Article_Top_970x250

Vida Vasilj za Dnevnik.ba: Svjesna sam svega ali ostajem u BiH, mladi odlaze jer misle da nisu cijenjeni

mlada i uspješna

Vida Vasilj za Dnevnik.ba: Svjesna sam svega ali ostajem u BiH, mladi odlaze jer misle da nisu cijenjeni

sij 23, 2020

Piše: Emili Ibrulj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Kako se ustrajnim radom, trudom i zalaganjem može uspjeti te kroz dodatne edukacije i volonterski rad pomoći svojoj društvenoj zajednici primjer je Vida Vasilj, magistrica psihologije i asistentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Vida je u srpnju prošle godine magistrirala psihologiju s izvanrednim 5.0 prosjekom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nedavno joj je uručena Nagrada za izvrsnost što je samo jedan u nizu plodova Vidinog rada. Osim što je bila izvrsna na fakultetu, Vida je već i prije odlaska na studij u Zagreb ostvarila pohvalne uspjehe jer je proglašena za učenicu generacije nakon završene osnovne škole u Bijakovićima, a isto tako i nakon prirodoslovne gimnazije u Čitluku.

S Vidom smo razgovarali za Dnevnik.ba o priznanju koje je dobila za svoj uspjeh na studiju u Zagrebu, o samom njenom studiranju, aktivizmu i važnosti psihologije, ali i o trenutnom stanju mladih u BiH te njenim ciljevima za budućnost.

Vidina ljubav prema psihologiji rodila se je isprva iz ljubavi prema čitanju. Navodi kako su je uvijek zanimale priče, ljudski životi i njihove priče te unutrašnji svjetovi ljudi.

„Uz sve to, uvijek sam imala želju da pomažem drugima, a psihologija mi je pružila mogućnost da bolje razumijem ljude te kroz bolje razumijevanje, da im budem od pomoći.“

Od teorije do prakse

Prije dolaska na studij u Zagreb naglašava kako joj je bilo bitno pronaći se u onome što je odabrala kao budući poziv. Isprva je to bilo pomalo zahtjevno jer su je na fakultetu dočekale statistike, metodologije i slični predmeti, koje tada uopće nije smatrala dijelom psihologije odnosno onim dijelom zbog kojeg je to upisala.

„Kasnije sam shvatila važnost i bilo mi je važno dobro usvojiti sve ponuđene informacije. Osim znanja s fakulteta, htjela sam se okušati u praktičnom dijelu psihologije, a Zagreb nudi brojne mogućnosti za volontiranja, usavršavanja, edukacije i prakse pa su dobra volja i želja za radom bile dovoljne i otvarale su brojna vrata glede volontiranja i prakse.“

Zbog „zasićenja teorijom i željom da vidi teoriju na djelu“ uključila se je u rad telefonske linije za djecu i roditelje. Objašnjava da su osnovna edukacija i dodatne edukacije o savjetovanju, psihičkom zdravlju, razvoju djece i adolescenata, pravnim postupanjima te roditeljstvu bile opsežne, ali nužne te da su uvjetovale selekcijski postupak, odnosno, volonteri su birani na temelju selekcijskog intervjua.

„Uz liniju, uključila sam se i u rad organizacije koja pomaže djeci pri učenju, a za koju je, kao i za liniju, bilo potrebno proći selekcijski postupak te osnovne i dodatne edukacije. Kasnije se, nakon položenih kolegija iz kliničke i zdravstvene psihologije, otvorila mogućnost za volontiranjem u centru koji brine o psihičkom zdravlju osoba sa psihičkim smetnjama. Edukacije, volontiranja, obavljanje prakse su me usmjerile prema područjima psihologije u kojima se dalje želim razvijati, a to su razvojna i klinička psihologija.“

Nagrada za izvrsnost

Vidi je u prosincu prošle godine uručena Nagrada za izvrsnost što je samo potvrda njezine ustrajnosti, marljivosti, kvalitetnog rada i stečenog znanja kroz prethodnih pet godina studiranja, ali i vannastavnog usavršavanja.

„Nagrada za izvrsnost za mene predstavlja potvrdu da je psihologija uvijek bila moj prvi izbor za studiranje i da mi je bilo važno kvalitetno usvojiti ponuđeno gradivo u nadi da ću jednog dana biti dobar stručnjak u svom području, meni najljepšem zanimanju.“

S tim da je magistrirala s 5.0 prosjekom, a iza nje su brojne aktivnosti i priznanja za njezin rad, Vidu smo pitali koje su to bile njene ''tajne vještine'' pomoću kojih je to sve kombinirala i uspjela, a koje bi preporučila i današnjim studentima.

„Rekla bih da je na fakultetu planiranje bilo ključ uspjeha. Glede gradiva, pokušavala sam sebi svakodnevno postaviti realistične, ostvarive ciljeve. Ne ciljeve poput: 'naučit ću pola udžbenika tri dana prije ispita', nego 'danas ću pročitati i naučiti jedno poglavlje iz udžbenika i odgovoriti na moguća pitanja'. Kada postavimo ciljeve, onda je važno pridržavati ih se, a čim uspijemo ostvariti 'male' i realistične ciljeve, osjećamo se produktivnijima i motiviraniji smo za nastavak rada. Uz učenje, nikako se ne smiju zapostaviti druge, nužno potrebne aktivnosti, poput druženja, bavljenja sportom, odlazaka u prirodu, na kulturne manifestacije, bavljenje hobijima…“

Ističe da je bitno znati i nagraditi se nakon uspjeha i da to ne moraju biti neke velike stvari.

„To ne moraju biti nagrade u obliku kupovine ili putovanja; to mogu biti jednostavne i male stvari, kao što su čokolada, odlazak na kavu ili pečenje kolača.“
 
Posao nakon studija

Nedugo nakon završetka studija Vida je samo zamijenila uloge tako što je od nove akademske godine počela raditi kao asistentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru zbog čega je zahvalna što je dobila priliku raditi na jednom tako dinamičnom i zanimljivom radnom mjestu.

„Sada mogu razumjeti perspektivu svojih profesora i asistenata, odnosno vidim kako se stvari odvijaju iza kulisa. Postalo mi je jasno da su asistenti i profesori samo ljudi, iako ih doživljavamo drugačije dok smo u pozicijama učenika i studenata. Što se tiče samog posla, uživam u radu sa studentima i trudim se uz nastavnički rad kombinirati i znanstveni, kroz istraživanja u područjima od interesa.“

Povratak u BiH

Vida je mlada i uspješna osoba koja se s izvrsnim uspjehom i radom iza sebe, nakon pet godina studija u Zagrebu, ipak vratila u BiH. Kazala nam je što i ona, iz svoje perspektive, misli o današnjem stanju mladih ljudi koji odlaze iz Bosne i Hercegovine ili svoje karijere, nakon studija, nastavljaju u inozemstvu.

„To je zasigurno pitanje oko kojeg je javnost podijeljena; što god da kažem, mišljenja će biti polarizirana. Svejedno, svjesna svih prednosti i nedostataka, moja odluka po završetku studija bila je povratak i ostanak u Bosni i Hercegovini. Što se tiče razloga odlaska mladih, teško je govoriti generalizirajući motivaciju na sve mlade u Bosni i Hercegovini, ali iz razgovara s vršnjacima, rekla bih da je srž problema u tome da mladi ne percipiraju da se njihov trud cijeni. Drugim riječima, vide velik nesrazmjer između uloženog (trud, stručnost, kompetentnost, motivacija, ideje) i dobivenog (plaća, životni standard, uvjeti za napredovanja i usavršavanja)“.

Iz svakodnevnog kontakta s vršnjacima, postaje joj jasno da su kao generacija mladih, vrijedni, produktivni, željni novih znanja i iskustava; po završetku škola i studija puni novih ideja i spremni za rad. „Sve što želimo je da se uloženi faktori stvarno i cijene.“

Važnost odlaska psihologu

Vida objašnjava kako iz dana u dan sve vidljivije postaje to da ne postoji stroga granica između tjelesnog i psihičkog, kako su ta dva sustava nužno povezana i ovise jedan o drugome.
Raniji modeli su strože odvajali tjelesno i psihičko, ali s dolaskom novih spoznaja, postaje jasno da takav model ''ne drži vodu''. Ističe kako je riječ o cjelovitom sustavu u kojem lošije tjelesno zdravlje može utjecati na psihičko, kao što i prisutnost stresa, psihičkih smetnji i tegoba može utjecati na narušavanje tjelesnog zdravlja.

„Psihičko ne smije biti zanemareno, psihičko je cijeli naš realitet. Ljudima pomaže analogija sa slomljenom nogom. Kada biste slomili nogu, što biste napravili? Biste li ju pokušali sami zacijeliti? Koliko bi vam trebalo da odete do liječnika? Isto je sa psihičkim. Ako primjećujete česte i intenzivne promjene raspoloženja, visoke razine anksioznosti, neke druge simptome, druge bolove koji nisu jasno vidljivi i nisu na tijelu, već u umu, kako to da čekate da odete stručnjaku, kako to da mislite da ćete sami efikasno 'zacijeliti' tegobu?“, objašnjava Vida te naglašava da je  nužna edukacija i borba protiv stigmatizacije, a mediji u radu sa stručnjacima mogu imati veliku ulogu u ostvarivanju ovih ciljeva.

Budućnost

Iz trenutne pozicije, govori Vida, kako je još teško pričati o ishodu, ali vjerojatno ono što slijedi u skoroj budućnosti je upis na doktorski studij iz područja razvojne psihologije. Također, trenutno je u edukaciji za kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta, a cilj joj je iskoristiti dosadašnja znanja i steći nova kako bi bila na korist zajednici.

„Prije svega, mislim da će moj životni cilj glede zanimanja biti rad na promociji psihičkog zdravlja, važnosti brige o psihičkom jednako kao i o tjelesnom. Posebno u Hercegovini, gdje su ljudi naučili biti čvrsti kao stijena, gdje teško priznaju da im išta može biti teško i zahtjevno.“

Dnevnik.ba