Tijekom godina, narodi zapadnog Balkana vidjeli su kako se oko 1,000 njihovih građana pridružilo sirijskom ogranku al-Qaide, Jabhatu Fateh al-Shamu (nekad poznatom kao Jabhat al-Nusra), i krenuli u pridruživanje takozvanoj islamskoj državi ( IS). Potječu od većinsko-muslimanskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu, kao i iz manjinski muslimanskog stanovništva iz Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Regionalne vlade reagirale su kriminaliziranjem sudjelovanja u stranim sukobima i poduzimale mjere protiv regrutora, radikalnih propovjednika i džihadskih propagandnih mreža. Prijetnje napadima su stvarne, ali ograničene, dok su prošle godine od zadnjeg oglašivanja alarma, ostaje nejasno kakav će učinak povratak stranih boraca imati na duži rok.
Dok Zapadni Balkan nije oslobođen terorističkih napada, kao što su pokazali sporadični pokušaji napada i neke pucanjave, postoji malo konsenzusa o stvarnoj prijetnji vraćanja stranih boraca u regiju. Doista, opća je percepcija da regija ima malo propagandne vrijednosti kao cilj džihadista, postavljajući pitanje hoće li krenuti dalje u Europu i na koji način će se fenomen očitovati u sigurnosnom krajoliku regije.
Povratnici
Između 250-300 balkanskih boraca je napustilo IS i vratilo se kući između 2014. i 2015. jer su bili razočarani ratom i potišteni sukobima između džihadskih skupina. Vjeruje se da vlasti vjeruju da je nekoliko tih povratnika predstavljaju neposredni sigurnosni rizik. U Albaniji, primjerice, mediji su tvrdili da bi samo 15 od nekih 40ak povratnika moglo predstavljati prijetnju.
Drugi se čine nesposobnim ili se ne žele vratiti, pa umjesto toga ostaju u Siriji i Iraku sa svojim obiteljima i djecom. Sigurnosne agencije na Kosovu tvrde da je još 91 dijete (od toga 37 rođenih u Siriji i Iraku) i 41 žena na tim područjima pod kontrolom IS-a. Do sada se tek sedam žena i troje djece vratilo kući, prenosi The Jamestown Foundation.
Vlado Azinović, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Sarajevu, izjavio je kako postoji samo "nekoliko skupina žena i djece koje se očajnički žele vratiti" na Balkan. "Ne mislim da će se ljudi pokušati vratiti, bez obzira na suočavanje s izborom neposredne smrti u Siriji i Iraku ili kaznenom progonu kod kuće", kazao je.
Unatoč sigurnosnim implikacijama ostavljanja generacije potencijalnih džihadskih boraca da odrastaju pod utjecajem preostalih čelnika IS-a, vlade diljem Europe, uključujući i one zapadnog Balkana, čini se neodlučanima da vrate u domovinu one koji su ostali u Siriji i Iraku.
U međuvremenu, u BiH postoji neodređeni broj djece rođenih na teritorijima koje je ranije držao IS kao rezultat "brakova" između bosanskih muškaraca i žena drugih nacionalnosti, tvrdi Azinović. Postoje i siročadi, usvojeni od strane Bosanaca, čije su nacionalnosti nepoznate.
Suzbijanje prijetnje
Mogućnost velikog terorističkog čina na Balkanu postala je očigledna u studenom 2016. kada su sigurnosne snage u Albaniji i na Kosovu spriječile pokušaj napada koji je bio usmjeren na izraelsku nacionalnu nogometnu reprezentaciju tijekom kvalifikacijske utakmice Svjetskog kupa u Shkodru, drugom po veličini gradu u sjevernom dijelu Albanije.
Upozorenje o planiranom napadu došlo je iz izraelske obavještajne službe koja je navodno presrela online razgovore između Lavdrim Muhaxheria, kosovsko-albanskog militanta kojeg su navodno ubile koalicijski zračni napadi protiv IS-a u Siriji u ljeto 2017. godine, kao i niz njegovih sljedbenika, uključujući i nedavne povratnike iz Sirije.
Ukupno 19 osoba, uključujući i „mozgove“ iza planiranih napada, uhitili su se diljem Albanije, Kosova i Makedonije. Samo u Albaniji, više od 170 osoba bilo je zatočeno i ispitano u vezi s zavjerom, uključujući 30 nedavnih povratnika iz Sirije. Operacija je bila primjer snažne suradnje između regionalnih obavještajnih agencija i međunarodnih partnera, ali je također istaknuo značajne sigurnosne propuste.
Od tada je utjecaj IS-a na stanovništvo diljem Balkana znatno smanjeno. Navodno su ubijeni ključni propagandni i operativni glasnici - kao što su Muhaxheri s Kosova, Almir Daci iz Albanije i Ines Midžić iz Bosne i Hercegovine. To je ostavilo značajan vodeći vakuum za pristaše IS-a u regiji, što zauzvrat ostavlja ciljeve skupine, za svoje balkanske sljedbenike, nejasnima .
Kao što su pokazale regionalne medijske istrage, ostaje bogatstvo propagandnog materijala koji prevodi IS na lokalne jezike koji su dostupni na društvenim medijima. Međutim, novi i ažurirani materijal teško je pronaći. Većina kanala koji podržavaju IS preselili su se na "dark web" ili se materijal dijeli na šifriranim aplikacijama kojima vlasti teško ulaze u trag. Preostali videozapisi i propagandne stranice pronađene na mreži datiraju iz perioda kad je IS bio pristuan na na medijima, tj. kada je proglasio stvaranje tzv. kalifata.
Unatoč dobrim vijestima za regionalne aktere i protu-ekstremističke strategije usvojene diljem regije, radikalizacija se nastavlja na zapadnom Balkanu, iako se ideologija razvija, uzimajući različite, a možda i nenasilne oblike. Radikalni propovjednici više ne postavljaju pozive za sudjelovanje na ratom razorenim teritorijima, već se čini da se povećavaju i intenziviraju govor mržnje i poticanje polarizacije.
Prijelaz granica
Uobičajeno je da se oružje podrijetlom sa Balkanu pojavljuje u ratom razorenim područjima diljem Bliskog istoka i da je korišteno u nedavnim terorističkim napadima na Zapadu . Doista, ovo nije neočekivano s obzirom na uspješno crno tržište i dostupnost oružja. Manje razumljiva su izvješća ključnih balkanskih članova IS-a koji se više puta vraćaju u svoje zemlje podrijetla neopaženi od strane sigurnosnih službi. Talijanski mediji jednom su tvrdili kako se Muhaxheri vratio na Kosovo sa najbližim pomagačima preko makedonske granice, iako su kosovske vlasti ubrzo negirale to izvješće putem službene izjave.
BiH mediji na sličan su način podigli alarmna zvono zbog toga što se Midžić vratio kući nekoliko puta prije svoje smrti u Siriji. Oba su slučaja, iako nepotvrđena, postavljala pitanja oko graničnih kontrola puta balkanskih migranata prema zapadnoj Europi.
Osim toga, organizirane kriminalne mreže mogu utjecati na transfere i bilo je slučajeva kada su kriminalne aktivnosti izvršili sljedbenici IS ideologije. Još uvijek postoji ograničeno istraživanje veza između terorizma IS i organiziranih prekograničnih kriminalnih mreža, a veze između terorističkih organizacija i organiziranog kriminala široko su raspravljane. Međutim, visoka razina korupcije i već uspostavljene organizirane kriminalne mreže na Balkanu mogle bi omogućiti ovom aspektu da procvjeta i olakša prekogranični pokret.
Unatoč tome, strahovi kretanja džihadista s Balkana u zapadnu Europu ne bi trebali biti pretjerani, a situacija ni u kom slučaju nije jednosmjerna trgovina. Postoje indikacije da su Balkanske zajednice dijaspore na Zapadu već bile pod utjecajem islamskih ideologija, kao što su albanske zajednice u Italiji i bosanske zajednice u Austriji . Iako ove veze tek treba istražiti istraživačka zajednica, prošle istrage i suđenja povezana s terorizmom pomogla su rasvijetliti radikalizacijske procese nekih balkanskih državljana koji datiraju iz vremena kojeg su proveli na Zapadu i koje ih povezuje s radikalnim islamistima koji žive u Europi.
Ideološka prilagodba
Dok balkanske vlasti umanjuju mogućnost neposredne sigurnosne prijetnje, ubrizgavanje političkog islama u lokalnu vjersku i političku retoriku u širem smislu utječe na etnički i vjerski raznoliku populaciju regije.
Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, primjerice, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan više puta je pozvao balkanske muslimane da podrže njegov politički plan i vojne operacije protiv kurdskih snaga u sjevernoj Siriji. Budući da se Turska transformira od ključnog regionalnog gospodarskog čimbenika u glavnu geopolitičku silu - često optuženu u regiji zbog slijedenja neo-otomoanske agende - Erdogan je također pritiskao balkanske vlade da poduzimaju mjere protiv ulaganja, poduzeća, škola i pojedinaca financiranih pokretom Fetullah Gulena, Erdoganovog političkog protivnik koji je prognan u SAD .
Pretpostavlja se da Erdoganova posjeta u Sarajevu je isplaniralni skup, strateški korak za jačanje otiska Turske u regiji, ali isto tako, budući da je nekoliko europskih zemalja odbilo zahtjeve Turske za održavanje izbornih skupova na njihovim teritorijima, predstavlja "šamar u lice" za europske vlade.
Takve geopolitičke zabrinutosti sve više informiraju Balkanske islamističke ideologije i produbljuju političku polarizaciju. Uz političku poruku Turske, Rusija aktivno potiče slavensku populaciju i pristaše pravoslavne crkve da pojačaju svoju političku poruku i da se pobude oko spornih pitanja, kao što je priznanje neovisnosti Kosova. Rezultat je povećano trenje između Kosova i Srbije.
Nedavni događaji i diplomatski sporovi zaustavili su daljnji dijalog između dviju zemalja, iako je niz pregovora koje je posredovao EU tijekom proteklih nekoliko godina doveo do važnih napora, često su odbačeni kao samo simbolični. Posljednjih mjeseci situacija je došla do ruba uhićenjem Marka Džurića, šefa srbijanskog ureda Kosova, na sastanku s kosovskim srpskim nacionalistima održanim u sjevernoj Mitrovici, što je stvorilo napetije diplomatske odnose.
"Spriječite, slijedite, odgovorite"
U početku, regionalne vlasti jednostavno su odgovorile na izazove izazvane stranim borbenim fenomenom izmjenom njihovih nacionalnih kaznenih zakona kako bi kriminalizirali odlazak državljana na strana ratišta. Kasnije, vlade su usvojile nacionalne strategije za borbu protiv nasilnog ekstremizma, zajedno s detaljnim planovima djelovanja za njihovu provedbu .
Strategije Balkana usklađuju se s modelom "spriječiti, slijediti, odgovoriti" kojeg je 2010. godine uspostavio EU, a usredotočuje se na policiranje, informiranje i obrazovanje zajednice s ciljem suprotstavljanja ekstremističkoj propagandi, kao i praćenju društvenih medija i internetskog prometa za teroristički povezane aktivnost. Te su strategije usvojene diljem Zapadnog Balkana; Na primjer, Albanija je uspostavila svoj Centar za suzbijanje nasilnog ekstremizma kao središte regionalne koordinacije i razvoja kapaciteta lokalnih dionika.
Teritorijalni gubici za IS u Siriji i Iraku ne predstavljaju nužno poraz za grupu, već može dovesti do prijelaza. Nova iteracija IS-a može se osloniti na taktike temeljene na pobunama i podrškom lokalnih grupa koje su već osnovane u lokalnim zajednicama. To bi moglo provoditi terorističke napade malih razmjera, koje je teško predvidjeti i spriječiti korištenjem čvrstih mjera sigurnosti.
Za IS, to bi moglo podići moral njegovih sljedbenika i potencijalno pomoći regrutiranju. To predstavlja izazov za vlasti u europskim zemljama, gdje se IS pokazao sposobnim za regrutitranjem novih boraca. Kao rezultat toga, vlasti diljem regije trebale bi predvidjeti značajan ideološki pritisak nacionalističkih i desničarskih ideologija.
Na Balkanu osobito, to može ugroziti postojeće slabe odnose između različitih etničkih skupina. Socijalna kohezija, osim jačanja nezavisnih institucija sposobnih odgovoriti na neposredne krize, jedan je od ključnih alata potrebnih za suzbijanje prijetnji radikalnih ideologija koje traže podjelu među zajednicama.
U tom smislu, i u svjetlu geopolitičkih igrača koji koriste nacionalističke priče kako bi proširili svoju potporu među lokalnim stanovništvom na Balkanu, EU bi trebala naglasiti povijesne veze Balkana s Europom, osigurati put balkanskim narodima prema europskim integracijama i osigurati njihovu budućnost unutar EU-a.
Dnevnik.ba