Article_Top_970x250

Tko je bio Cvitan Spužević i zašto zaslužuje ulicu u Mostaru

preimenovanje ulica

Tko je bio Cvitan Spužević i zašto zaslužuje ulicu u Mostaru

velj 20, 2018
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Cvitan Spužević

Iz Spuževićeva osobnog dnevnika, koji je na uvid dobio portal Dnevnik.ba, vidljivo je da se borio protiv toga da ustaški režim progoni Srbe, Židove i Rome.

Vijest o tomu kako je Ulica Mile Budaka u Mostaru "preimenovana“ u Ulicu Cvitana Spuževića odjeknula je medijskim prostorom u BiH. Iako je riječ samo o "noćnoj akciji" studenata povijesti Sveučilišta u Mostaru, koji su ovim činom željeli pokazati kako ima povijesnih ličnosti koje više zavređuju da mostarske ulice imena nose po njima, u odnosu na dužnosnike NDH, široj javnosti ostalo je donekle nejasno tko je bio Cvitan Spužević?

Podsjećamo kako su studenti povijesti Sveučilišta u Mostaru u noći s nedjelje na ponedjeljak preko tabli s nazivom ulice Mile Budaka nalijepili plakate s natpisom Ulica Cvitana Spuževića.

Iz Spuževićeva osobnog dnevnika, koji je na uvid dobio portal Dnevnik.ba, vidljivo je da se borio protiv toga da ustaški režim progoni Srbe, Židove i Rome.

Tako je na dan 11. srpnja 1942 godine u svoj dnevnik Spužević zapisao kako je u Mostaru razgovarao s Andrijom Artukovićem, ministrom u Vladi NDH, te da je od njega zatražio da se "odmah puste svi Srbi iz internacije".

Tražio je i da se omogući svima koji su prognani ili samo pobjegli, da se slobodno vrate svojim kućama, ukoliko to žele; otpušteni da se prime natrag u službu ili da se umirove, ako za to imaju uvjete; da se iz Mostara udalje oni koji su sudjelovali u činjenju zločina nad Srbima 1941. godine...

Spužević je, vidljivo je iz njegova dnevnika, tražio i da se prestane sa slanjem lokalnog stanovništva na strana bojišta, a upozoravao je i na porast cijena osnovnih životnih namirnica.

Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, podsjećamo, davno je tražio na sjednici Gradskog vijeća da se na dnevni red uvrsti točka o promjeni naziva tri sporne ulice u Mostaru,  koja nose imena  ministra u Vladi NDH dr. Mile Budaka i ustaških časnika Jure Francetića, te Ante Vokića i Mladena Lorkovića.

Bešlićev prijedlog je tada stavljen na glasovanje, a prilikom odlučivanja hoće li se ta točka uvrstiti na dnevni red ili ne, između ostalih, vijećnici SDP-a , SDA, Stranke za BiH, glasovali su protiv, dok su za uvrštavanje glasovali vijećnici HDZ-a BiH.

Nakon propale gradonačelnikove konkretne inicijative sam tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown zatražio je da se pitanje preimenovanja tih ulica mora riješiti do konkretnog roka. Sukladno zahtjevu visokog predstavnika i svom ranijem prijedlogu gradonačelnik je Bešlić na sjednici Gradskog vijeća ponovo predložio izmjene naziva triju ulica. Predložio je da se ulica Mile Budaka preimenuje u pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, koji je jedno vrijeme živio u Mostaru. Vokića i Lorkovića u ulicu Tina Ujevića i Tabornika Zelenike u Zelenikina ulica.

No unatoč preporuci OHR-a i prijedlogu gradonačelnika Bešlića, vijećnici nisu podržali ovakvu gradonačelnikovu inicijativu. Vijećnik SDP-a Huso Kapić, kako podsjeća HMS, tada je ovakvu inicijativu da se promjene sporni nazivi ulica nazvao kozmetičkim promjenama.

Prilikom glasovanja koje je uslijedilo, prijedlog HDZ-a BiH da se promjene imena triju ulica u Mostaru koja nose imena ustaških časnika i ministara, nije tada dobio potrebnu potporu SDP-a BiH, SDA i Stranke BiH, tako da su ovi nazivi ulica ostali sve do danas i čekaju novi saziv Gradskog vijeća da se tim pitanjem pozabavi.

Inače, Mile Budak (Sveti Rok, 30. kolovoza 1889. – 7. lipnja Zagreb, 1945.) bio je hrvatski, političar, odvjetnik, jedan od ideologa ustaškoga pokreta, potpisnik rasnih zakona, ministar u vladi NDH, prozaik, romanopisac i novelist. Poslije pada režima NDH 1945. jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na smrt i pogubile. U Titovoj Jugoslaviji proglašen je ratnim zločincem.

U vladi NDH bio je ministar nastave, zatim ministar vanjskih poslova te poslanik u Berlinu (1941.-43.). Na vlastiti zahtjev je 5. studenoga 1943. godine razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen. Iz Zagreba odlazi 6. svibnja 1945. godine, britanske vojne vlasti su ga 18. svibnja iste godine izručile jugoslavenskim vlastima, a Vojni sud II. armije optužio ga je za ratni zločin, Budak se izjasnio kao nevin po svim točkama optužbe, a isti je dan osuđen na smrt vješanjem. Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je u Maksimirskoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.

J. Gudelj / Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250