Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
- Hrvati od 300 važnih pozicija imaju 46 pozicija preko onoga što im Ustav garantira. Bošnjaci su se morali odreći 46 pozicija da bi BiH omilili Hrvatima”, šokirao je Izetbegović javnost u Hrvatskoj otkrivši do tada strogo čuvanu tajnu.
Za dva tjedna broj pozicija (ministarskih i direktorskih) koje su Bošnjaci prepustili Hrvatima više se nego udvostručio. Nakon razgovora s premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem lider SDA je u utorak izjavio kako mu je “imperativ poboljšati odnose s Hrvatima” koji, kako je kazao, sada imaju “100 pozicija više nego što im po Ustavu pripada”.
Ako merhametli Bakir ovom progresijom nastavi “poboljšavati odnose s Hrvatima”, očekivati je da će Hrvati u BiH do kraja godine imati više od 1000 ministara i direktora, mimo onog što “Ustav predviđa”. Ali džaba, nezahvalnim Hrvatima Bakir nikako ugoditi, zapeli za onu jednu u Predsjedništvu pa ne puštaju.
Ako Hrvati nastave insistirati na ustavnom pravu da biraju svog predstavnika u Predsjedništvo BiH i sve izaslanike u hrvatski Klub federalnog Doma naroda, a Bakir sa svojom merhametli politikom, moglo bi im se dogodili da za dvije-tri godine steknu dvije-tri tisuće rukovodećih pozicija više nego što im pripada, a da Bošnjaci ostanu bez i jedne. Pa neka vide ima li ta stvar smisla.
A što je sve Bakir uz asistenciju druga Zlatka, ili Zlatko uz asistenciju Bakira i pomoć međunarodnih prijatelja Bosne, u proteklih 20 godina učinio za Hrvate vidi se i po tome što su Hrvati po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu do 2000. imali paritet u Vladi Federacije, jednak broj ministara i zamjenika kao i Bošnjaci. I k tomu jednak broj izaslanika u hrvatskom klubu Doma naroda (30) kao i Bošnjaci. Dočim od tada imaju 17 izaslanika, pri čemu im Bošnjaci biraju trećinu, a Srbima čak dvije trećine. Hrvati su, nakon intervencije bivšeg visokog visokih predstavnika Petritscha od 2000. izgubili ravnopravnost i postali manjina u Vladi FBiH koja odlučuje o raspodjeli cca 5 milijardi maraka proračunskog novca godišnje. U raspodjeli novca od PDV-a, također, imaju manje jer Sarajevu treba dvostruko više. Kao i stotine milijuna maraka iz federalne blagajne za “uvezivanje radnog staža” rudarima i drugim zaposlenicima u poduzećima na bošnjačkim područjima.
Na tom ugađanju Hrvatima, kako bi im “omilili BiH”, a poglavito FBiH bošnjačka politika nije se zaustavila. U dva mandatna razdoblja Hrvate su oslobodili svih ministarskih obveza u Federalnoj vladi. A u tri navrata nisu htjeli da se Hrvati zamaraju teškim državničkim poslovima u Predsjedništvu BiH, pa su taj ne mali teret natovarili na nejaka pleća bosanskom patrioti Komšiću.
Oslobodili su ih i obveza imenovanja veleposlanika BiH iz hrvatske kvote koje su, ni krivom ni dužnom, natovarili na leđa a kome drugom nego opet svom Zlatnom ljiljanu. Ne želi Bakir Hrvate opterećivati ni teškim i kompliciranim obvezama ravnatelja Federalne policije, niti rukovođenjem Federalnom televizijom. Sve kako bi im omilio BiH.
Nastavi li s ovom politikom Hrvati će biti prisiljeni zahtijevati od Izetbegovića da počne “pogoršavati odnose s Hrvatima”. A, možda, nije na odmet, da u rječniku bosanskog jezika provjere značenje riječi “poboljšavati”.
Dnevnik.ba