Article_Top_970x250

Zova – božanski i ljekoviti dar prirode

Zdravlje i njega

Zova – božanski i ljekoviti dar prirode

tra 17, 2019

Piše: Ivan Vrljić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Dnevnik.ba

Bazga ili zova spada među najstarije biljke Europe današnjice. Najstariji trag ove biljke imamo već u starom kamenom dobu.

Inače postoji tridesetak vrsta unutar porodice bazge  ili zove.

Najupečatljivije su crna i crvena zova. Pisani trag zove nalazimo u antici kod oca medicine – Hipokrata.

On je ustvrdio da bazga ili zova može zamijeniti sve postojeće prirodne  lijekove i može se koristiti za sve vrste bolesti i oboljenja. Kod nas je ustoličena tkzv.  crna bazga ili zova – Sambucus nigra. 

Zova je gastronomski u optjecaju tisućama godina i uvijek iznova začuđuje blagotvornim djelovanjem na ljudsko tijelo.  Bilo da se pravi kao tonik ili čaj zova svojim ugodnim miomirisom oduševljava sve ljubitelje bilja.

U staro doba kod domicilnog stanovništva zova je predstavljala simbol rođenja i smrti i služila je za zaštitu od zlih sila. Tako su zovu stari Sumerani koristili kao svojevrsni kućni ukras i zaštitu od možebitne nesreće.

Prusi su pak vjerovali  da njihov bog Kait upravo živi pod drvetom zove dok se na području Tirola zova uglavnom sadila i uzgajala na groblju. Stari Egipćani zovu su koristili u liječenju upala , probavnih tegoba, žutice i gripe. 

Zova također pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi.  Zova se bere od sredine svibnja do sredine srpnja i to samo potpuni cvjetovi od kojih se na kraju krajeva može napraviti djeci omiljen sirup za kašalj.

Zova je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta koja naraste visinom od 3 do 10 m. Cvjeta sitnim žuto-bijelim  cvjetovima koji su zbijenu u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Zova obitava na području rubova šuma i dobro osunčanim dijelovima šume kao i na relativno zapuštenim mjestima.

Cvjetovi zove bogati su mnogobrojnim vitaminima i mineralima i obiluju eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, tanina i pektina dok plod zove sadrži šećer, voćne kiseline, te vitamin C, natrij i kalij.

Čaj od zove izvrstan je nadomjestak protiv groznice, naime stimulira rad znojnih žlijezda i osobito ima jako djelovanje kad se degustira zajedno s lipom. Zova posjeduje antimikrobno i antigljivično  djelovanje.

Listovi zove su otrovni i nisu jestivi kao ni svježi plodovi. Plodovi za uporabu se koriste tek poslije sušenja i kuhanja. Postoji zanimljivost vezana za zimski period zove. Naime kad se drvo ili žbun zove osuši na njemu naraste gljiva u narodu znana kao Judino uho.

Stara predaja govori kako se upravo Juda , apostol izdajnik je se objesio na drvo zove. Inače Judino uho svojom pojavom mnogo nalikuje na ljudsko uho a ljekovitim svojstvima nadmašuje čak i zovu.

Koristi se za krvarenje, smanjuje trigliceride i poboljšava krvotok i cirkulaciju.  U tradicionalnoj kineskoj kuhinji od zove se spravlja vino koje se koristi protiv reume i traumatoloških povreda. Započnimo dan sa sokom od zove i budimo mladi, poletni, zdravi i svježi.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250