Tko zaista mijenja svijet, kako i zbog čega?
Upoznala sam jednu Eminu, slučajno zaista, jedne poprilično hladne i pijane noći u Sarajevu. Prekrasno i nježno biće u surovom europskom Jeruzalemu vodi neki drukčiji život. Živi neke šarenije dane, i radi na nekim zdravijim danima budućnosti naše zajednice.
Ovo je tekst o Emini. O Bosni i Hercegovini. O meni i o svakomu od Vas koji vjerujete u sebe, svoju budućnost i vlastiti utjecaj na istu.
Imamo , u BiH je l‘, tri vrste ljudi;
- one koji su zadovoljni svojim poslom, unutarnjom politikom i životom općenito,
- one koji – nisu, i planiraju odlazak u što skorije vrijeme,
- i nas – blago glupave optimiste, fol patriote i domoljube , koji vjerujemo u sutra.
U budućnost.
Jer, mora nekada postati bolje. Matematički je nemoguć konstantan pad standarda života. Jednom mora svanuti i to Sunce. Makar bilo i zubato.
Emina Ema je posebna jedinka treće od nabrojanih vrsta građana bh. populacije. Rođena je i odrasla u Sarajevu. Poznaje grad u dušu, i ljude koji ga čine. Iako Sarajevo nudi svoje mogućnosti i prilike, Emina je znala da mora, želi i može od života dobiti i stvoriti više, veće i bolje.
Nakon završetka Međunarodne Gimnazije u Mostaru odlazi na studij u Oregon, SAD.
„Čim mi je odobrena stipendija znala sam da je to to. Nisam imala sumnje , strahove niti dileme. Znala sam da želim proširiti svoje vidike i to je bila savršena prilika u savršenom trenutku“, navodi Emina Ema.
Kada napustiš sigurnost vlastitog doma shvatiš koliko je svijet , ustvari, veliko i nemilosrdno mjesto. U isti mah – prekrasno i beskonačno. Tjerati sebe preko svojih granica u potrazi za vlastitim sobom je jedini put s krajnjim ciljem uspjeha. Tim putem pošla je Emina Ema.
Četiri godine prekooceanskog života nakon – vratila se u rodno Sarajevo.
„Nisam doživjela kulturološki šok, no, teško je vratiti se i pomiriti s činjenicom da si potpuno nemoćan za važna društvena pitanja. Tek sam , po povratku , shvatila koliko potencijala mi imamo kao društvo, no koliko smo, istovremeno, demotivirani zbog straha od odbijanja. Ili jednostavno, zbog straha od promjena. Mislim da smo, donekle, navikli da nam je loše. Drukčije – mi niti ne znamo.
Ema želi raditi na jačanju figure žene u društvu, biznisu i politici. Želi raditi na pravima LGBT zajednice. Želi raditi na poboljšanju uvjeta života za samohrane roditelje, za napuštenu djecu. No, napominje, i dalje želi raditi na sebi.
„U Americi mi je nedostajala opuštenost naše kulture. Pretjerana racionalnost koja vlada ‘preko bare‘ je pomalo dehumanizirajuća. Tek tu – ja sam svoj na svomu“, navodi Emina Ema.
Emina je diplomirala Međunarodne odnose, i unatoč savršenom pedigreu za direktan ulaz u visoku politiku Ema tvrdi kako se ne identificira s nijednom strankom. Želi više. Manje riječi, a više djela.
Vjeruje u snagu pojedinca. Sebe, mene – tebe. Mi smo ti koji mijenjamo sve.
Čuda pripadaju onima koji vjeruju. Ema vjeruje.
Vjerujem i ja.
Istina je da se svako dobro djelo vječno i višestruko reflektira zauvijek. Kako onda ne vjerovati da jedna dobra duša, jedna pametna glava s dvije vrijedne ruke može sve što naumi?
Početi od sebe – to je ključ. Maleni uspjesi, malenim koracima svaki dan ka velikom cilju. Budućnost pripada nama. Emi, meni i svima Vama koji u nju vjerujete. Budućnost uz ljude koje volite, uz roditelje, prijatelje. Uz Dom.
Emina trenutno radi na finaliziranju svog formalnog znanja te istovremeno sudjeluje u obiteljskom poslu. Privikava se na ‘naš‘ način života, čita, druži se, voli i uživa u životu.
Emina Ema će jednoga dana biti ime koje ćete znati.
Kako znam?
Jer – vjerujem da hoće.
Zašto?
Jer – ona vjeruje da može.
Tko , zaista, mijenja svijet i kako?
Onaj koji vjeruje. Onaj koji zna da ništa veliko ne dolazi bez muke. Onaj koji je uporan. Onaj koji , do posljednjeg daha, ne odustaje od svoje strasti , želje i ljubavi , jer – zna – da vrijedi.
Dnevnik.ba