A u tom proučavanju, u tom traženju istine, oslonio se, objasnio je sam papa Franjo, i na “srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh”.
- Povijesni slučaj je ovaj: kanonizacija Stepinca. On je bio krepostan čovjek, zato ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti. Ali u jednom trenutku procesa došli smo do nerazjašnjenih točaka koje se odnose na povijest. I ja, koji moram potpisati kanonizaciju - to je, naime, moja zadaća - moleći, razmišljajući i tražeći savjet, uvidio sam da moram zamoliti za pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Zajedno smo osnovali povijesnu komisiju: i njega i mene zanima samo jedna stvar, a to je ne pogriješiti, zanima nas istina. Ne pogriješiti. Čemu služi izjava o svetosti ako nije jasna istina? Ne služi nikome. Znamo da je (Stepinac op. a.) dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak tražio sam Irinejevu pomoć, da sve bude po istini. Izučava se. Najprije je osnovana komisija koja je dala mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Dublje se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna. Ne bojim se istine. Ne bojim se. Samo se bojim suda Božjeg - rekao je Papa.
Tom je izjavom papa Franjo samo potvrdio ono što se već dulje nagađalo u Hrvatskoj, a to je činjenica da do Stepinčeve kanonizacije - unatoč tome što je kauza već završena prema tvrdnjama nekih istaknutih katoličkih svećenika pozitivna - neće doći još neko vrijeme, prenosi Jutarnji.hr.
Stoga je dojam koji se stječe nakon razgovora s brojnim sugovornicima koji dobro poznaju situaciju u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da je mnoge zatekla Papina izjava o “velikom patrijarhu Irineju”, kao i rezoniranje da će se Stepinac proglasiti svetim tek ako SPC da blagoslov.
Mnogi naši sugovornici stoga se boje da će se zbog tih Papinih riječi mnogi katolici osjetiti povrijeđeni i da će kod nekih nastati još malo veći odmak od Pape te da će katolički tradicionalisti i desničari “doći na svoje”. S druge strane, ne postigne li se baš ništa u pogledu približavanja stajališta o svetosti bl. Alojzija, oni koji ovog Papu cijene i vole izgubit će dio svoje argumentacije.
To nam govori i don Anton Šuljić, nekadašnji pročelnik Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Šuljić će u razgovoru za Jutarnji list reći da pripada onima koji vole papu Franju, no to ne znači, dodaje, da se mora složiti sa svakim njegovim mišljenjem o ljudima, stvarnostima i pojavama.
- Papa, naravno, donosi konačni sud o proglašenju ili neproglašenju nekoga svetim i tu nema problema. Ne vidim problema ni u njegovoj izjavi da stvari treba dodatno ispitivati i istražiti, premda je Kongregacija za proglašenje blaženima i svetima donijela afirmativnu odluku o bl. Alojziju. Moj se problem u vezi s Papinom izjavom odnosi na visoko vrednovanje patrijarha SPC-a gospodina Irineja. Za našeg Papu on je ‘veliki patrijarh’. Ja mislim baš suprotno. Mislim da je taj čovjek sve samo ne velik. Štoviše, mislim i lošije o njemu - smatra teolog Šuljić.
Papina izjava o Stepincu i Irineju dolazi u zanimljivom trenutku. Papa je izjavu dao 7. svibnja, uoči Stepinčeva rođendana koji se slavi 8. svibnja. Baš takvu “slučajnost” imali su i hrvatski biskupi koji su uoči blagdana blaženog Alojzija Stepinca koji se slavi 10. veljače objavili sadržaj pisma koje su poslali patrijarhu SPC-a Irineju.
U tom pismu stajalo je da Irinejevi istupi “bude nepovjerenje prema njemu i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi te produbljuju ranjenosti iz ratnoga vremena koje još nisu ozdravljene te potiče mržnju”, kako se u njegovim nastupima “ne očituju nikakva suosjećanja za žrtve i stradalnike prouzročene od srpske strane”, kako je “neobično da poglavar jedne pravoslavne mjesne crkve jasno suprotstavlja biskupe Katoličke crkve u Hrvatskoj papi Franji, upućuje im prijekore i pripisuje zločine cijeloj toj crkvi i cijelom hrvatskom narodu” te se zaključuje kako “takvim načinom komuniciranja nije moguće riješiti bilo kakav problem ili pitanje”.
To pismo poslano je patrijarhu na dan pada Vukovara 18. studenoga 2018., a mnogi komentatori tada su tvrdili da je s tekstom pisma bio upoznat i papa Franjo pri posjetu Ad limina hrvatskih biskupa u Rimu. Taj je posjet bio lani i trajao je od 12. do 17. studenoga.
Don Šuljić pak sugerira da bi naši biskupi to pismo trebali prevesti Papi.
- Bilo bi, naime, logično da Papa barem bude obaviješten što njegovi kolege u episkopatu misle o tome patrijarhu - drži don Šuljić.
Mnogi drugi sugovornici koji mole za anonimnost pak navode da o veličini patrijarha Irineja govore i izjave o Ratku Mladiću, o Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, kao i o onoj u Sjevernoj Makedoniji pa im zbog toga nisu jasni Papini epiteti patrijarhu. Svi naši sugovornici kažu da je dijalog potreban jer je riječ o kršćanskoj braći, ali da taj dijalog treba biti otvoren i bez fige u džepu, što kod patrijarha Irineja nije slučaj.
Drugi prigovori idu u smjeru kako je nečuveno da se jedna Crkva miješa u proglašenje svetim druge Crkve. A da se baš Papa treba savjetovati o “istini” s patrijarhom koji je izrekao toliko ne samo neprimjerenih, nego i neistinitih riječi, koje su hrvatski biskupi nabrojali u svom pismu Irineju, to je već problem unutarcrkvenoga dijaloga.
- Ovdje je riječ o nekoj vrsti ekumenske korektnosti koja u konkretnom slučaju nema smisla. S jedne strane, papa Franjo sluša Irineja, a zaboravlja riječi koje je o Stepincu rekao Papa kojeg je taj isti Franjo proglasio svetim, sveti papa Ivan Pavao II. Rekao je Hrvatima da im blaženi Stepinac može biti kompas i uzor. Ako je to mislio jedan svetac, kakvu istinu i od koga traži papa Franjo - pitaju se sugovornici koji pripadaju konzervativnijim krugovima Crkve.
Oni umjereniji pak navode da je Papina ideja traženja istine vrlo plemenita, a ističu i još jedan dio Papina odgovora.
- Naravno da želimo istinu o blaženom kardinalu Stepincu i Papa sigurno ne želi da zbog proglašenja svetim nekima idu suze radosnice, a da drugi plaču od bijesa i razočaranja. No, zanimljivo je da Papa prvo kaže da se ne boji istine, a zatim da se boji samo suda Božjeg. Je li to zapravo poruka Irineju - pitaju se naši sugovornici.
Don Šuljić pak kaže da je u pitanju svetost nekog čovjeka - ona se nikad ne odnosi na sve čovjekove čine. Svet je netko, tumači Šuljić, kojeg je božanska milost i snaga pretvorena u krepost ili martyrium, svjedočanstvo krvi ili života, u jednom času ili duljem životnom razdoblju približila najvišemu idealu kršćanskoga života - Kristu.
- Niti jedan čovjek nije proglašen savršenim i bezgrešnim, osim Marije, pa je kopanje po Stepinčevu navodnom ‘nedovoljnom činjenju’ zapravo suprotno svemu što znamo o svecima i mučenicima - zaključuje, prenosi Jutarnji.hr.
Dnevnik.ba