kao zlo, za to treba odgovarati onaj tko je odgovoran. Ali mi moramo gledati u budućnost, pružiti jedan drugome ruke kako bismo gradili BiH po mjeri svih triju naroda. Ovdje nikome ne smije biti tijesno, svatko mora imati jasnu atribuciju svog nacionalnog bića. Na temelju toga doći ćemo do ustavne jednakopravnosti i jednake pozicije kako se više ne bi miješalo u stvari u koje se jednostavno ne smije miješati.  

Večernji list: Mislite li da bi bilo korisno da se vodeći lideri, vjerski vođe... odu i poklone žrtvama rata različitih naroda u Ahmiće, Grabovicu, Križančevo...?

Posebno sam ohrabren posljednjim razvojem događaja u Hrvatskoj. Ono što je gospodin Milanović učinio za naše postrojbe, ono što je Vlada učinila kada su u pitanju Grubori i Knin, nadam se da će taj pozitivni val odjeknuti i kod nas. Svi težimo Europi, to Europa od nas traži. Zato trebamo prihvatiti ta rješenja i iskustva te ih prenijeti u odnose triju naroda kako bi došlo do simboličkih gesta te da stvorimo pretpostavke da povjesničarima ostavimo prošlost, a da svi zajedno razmišljamo o budućnosti i izgradnji BiH za potrebe svih triju naroda koji moraju biti jednakopravni i konstitutivni. Ja bih želio da se što prije hrvatski model preseli i u BiH.

Dnevnik.ba