„Sedma funkcija jezika“ (Fraktura, 2017.) posljednji je roman nagrađivanog francuskog pisca i sveučilišnog profesora Laurenta Bineta (1972.). Tri godine nakon prvog izdanja imamo ga priliku čitati u odličnom prijevodu koji potpisuje Ivana Šojat. Radnja je smještena u pariški intelektualni milje, ali ne bilo koji, nego u prostor i vrijeme najslavnijeg uspona francuske teorijske misli, piše Magdalena Blažević za Express.
Možete li zamisliti felacio u gay sauni u kojem uživa Michel Foucault ili možda ménage à trois u kojem su ni manje ni više nego Judith Butler, Hélène Cixous i policijski inspektor? To su tek neki od hilarioznih, skandaloznih i opscenih prizora i relacija u koje autor postavlja intelektualne gorostase 20. stoljeća među kojima su Julija Kristeva, Umberto Eco, Gayatri Spivak i drugi. Međutim, sve se vrti oko ubojstva Rolanda Barthesa – koji je i sam zaslužan za jednu smrt, što je poznato onima koji su svladali bar osnovne teorijske lekcije bez čega užitak u ovom intelektualnom krimiću nije moguć.
Zaputivši se prema svom kabinetu, gdje neće stići, R. Barthes završava pod kotačima kamioneta obližnje kemijske čistionice. Teško ozlijeđen boravi u bolnici gdje nakon mjesec dana umire 26. ožujka 1980. godine, nakon čega će se početi niz nesretnih događaja. Već u kolovozu talijanski teroristi napast će Bolognu, a u naletu navodne neuračunljivosti francuski filozof Louis Althusser zadavit će suprugu Hélène Rytmann, a kandidat socijalističke stranke Francois Mitterrand postat će 21. francuski predsjednik. Jesu li ovi događaji povezani i je li besmisleni način na koji je okončan Barthesov život tek splet nesretnih okolnosti ili pomno isplanirano ubojstvo?
Ako jeste, koji je motiv ubojstva? Binet koristi nekoliko činjenica iz biografije znanstvenika te novije europske povijesti kako bi ih nadogradio pseudopovijesnim podacima te osmislio kompleksnu, inteligentnu i nadasve zabavnu krimi-priču. Vratimo se na trenutak na motiv mogućeg ubojstva. Nakon nesreće, kao u svakom pravom krimiću, na poprište zločina stiže policijski istražitelj.
Riječ je o inspektoru Bayardu koji otkriva da je Barthes u trenutku smrti kod sebe imao tajanstveni dokument napisan rukom, nalivperom. Istraga ga uvlači u svijet lingvistike, točnije semiotike. Kako nije vičan teorijskim znanjima, u istrazi mu se priključuje mladi profesor Simon Herzog. Nimalo čudan spoj detektiva i semiotičara. Nije li sam detektivski posao u biti semiotičarski? Znakovi su svuda oko nas, samo treba pažljivo čitati i slijediti tragove.
Dokument za kojim se traga i koji je možda uzrok čitave misterije zapravo je proširena teorija začetnika strukturalizma Romana Jakobsona koji je na temelju komunikacijske sheme preuzete iz teorije komunikacija odredio šest jezičnih funkcija. Pomoću njih je moguće opisati svaki čin verbalne komunikacije.
Tajanstveni dokument čuva tajnu sedme funkcije jezika. Što je sedma funkcija jezika, čemu služi i zašto je se svi žele domoći? U potrazi za odgovorima Bayard i Herzog ispitat će Barthesove kolege lingviste te Umberta Eca koji možda može osvijetliti najznačajniji trag. Kroz zamišljenu detektivsku istragu Binet podvrgava analizi i recentnu političku situaciju u Francuskoj. Je li slučajno da je Binetov roman objavljen u godini kada se u Francuskoj Marine Le Pen opasno približila predsjedničkoj fotelji? Kroz ovu satiru postavlja se pitanje kako je Francuska došla do ovog stanja, prema čemu nacija ide i koji će auto voziti na putu do cilja referirajući se na crni DS koji cijelo vrijeme slijedi Bayarda i Herzoga.
Prosječni će se čitatelj, kao i sam detektiv Bayard, naći zatečen količinom materijala koji treba razumjeti prije nego se upusti u avanturu rasvjetljavanja misterije. U tijelo romana inkorporirane su Barthesove teorijske teze, točnije dijelovi ‘‘Mitologija‘‘ kao i citati drugih velikih promišljatelja. Pored slavnih lingvista, likovi romana su i drugi književni junaci te televizijski i novinarski reporteri koji su izvještavali u noći Barthesove smrti.
Teško je razumjeti roman u cjelini, ali i svaku duhovitu dosjetku ili aluziju bez općeg teorijskog znanja iz područja lingvistike, semiologije, filozofije… tako da će Binetovom romanu u startu biti otežan put do šire čitateljske publike.
„Sedma funkcija jezika“ inteligentni je krimić koji zapravo iznevjerava temeljnu funkciju žanra s kojim koketira. U ovoj pametno osmišljenoj i kompleksnoj priči sve je znak, a na čitatelju je da se angažira i da ih dekodira. Pritom glavni problem nije pronaći ubojicu, nego rasvijetliti vječnu filozofsku i lingvističku misteriju odnosa između jezika i stvarnosti.
Dnevnik.ba