Planina Volujak pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, odnosno slijedi pravac pružanja Dinarskog gorja. Pripada skupini naših najviših planina, čiji su vrhovi iznad 2000 metara. Najveći je vrh Volujka Velika Vlasulja na 2337 m, a slijedi Široka Točila s visinom od 2297 m; oba su u Crnoj Gori. S druge strane granice, u Bosni i Hercegovini nalaze se Studenac (2294 m), Previja (2273 m) i Badan (2241 m). Unatoč takvim visinama, sam masiv koji gradi planinu nije veliki, ali je greben planine kompaktan i povezuje sve vrhove koji su iznad 2000 m.
Školski primjer krša
Kako Volujak pripada dinarskim planinama, on je većinom izgrađen od vapnenaca, s mnoštvom geomorfoloških i geoloških fenomena poput pećina, cirkova i kanjona. U osnovi građe Volujka kao i susjednih planina nalaze se permske stijene, odnosno mezozojski vapnenci, dijabazi i malafiri. Samu planinu je karakterizirala dugotrajna ledenjačka aktivnost, o čemu svjedoče brojni manji cirkovi i morenski nanosi.
Postoje i brojne rasjekline u stijenama, što je jedna od najvažnijih karakteristika krša. Te su rasjekline klanci i kanjoni, od kojih se ističu kanjoni potoka Suha i rijeke Sutjeske, koja odvaja Volujak od Zelengore. Pećine i špilje su također prisutne, ali nisu dovoljno istražene.
Kanjon rijeke Sutjeske veličanstven je: ondje se od same obale uzdižu strme vapnenačke litice na visinu od nekoliko stotina metara te otežavaju prilaz ovoj zanimljivoj planini. Kad se promatra kanjon Suhe, on se oštro usijeca u obronke Volujka, a iznad strmih litica kanjona javljaju se pašnjačke visoravni, nekada korištene za ispašu.
Kako je u pitanju kraška planina, njezino je podnožje bogato izvorima vode, a najviše ih je u kanjonu potoka Suha. Rijeka Sutjeska izvire podno vrha Vlasulja na nadmorskoj visini od oko 1520 metara. Prikuplja vode s obronaka Volujka, Vilišta, Male Vlasulje i Kuka. U gornjem toku teče u pravcu sjeverozapada, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem toku na istok. Postoje i potoci Vrbica i Izgorkom, koje čine značajne pritoke Sutjeske. Padaline koje padnu na ovu planinu, podzemnim tokovima i vapnenačkim sifonima otječu i u rijeku Pivu u Crnoj Gori.
Prirodna bogatstva Volujka
Specifičnost reljefa i teža prohodnost ove planine pogodovali su razvoju specifičnih biljnih zajednica. Klima je na planini jako oštra, a vegetacija je na većim nadmorskim visinama prilagođena kratkom vegetacijskom periodu od oko 120 dana. Riječ je o dijelovima Volujka gdje se više ne osjeti utjecaj Mediterana.
Inače, na planini vladaju jako niske temperature, a ekstremni su minimumi ispod 25 °C, dok su ljeta topla jedino na južnim i zapadnim padinama zbog utjecaja submediterana. Zbog sudara dviju klima, submediteranske i kontinentalne, planina obiluje padalinama te je godišnji prosjek preko 1000 mm, ako za analizu koristimo podatke meteorološke postaje na Čemernu. Zimi planina obiluje snijegom, koji je veoma često visok i preko dva metra. Ovakve klimatske prilike uvjetovale su pojavu specifične vegetacije s obiljem endemskih i drugih rijetkih vrsta, piše Svjetlo riječi.
Izuzev strmih vapnenačkih litica, Volujak je do granice šumske vegetacije obrastao šumom. Većinom su to bukove i crnogorične šume. Šume nalazimo do 1600 m, i većinom su mješovite, a na granici šumske vegetacije pojavljuje se smreka. Ona potom prelazi u šume bora krivulja, s pašnjacima i kamenim siparima. Takve sipare onda stabilizira bor krivulj, koji tu gradi velike zelene neprolazne otoke. O samoj strukturi šuma na Volujku ne zna se mnogo, jer su izvedena istraživanja bila vrlo oskudna.
Na prijelazu između granice šume i sipara s borom krivuljem smjestili su se planinski pašnjaci na kojima su se nekada nalazili katuni stočara iz Istočne Hercegovine. Katuni su danas u potpunosti napušteni. Danas je stočarstvo aktivno jedino u selu Vrbica na zapadnim padinama Volujka, jer se do sela može stići dosta dobrim makadamskim putom koji se spušta do regionalnog puta u dolini Sutjeske.
Pašnjaci i šume bogati su endemskim i rijetkim vrstama, a jednako tako i brojni visokoplaninski sipari. Među najznačajnijim vrstama su bedrenica, bresina, fresinica, javor gluhač, javor planinski, blagajev likovac, malijev likovac, crveni blagajev likovac, poljska preslica, kotrljan, krčagovina ilirska, mišje uho, endemska paprat, dinarska ptičja trava, planinska somina, tisa, zdravac, uskolisni sutješki zvončac.
Volujak je planina koja je iznimno bogata faunom, i na njoj nalazimo sve najznačajnije vrste sisavaca koje žive u Bosni i Hercegovini. Tako na visokim stijenama kanjona i sipara žive divokoze. U pitomijim predjelima nalazimo srne i krda divljih svinja. Od zvjeradi možemo reći da su brojni vukovi, kune, medvjedi, lisice, lasice, a divlje mačke nalazimo dosta rijetko. Ovdje treba spomenuti i vidru koja se sreće u potoku Suha i u dijelu rijeke Sutjeske, koja se kanjonom naslanja na Volujak.
Bogata je i ornitofauna, a na visokim liticama gnijezde se suri orao i orao krstaš ili kraljevski orao. Na nižim padinama i pašnjacima ove planine gospodare sivi sokol i jastreb. U šumama Volujka možemo naći preko 100 vrsta ptica, od kojih se 61 vrsta gnijezdi i živi upravo na planini. Od velikih ptica, zanimljive su vrste tetrijeb gluhan i lještarke na toplijim mjestima, a na visokim planinskim siparima žive jarebice kamenjarke. Tu su i druge manje životinje koje ovdje zbog ograničenog prostora nisu spomenute.
Dnevnik.ba