„To je bila rezidencijalna utvrda koja se nalazila na geostrateškom putu. Unutra se nalazila vladarska palača, tamnica ili riznica, osmatračnica , dvije cisterne, nekoliko kula i kapelica“, ističe povjesničar Toni Šarac. Dodao je kako je poznato da su na hercegovom dvoru djelovali redovnici franjevci koji su obrazovali stanovnike dvora o čemu svjedoči i kapelica.
U Blagaju je rođena i Katarina Kosača – Kotromanić, pretposljednja bosanska kraljica, odnosno posljednja kraljica, majka Bosanskog kraljevstva koja je ovu zemlju u naslijeđe ostavila Svetom Ocu. Velikaškoj hrvatskoj obitelji Kosačama, Blagaj je bio jedan od najvažnijih gradova na njihovim posjedima. - možemo čuti u priči Naše TV
„Stjepangrad je bio politički centar Humske zemlje gdje su se pisale brojne povelje, gdje su humski vladari primali brojna državna poslanstva“, ističe Šarac.
Blagajska ploča
Usko vezano s blagajskom tvrđavom je blagajska ploča. Mnogi pisani spomenici s ovog područja kao i podaci o blagajskoj ploči govore nam kako Humačka ploča nije usamljen spomenik naše rane srednjovjekovne pismenosti.
„Blagajska ploča iz 12. stoljeća govori o gradnji crkve sv. Kuzme i Damjana iz 1194. godine. Ploču je na poziv humskog kneza ili humskog župana posvetio dubrovački katolički nadbiskup Bernardin. Pisana je bosančicom ili hrvatskom, odnosno zapadnom ćirilicom,“ poručuje Šarac.
Rijeke Buna i Bunica
Stjepangrad je sagrađen otprilike 250 metara iznad izvora rijeke Bune, najvećeg kraškog izvora u Europi. U Bunu se ulijeva Bunica te imaju zajedničko ušće u Neretvu. Bunica je rijeka s rekordnom količinom joda te je dokazano ljekovita. U vremenu teških kuga, guba i drugih zaboravljenih zaraza, unesrećeni su utjehu pronalazili u ovoj spasonosnoj vodi i liječili svoje rane. Tako je nastalo i selo Gubavica koja je bila karantena za ljude oboljele od gube.
Hrvati Bunjevci
Na obalama rijeka Bune i Bunice prije nekoliko stoljeća živjeli su preci današnjih Bunjevaca, jedne od najbrojnijih grana hrvatskog naroda. Zbog turskih osvajanja, otišli su iz svojih domova u Hrvatsku, Srbiju i Mađarsku.
„Kad su Osmanlije prodrle na ovaj teren, vjerojatno je cijelo područje na kojem su živjeli katolici prošlo pored rijeke Bune i tadašnjeg grada Bona i vjerojatno po tom nazivu cijelo područje istočne Hercegovine koje je moralo iseliti nosi naziv Bona, Buna, bunjevački Hrvati,“ ističe don Nikola Menalo, župnike župe Presvetog Trojstva Blagaj – Buna.
Unatoč velikim seobama i asimilaciji, nije zamrlo njihovo sjećanje na pradomovinu, o čemu svjedoči, između ostalog i spomen – ploča na blagajskoj župnoj crkvi koja je postavljena 1933. godine. I sama crkva građena je u stilu katoličkih crkvi panonske ravnice, odnosno njihove nove domovine. Don Nikola je dodao kako i danas Bunjevci iz Mađarske, Hrvatske i Srbije često posjećuju Bunu i zanimaju se za svoje korijene.
Blagajska crkva
Blagajska crkva na kojoj se nalazi ploča Bunjevaca izgrađena je 1908. godine. No, ona već odavno ne budi svoj puk jutarnjom zvonjavom, ne okuplja ih svakodnevno oko svoga oltara. Crkva u Blagaju proživjela je tri rata, Prvi, Drugi svjetski i Domovinski rat. Vjenčanja, krštenja iz te crkve mogu se vidjeti još samo na crno-bijelim fotografijama. Tek ponetko se odluči sakramente proslaviti u njoj.
„Ovdje redovito jednom mjesečno služimo svetu misu ovisno o pastoralnom programu kroz godinu. To radimo prije svega kako bismo znali našu pripadnost i da ovaj nekadašnji višestoljetni centar župe ne zaboravimo“, kaže don Nikola.
Crkva na Buni
Središte župe iz Blagaja prebačeno je na Bunu zbog naroda koji se odselio s tih područja i doselio na druga. Župa ima oko 3.000 župljana. Još uvijek nikom nije posvećena.
„Svečano slavimo blagdan blaženog Alojzija Stepinca 10. veljače. Liturgijski kada bi trebalo posvetiti ovu crkvu ne bi išli iz okvira naslovnika Presvetog Trojstva. Najzgodinje bi bilo posvetiti jednoj od božanskih osoba. Možda bi najbolje bilo uskladiti bl. Alojzija Stepinca i svetkovinu Presvetoga Trojstva. Njegov život uvijek je bio mučenički kao što je i život Isusa Krista. On nam je ostavio svoje tijelo pa možda bi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove bila najbolja kao naslovnik ove crkve“, poručuje don Nikola.
I.Cr/Dnevnik.ba