Javljaju se znani i neznani, neupućeni i totalno neupućeni, davajući svoje dragocjeno mišljenje o političkim prilikama BiH, najviše o akutnom problemu - izbornom zakonu.
Tako su se recimo iz zemalja Beneluxa oglasili stavom da su oni protiv koncepta konstitutivnosti jer je tobože diskriminatoran.
Da se jedan narod ne bi morao štititi od drugog, makar i kroz relativno simbolične ovlasti u pojedinim političkim institucijama, mora postajati međusobno povjerenje, određena bliskost.
Toga 1995. nije bilo, kasnije se ponešto počelo vraćati, ali trima Komšićevim uzurpacijama i delegiranjem pojedinih izaslanika u domovima naroda vratilo se na razinu iz devedesetih.
A baš tih devedesetih su tri suprotstavljene strane stavile parafe na kompromisna rješenja, pomalo složena, sve kako bi se postigao dogovor iz kojeg nitko neće izaći posve nezadovoljan i kako bi se smanjio strah od ugnjetavanja.
Da, između ostalog, u Ustav kao natkrovljujuće nije postavljeno načelo konstitutivnosti, dogovora ne bi bilo, a time ni Bosne i Hercegovine.
Tko je, dakle, protiv konstitutivnosti, taj je protiv Bosne i Hercegovine i apsolutno neupućen u ovdašnje društveno-političke prilike ili pak zlonamjeran.
Prvo sapun pa tek onda parfem.
Dnevnik.ba