Nekoliko mjeseci nakon što je potvrđeno da je Hrvatska pala ispod tri posto i ispunila ključan uvjet za njihovo ukidanje, otpravnica poslova veleposlanstva Victoria Taylor je objavila podatak da je odbijeno 2,69 posto poslovnih i turističkih viza hrvatskih državljana.
To je nazvala "ključnim korakom“ prema bezviznom režimu putovanja u Sjedinjene Države. "Radujemo se što će Hrvati u bliskoj budućnosti u SAD putovati bez viza“, rekla je Taylor na Twitteru.
"I dalje ćemo tijesno surađivati s Hrvatskom i dovršiti sve ostale uvjete za bezvizni režim", dodala je. Nije precizirala o kojim se uvjetima radi.
Američki veleposlanik Robert Kohorst objavio je sredinom listopada 2020. da Hrvatska ima manje od tri posto odbijenih viza. Dodao je da je proces ukidanja viza usporen pandemijom korona virusa, ali da je "jako uvjeren“ da će se to dogoditi uskoro.
Taylor se zahvalila hrvatskoj Vladi, Ministarstvima unutarnjih i vanjskih poslova na značajnom napretku u ispunjavanju svih uvjeta ključnih za ukidanje viza, poput dijeljenja podataka i granične sigurnosti.
Ukidanje viza gotovo 30 godina neriješeno je diplomatsko pitanje u odnosima dviju zemalja. Hrvatska, Rumunjska, Bugarska i Cipar jedine su članice EU-a kojima SAD dosad još nije ukinuo vize.
Ovo je doista velika vijest za građane Republike Hrvatske, a to je pitanje otvarano tijekom godina puno puta u međusobnim odnosima SAD-a i Hrvatske.
Stoga smo o toj temi portal Direktno je razgovarao s dvojicom političkih analitičara i eksperata za međunarodne odnose, Davorom Gjenerom i Janom Klasincom, prevoditeljem, izdavačem knjiga, publicistom i predsjednikom Udruge Alumni Europskih studija.
Gjenero: ‘Vidi se kako je važno za Hrvatsku da SAD ima racionalnu, kompetentnu administraciju‘
Gjenero smatra da su između Hrvatske i Sjedinjenih država otvorena samo dva diplomatska pitanja: pitanje ulaska hrvatskih državljana u SAD bez viza i pitanje izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.
"I u jednom i u drugom pitanju Hrvatska je u prošlom mandatu napravila veliki iskorak, a očekivalo se da će ukidanje ulaznih viza za Hrvatske građane biti postignuto još krajem prošle godine, dakle, krajem mandata administracije Donalda Trumpa.
Valja reći da je u vrijeme Trumpova mandata Hrvatska imala jednu veliku sreću s američkom administracijom. Naime Trumpova je administracija opozvala usred mandata sjajnu američku profesionalnu diplomatkinju Julietu Valls Noyes, kojoj je mandat u Zagrebu bio prvi veleposlaničkim mandat- prije toga bila je zamjenica američkog veleposlanika u Vatikanu- i otvorila prostor za imenovanje politički odabranog veleposlanika. Robert Kohorst bio je prvi political appointee među američkim veleposanicima, nakon Clintonovog veleposlanika, prvog američkog veleposlanika u Hrvatskoj, Petera Galbraitha.
Trump se, za razliku od svojih prethodnika, često služio time da imenuje veleposlanike koji ne dolaze iz State Departmenta, nego su ljudi koji su sudjelovali u financiranju njegove kampanje i prema njima je on imao dugove. To se nekoć često radilo, a u suvremenoj politici to više nije uobičajeno.
Kohorst je došao iz poslovnog sektora, a u Hrvatskoj je imao jasnu ideju – nastojao je ostaviti pozitivan trag u jačanju hrvatsko-američkih odnosa, i u tome je uspio. Oba otvorena pitanja pomaknuo je prema realizaciji. Vrlo je angažiran bio u ukidanju viznog režima u Hrvatskoj i pritom je sjajno surađivao s Ministarstvom vanjskih poslova i Ministarstvom unutarnjih poslova zemlje domaćina. Inaugurirao je Poljski model ukidanja viza.
Naime, Poljska je imala sličan problem kao i Hrvatska: nikako nije uspijevala zadovoljiti američki čvrsto zadani kriterij za ukidanje viza, da broj odbijenih zahtjeva za vizom padne ispod 3 posto ukupno zatraženih viza.
Hrvatska je, doduše, taj kriterij bila ispunila, gleda li se samo broj viza zatraženih u Američkom veleposlanstvu u Zagrebu, ali je broj odbijenih američkih ulaznih viza bio relativno visok u veleposlanstvima u susjedstvu (Bosni i Hercegovini i Srbiji, prije svega), među tamošnjim stanovnicima, koji su nosioci hrvatske putovnice i na osnovu nje su tražili ulaznu vizu u SAD. Hrvatska nije uspjela u svom prijedlogu State Departmentu da se te zatražene i odbijene vize ne računaju u ukupan hrvatski ‘vizni skor‘. Poljski model zasnivao se na tome da se pad postotka odbijenih viza postigne tako da se poveća broj podnesenih zahtjeva, za koje se unaprijed znalo da će biti odobreni.
U toj akciji američke i poljske administracije sudjelovali su pripadnici poslovne zajednice, akademske zajednice, diplomati, visoki državni službenici... koji su podnosili zahtjeve za izdavanje ulaznih viza za SAD, iako im u tom trenutku i nisu bile potrebne. Porastom ukupnog broja podnesenih zahtjeva opao je i postotak odbijenih. Ovakav angažman američke administracije u Poljskoj svjedočio je i o tome da je Poljska za SAD jedna od najvažnijih europskih partnerica. Nakon što je uspio u Poljskoj, ambasador Kohorst proveo je taj model i u Hrvatskoj‘‘, vraća se na početak cijele ove priče Davor Gjenero.
‘Trumpova administracija htjela je kazniti Vladu RH‘
Nastavlja dalje:
‘‘Međutim, unatoč uspjehu zajedničke akcije američke i hrvatske administracije, krajem prošle godine nije došlo do ukidanja viznog režima za hrvatske državljane, i to zato što je Trumpova administracija htjela kazniti Vladu RH. Naime, na samom kraju mandata bivši je državni tajnik Mike Pompeo u studenom prošle godine, u okviru ‘mediteranske turneje‘ doputovao u Dubrovnik i našao se s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom. Cilj njegove misije bio je da Hrvatska pristupi Izjavi o sigurnosti 5G mreža, kolokvijalno nazvanoj Izjavio o Huaweiju.
Naime, Amerika je od svojih europskih partnera tražila da ne poštuju Europsku zajedničku politiku prema Kini, koja insistira na reguliranju odnosa i zahtijeva od Kine da poštuje pravila međunarodne trgovine, od zaštite okoliša, preko poštivanja ljudskih prava i sprečavanja robovskog rada, do zaštite intelektualnog vlasništva i osiguravanja reciprociteta ravnopravnog pristupa europskih kompanija tenderima na kineskom tržištu, nego da pristupe Trumpovoj jednostranoj politici trgovinskog rata i zatvaranja tržišta jednoj pojedinačnoj kompaniji. Premijer Plenković s pravom nije htio pristati na takvo iskakanje iz europske zajedničke politike, na kakvo su pristali šefovi većine vlada zemalja V4, Slovenije, ali na primjeri predsjednik Srbije i premijer Kosova u Washingtonskom sporazumu.
Pompeova reakcija bila je zaustavljanje formaliziranja nečega što je trebalo biti postignuto u diplomatskim odnosima dviju država – ukidanja bezviznog režima za hrvatske državljane.
‘Plenković je dobro reagirao‘
Pokazalo se, međutim, da je premijer Plenković dobro odabrao, insistirajući na hrvatskom dosljednom poštivanju europske zajedničke vanjske politike, jer je nova administracija predsjednika Joea Bidena u SAD de facto počela u međunarodnim odnosima djelovati prema istim principima. Umjesto da hoc odluka koje se ne donose prema pravilima i koje se odnose na voluntaristički odabrane ciljeve, Biden uvodi pravila i principe u vanjsku politiku, i time svoje djelovanje čini predvidivim i racionalnim, pa i kompatibilnim s ozbiljnim partnerima‘‘.
Gjenero je zadovoljan koracima kojima se kreću odnosi Hrvatske i SAD-a.
‘‘Odlukom da SAD ukinu vize za hrvatske građane Bidenova administracija dokazuje da Hrvatsku smatra dijelom transatlantskog partnerstva, a da to partnerstvo ponovno dobiva na važnosti. Pokazuje se da mala država u vanjskim poslovima mora poštovati principe, a ne podlijegati pritiscima i kratkoročnim interesima i da samo tako može postići uvažavanje i utjecaj. Vidi se kako je važno za Hrvatsku da SAD, nakon nekompetentne administracije nedorasle multilateralizmu, koja je potkapala i značenje transatlantskog savezništva, ponovno ima racionalnu, kompetentnu administraciju koja se prema saveznicima odnosi sukladno načelima, na ne prema trenutnoj političkoj volji vladara, oslonjenoj na silu i ucjene‘‘, govori Davor Gjenero.
Jan Klasinc: ‘Moguće je da se proces otegnuti zbog pandemije‘
‘‘Najava ukidanja američkih viza za hrvatske građane koju je izrekla otpravnica poslova veleposlanstva Victoria Taylor dolazi kao potvrda onoga što smo već čuli u listopadu prošle godine, naime, da je ispunjen je uvjet kojim se traži da stopa odbijenih poslovnih i turističkih viza padne ispod tri posto, a u prošloj godini ta je stopa zahvaljujući koordiniranoj diplomatskoj akciji pala na 2,69%. Iako je uvjet ispunjen, očekuje se da će se proces ukidanja viza i opet otegnuti zbog problema s pandemijom Covida-19‘‘, kaže Jan Klasinc.
No, analitičar smatra i sljedeće:
‘‘Posljedice ukidanja viza za hrvatske građane sigurno će dovesti do povećanja putovanja i iseljavanja u SAD, kao što je to već slučaj s Njemačkom nakon ulaska Hrvatske u EU, u kojoj je najveći broj hrvatskih iseljenika, premda postoje i značajne razlike između SAD-a i Njemačke i njihovog odnosa prema Hrvatskoj. Njemačku možemo smatrati predvodnikom nove EU, u kojoj Hrvatskoj pripada određeno mjesto upravo zbog odnosa s Njemačkom, u prvom redu na gospodarskom planu.
SAD s Hrvatskom surađuje na planu obrane i sigurnosti, kroz partnerstvo u NATO savezu ili kroz nabavu vojne opreme (npr. aviona – lovaca) i zato je za Hrvatsku značajna promjena američke politike koju donosi izbor Bidena za američkog predsjednika. Ovakva najava ukidanja viza predstavlja suptilnu poruku hrvatskoj diplomaciji da se Hrvatsku i dalje smatra pouzdanim saveznikom SAD-a, ali i s određenom zadrškom, s obzirom na novu američku politiku prema Rusiji, odnosno zaoštravanje odnosa s ovom zemljom, koje je najavio tajnik NATO saveza Stoltenberg, u odnosu na prilično benevolentno ponašanje Trumpove administracije prema Putinovim operacijama u susjedstvu Rusije i u svijetu.
Najava zadržavanja američkih vojnika u Njemačkoj i razmještanja NATO baza uz granice Rusije, pokazuje da SAD, u uvjetima novog gospodarskog, multilateralnog poretka, sa sve jačom Kinom, pokušava vojnom nadmoći koju još uvijek posjeduje utjecati i na gospodarske tokove, ili barem usporiti ono što je neumitno. Naime, gospodarska razmjena EU-a s Kinom ove godine je prvi put premašila razmjenu s SAD-om, te je uvoz porastao za osam posto s Kinom, dok se s SAD-om smanjio čak za 13 posto.
Također, velike zime u Njemačkoj koje su uzrokovale zamrzavanje solarnih ćelija ledenim pokrovom i slab vjetar koji pogoni vjetroelektrane nagoviješta da će u zemlji koja se u velikoj mjeri oslanja na obnovljive izvore energije opet biti velika potreba za nasušnim ruskim plinom.
Iako SAD očigledno namjerava vojno jačati svoju nazočnost u EU-u i u svijetu, raspoloženje američke javnosti nije sklono slanju američkih vojnika u ratove po svijetu, pa se predviđa i povlačenje iz Afganistana, a ratove na terenu će voditi drugi narodi, primjerice Poljaci, a tu se nazire prilika i za Hrvatsku‘‘.
‘SAD želi EU u svojoj interesnoj sferi‘
Klasind dalje navodi:
‘‘Joe Biden je političar starog kova, politički aktivan još iz vremena predsjednika Jimmyja Cartera, sudjelovao je i u Clintonovim odlukama vezanim za bombardiranje Srbije koje su dovele do okončanja Domovinskog rata i sklapanja Dejtonskog sporazuma za BiH, a istu politiku je nastavio i kao potpredsjednik predsjednika Baracka Obame. Uz takvu američku aktivnost postoji ideološka potpora kroz ideju širenja demokracije u nesigurnim zemljama i SAD kao predvodnika slobodnog svijeta.
No, nakon Trumpovog mandata takva uloga SAD-a prilično se izlizala, a ekonomska i unutrašnja politička situacija nakon pandemije u SAD-u također nije onako sjajna kakva bi trebala opravdati vodeću ulogu u svijetu. Nadolazeća Kina sve više se nameće kao gospodarska sila broj jedan u svijetu, koja raspolaže i značajnom vojnom moći, dok se vojna moć i utjecaj Rusije, usprkos slabosti gospodarstva, ne može zanemariti, pa se EU nalazi sve više u poziciji da mora birati između dva plasta sijena.
Stoga se najava ukidanja viza za Hrvatsku može protumačiti kao želja administracije SAD-a da još više privuče EU u svoju interesnu sferu, ne samo vojno, nego i gospodarski, smanjujući utjecaj Njemačke i Rusije. Zemlje EU-a u kojima i dalje ostaju na snazi vize, a to su Bugarska, Rumunjska i Cipar, u smislu sigurnosti se prema tome ne smatraju zemljama jezgre sigurnosti, što znači da je u tim zemljama i dalje povećan utjecaj faktora koje u SAD-u smatraju mogućim uzrokom nestabilnosti, dok je za Hrvatsku ukidanje viza moguća najava ulaska u Schengenski režim granica‘‘, analizira Jan Klasinc.
‘Kraj titovske politike‘
‘‘Ukoliko vize doista budu ukinute, to će vjerojatno za Hrvatsku i njene političare koji su tome bili skloni označiti i kraj ‘titovske‘ politike okretanja amo-tamo prema Istoku, ili Zapadu, ovisno o potrebama, što za sada uspješno koristi Srbija, primjerice, uvozom cjepiva ne samo iz Rusije, nego i iz Kine, dok u Hrvatskoj postoje samo zapadna cjepiva Pfizer i AstraZeneca- kako za koga i ovisno o platežnim mogućnostima.
Za hrvatske građane, prema tome, ukidanje viza znači samo još veće mogućnosti iseljavanja i sudjelovanja u vojnim operacijama, ali ne nužno i veće ekonomske pomake na bolje, ili veći standard u zemlji, osim kroz povećanje doznaka naših građana iz SAD-a‘‘, zaključuje Jan Klasinc za Direktno.