Odigrana je prva premijera u novoj kazališnoj sezoni – „Noć tribada“. Jeste li zadovoljni postignutim?
– Zadovoljni smo na više razina. U prvom redu jer su naši mladi glumci imali prigodu raditi s Borom Stjepanovićem i kroz taj proces mnogo toga naučiti. Stoga to nije bio samo rad na predstavi, nego i rad na glumcima i s glumcima, razvoj njihovih znanja i vještina, Bilo je to dugoročno ulaganje u ono što je najvrjednije u svakom kazalištu – kvaliteta glumačkog ansambla. Pored toga, smatram kako smo napravili vrlo dobru predstavu, predstavu koju će publika rado gledati, voljeti i cijeniti, kako zbog zahtjevne i kvalitetne glume, tako i zbog izvrsnog dramskog teksta i aktualnosti teme.
Kako je publika primila komad intrigantnog sadržaja?
– Reakcije publike su vrlo vrlo pozitivne, kako na pretpremijeri i premijeri, tako i na prvoj reprizi. Spominjem to jer te tri večeri imaju publiku različitih profila, stoga se mogu smatrati reprezentativnim uzorkom naše publike. Sadržaj možda jeste intrigantan, ali je daleko od bilo kakve provokativnosti, jeftinog senzacionalizma i ideološki ostrašćenog plitkoumnog agitiranja ili moraliziranja. Ovo je komad koji nas kroz empatiju vodi dubljoj spoznaji i boljem razumijevanju fenomena kojim se bavi, bez suvišnih aluzija i nepotrebnih ukrasa. Ta dramska ideja dosljedno je provedena kroz cijelu predstavu, u svim njenim segmentima, od glume do kostima i scene. Ovo je dobra, u njenom najboljem maniru, građanska predstava, pošteno i s poštovanjem napravljena. Publika to prepoznaje i cijeni.
Slijedi rad na još nekoliko premijera do konca sezone… Kojih?
– Ovu sezonu smo zamislili vrlo ambiciozno, uostalom, kao i svaku do sada (smijeh). Planiramo realizirati još tri premijere za koje smatramo kako će biti ne samo kazališno atraktivne, nego i kulturološki značajne. Slijedeća je „Preobražaj“ Franza Kafke, odnosno adaptacija tog antologijskog djela koju je uradio Segor Hadžagić, koji će i režirati komad. Oni koji prate naš rad znaju da je ovo nastavak suradnje sa Segorom koji je 2014. u HNK postavio izvrsnu crnohumornu dramu Martina McDonagha „Ljepotica iz Leenanea“. Uvjeren sam kako će se kafkijanstvo i segorovština izvrsno nadopunjavati i rezultirati kompleksnom, duhovitom i atraktivnom predstavom. Nakon toga slijedi još jedna književna poslastica: dramatizacija poetskog ciklusa Marka Tomaša „Agatina pisma“ – predstava naslovljena „Eva“. Dramaturgiju će raditi umjetnički savjetnik naše kuće i docent na ASU u Sarajevu Dragan Komadina, a režirati Marina Petković Liker, kazališna redateljica, fonetičarka i komparatistica književnosti iz Zagreba. Marko već ima status književne zvijezde, pa njega neću posebno predstavljati.
I na kraju sezone, produkcijski veliki i kulturološki vrlo značajan projekt, „Logorovanje“, biografska drama o logorskim danima Ilije Jakovljevića, inscenacija njegovih logorskih dana u dva režima i dva sustava, ustaškom i komunističkom, endehazijskom i jugoslavenskom. Scenski predložak radi Dragan Komadina, a režirati bi trebao ugledni i poznati zagrebački redatelj, ali, s obzirom da još nismo dobili konačnu potvrdu, nećemo spominjati njegovo ime.
U kakvim uvjetima općenito radi HNK u Mostaru?
– U dobrim i teškim uvjetima. Uvjeti su dobri jer ih mi koji radimo u HNK kreiramo našom voljom, entuzijazmom i ljubavlju prema ovom poslu, a teški zato jer se pri tom susrećemo s mnogobrojnim ograničenjima – od nedostatka financijskih sredstava, preko neuvjetnih prostora za rad, nedovršenog objekta koji prokišnjava na dvadesetak mjesta, do premalog ansambla i činjenice da bi nas po sistematizaciji radnih mjesta trebalo biti tri puta više kako bismo brojem, barem, bili u rangu s omladinskim i gradskim kazalištima, na primjer, u Sarajevu. A podsjećam, mi smo narodno, nacionalno kazalište, jedino hrvatsko profesionalno kazalište u BiH.
Planirate li nove koprodukcije i gostovanja?
– „Logorovanje“ ćemo raditi u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika. Iznimno se radujemo toj suradnji, a s obzirom na okolnosti koje nas povezuju, vjerujem kako će suradnja biti uspješna i prvom sljedećom prilikom nastavljena. Što se gostovanja tiče, načelno je dogovoreno gostovanje „Hamleta u Mrduši Donjoj“ u Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu i Zenici, u opciji su i Split, Osijek i Tuzla, te druga, manja mjesta u BiH. Posebno nas raduje što je „Hamlet“ uvršten u natjecateljski dio ovogodišnjih Susreta kazališta/pozorišta u Brčkom, kao i činjenica da smo ga nedavno igrali u Zadru pred prepunom dvoranom, ulaznice su bile rasprodane dva dana prije predstave. Naravno, na gostovanja idemo ne samo s Hamletom, nego i s našim ostalim predstavama poput „Riba“, „Fuke“, „Brata magarca“, …
Ima li nade da će biti nastavljeni radovi na zgradi teatra?
– Nade ima, poduzimamo što je u našoj moći. Postoje i određena obećanja i najave. Mi smo spremni, samo još novac nedostaje (smijeh).
Raduje pružanje mogućnosti studentima da besplatno gledaju vaše predstave.
– Suradnja sa studentima, odnosno Studentskim zborom Sveučilišta u Mostaru pokazala se kao pun pogodak, za obje strane. Siguran sam kako će se nastaviti i širiti. Jedni drugima imamo za dati mnogo toga lijepog i korisnog.
Ima li nade da će teatar postati redovnim korisnikom proračunskih sredstava?
– Mi već jesmo korisnici proračunskih sredstava, ali, na žalost, na poziciji korisnika grant sredstava. Želja nam je i namjera postati redovan proračunski korisnik. Sluha za to ima i u Gradu i u Županiji. Mislim da i gradonačelnik Bešlić i premijer Herceg razumiju situaciju i da su spremni pomoći, naravno, u granicama svojih mogućnosti. Suradnja i s Gradom i sa Županijom je iz godine u godinu bolja, dužan sam to javno spomenuti.
U čemu vidite važnost opstanka institucije HNK Mostar?
– Osnovni je problem našega društva u cjelini, a onda i u okvirima naroda, to što nemamo kvalitetne i stabilne institucije jer bez institucija nema transgeneracijskog institucionalnog pamćenja, nema strateškog promišljanja i djelovanja, kako u znanosti i politici, tako i u kulturi. HNK ima poseban značaj za Hrvate u BiH. HNK bi trebalo biti krovna, da ne kažem stožerna, kulturna institucija Hrvata u BiH. HNK je nezaobilazna sličica u mozaiku kojeg nazivamo hrvatski kulturni identitet. A bez kulturnog identiteta, nema ni političkog subjektiviteta ni gospodarskog boljitka jednog naroda.
Uz dramski, uvrstili ste u svoj program još nekoliko segmenata?
– Jedan od ciljeva koje sam sebi kao ravnatelju postavio bio je otvoriti HNK različitim profilima i suradnika i umjetnika i publike. Tako pored osnovne i redovne kazališne djelatnosti imamo i Dramski studio mladih, izložbene aktivnosti, književne i glazbene događaje, tribine i predavanja. HNK je otvorena i inkluzivna kuća, mjesto susreta i razmjene iskustva, prostor u koji ljudi vole dolaziti jer osjećaju i doživljavaju našu dobrodošlicu i pažnju. Na to smo posebno ponosni.
Pozovite naše čitatelje u teatar…
– Naša najveća radost je vidjeti aulu i dvoranu punu publike. Stoga, dođite u HNK, napravite uslugu i sebi i nama. Uvjeren sam da će vam biti ugodno, lijepo, zanimljivo i korisno. I da ćete doći ponovno. A za kraj se mogu okoristiti sloganom HNK Split i poručiti vam „ne pravite scene, to je naš posao“, zaključuje Vukoja u razgovoru za Dnevni list.
Dnevnik.ba