U svom apsurdnom priopćenju za javnost između ostalog naglašavaju da „ne žele da grad Sarajevo, koji je i u svojim najtežim danima pokazao toleranciju i protivljenje svakoj vrsti diskriminacije, postane dio ozračja gdje se nazire mogućnost segregacije bilo koga“.
Ukratko, Vijeće roditelja se protivi uvođenju prava izbora na školovanju na maternjem jeziku jer je to – segregacija!?
Zamislimo tako jednu obitelj u kojoj su i otac i majka Hrvati koji govore hrvatski jezik, i koji žive u Sarajevu. Oni na primjer žive u Hrasnom. I žele da im se dijete školuje na hrvatskom jeziku. Oni, ukoliko žele ostvariti svoje Ustavno pravo, moraju dijete upisati u jedan od dva KŠC-a. Koji god upisali, njihovo dijete će svakodnevno morati prolaziti pored desetina javnih osnovnih škola kako bi došli do svoje škole. Jer u tim bližim školama svoje pravo ne mogu ostvariti!
Na žalost, i Srbi i Hrvati Sarajeva odavno su se pomirili da žive u bošnjačkom, a ne u nekakvom multietničkom gradu, pa se tako nitko nikad od njih nije dosjetio tražiti svoja Ustavna prava. Umjesto toga, Hrvati i Srbi su svoju djecu upisivali u KŠC, ili u Istočno Sarajevo, ili su ih školovali po takozvanom „BHS“ programu. BHS program je kovanica kojom se kamuflira program po bosanskom planu planu i programu.
Srećom, u Sarajevu živi najmanje jedan Bošnjak koji zna što su Ustavna prava, te se isti žalio sudu tražeći da mu dijete ne uči po nekom „BHS“ planu i programu nego bosanskom. Tužbu je dobio i Ministarstvo je odlučilo implementirati presudu.
Tada se javlja famozno Vijeće roditelja koje smatra da je bolje ukinuti prava nego poštovati prava. A sve one koji žele upražnjavati svoja prava, Vijeće će optužiti za segregaciju.
No, Vijeće roditelja se ne mora previše brinuti. Male, ili nikakve šanse da su da rijetki hrvatski (a srpski još manje) roditelji budu inzistirali da im dijete pohađa nastavu na maternjem jeziku. Koji bi to normalan roditelj želio da samo njegovo dijete (jer hrvatska djeca u Sarajevu su prava slučajnost, izolirani slučajevi) samo ide na nastavu hrvatskog jezika dok sva druga djeca idu na bosanski.
Sve su prilike da neće biti zainteresiranih roditelja za nastavu na hrvatskom i srpskom planu i programu, tako da će kovanica BHS jezika jednostavno biti zamijenjena – bosanskim. Što je i pošteno. Jer ako Hrvati i Srbi ne doživljavaju Sarajevo kao glavni grad svih njenih građana, zašto bismo se onda lagali nekakvim BHS-om!? Nazovimo stvari pravim imenom – prije nego de facto ukinemo hrvatski i srpski jezik u Sarajevu omogućimo njegovo korištenje de iure.
Dnevnik.ba