Ima jedna skupina ljudi koji imaju godišnji odmor najmanje četiri mjeseca, imaju plaću oko 3000 KM, plus naknadu za odvojeni život oko 450 KM, iako za vrijeme godišnjeg odmora ne žive „odvojeno“.
E ti ljudi, ničim izazvani, naprasno su prekinuli svoj zasluženi četveromjesečni odmor kako bi – održali jednu sjednicu.
Već znamo njihova opravdanja za nerad – nema dogovora lidera oko uspostave vlasti pa oni nesretni nemaju što raditi.
Što je pogrešno u ovom odgovoru? Sve.
Naši Parlamentarci jadni ne znaju da njihovi šefovi u Parlamentu nisu ni šefovi klubova, ni predsjednici Parlamenta a ponajmanje šefovi stranaka. Mandat je isključivo njihov, a dobili su ga od naroda kako bi zastupali narod! Dakle, za cifru od 3500 najmanje što mogu jeste zastupati narod a ne čekati da im netko govori što da rade.
Što mogu raditi kad nema sjednica?
Naši Parlamentarci jadni ne znaju da Parlamentarni rad nije vezan za stolicu ili zgradu Parlamenta. Parlamentarac si čitav mandat, gdje god da se nalaziš. Stoga, ono što možeš, u najmanju ruku, jeste zastupati inerese građana (ili barem svoje biračke skupine) u svakodnevnim prilikama. Možeš biti aktivist, možeš se boriti za nešto, možeš pokretati građanske akcije ili inicajtive, možeš biti dio neke inicijative, možeš se baviti dobrotvornim radom, možeš prosvjedovati... kvragu, možeš bar biti aktivan na društvenim mrežama. Ili, ako je i to previše, možeš lajkati nešto. Samo pokaži da si živ za 3500 KM mjesečno!
Zašto sam se sjetio Hafeze Sabljaković!?
Nekoliko godina sam pratio rad Zastpuničkog doma Parlamenta FBiH i uvijek su mi pažnju okupirala tri ista (vječna) zastupnika: Slavica Josipović, Ibrahim Nadarević i – Hafeza Sabljaković.
Slavica je imala neobičnu spremnost reagirati na nešto što njeni muški kolege iz hrvatske kvote najčešće nisu imali hrabrosti. Nadarević je uvijek djelovao pomalo buntovan unutar kluba SDA pa je valjda stoga bio zanimljiv. No, prava zvijezda Parlamenta FBiH bila je, nažalost sad već pokojna, Hafeza Sabljaković.
Hafeza je bila pripremljena, rječita, odlučna, hrabra i upućena. Nije bilo ozbiljnije teme da Hafeza nije dala značajan doprinos raspravi. Kvalitetno je zastupala vlastito biračko tijelo, Krajinu i sve građane FBiH. Što je bilo posebno nezahvalno iz razloga što je pripadala izopćenoj stranci – DNZ Fikreta Abdića.
Iz tog razloga, Hafeza je rijetko nalazila prostor u bošnjačkim medijima a hrvatske medije ni tada kao ni danas rad Federalnog parlamenta nije zanima iz razloga što su hrvatski parlamentarci, tada kao i sada - nevidljivi.
Hafeza je, za razliku od čitave postavke Parlamenta FBiH danas, svoje plaće zaradila.
No, pogrešno bi bilo zaključiti da je kronični nerad naših zakonodavaca krivica njih samih. Nerad je u korijenu sva tri konstitutivna naroda i Ostalih. Naime, i ti Parlamentarci izlaze iz istog onog naroda koji nerad cijeni kao dostignuće i sposobnost. „Ne radi a prima plaću“ kulturološki je moto Bosne i Hercegovine.
Plastičan prilog tome nalazimo u državnom parlamentu. Uzet ću primjer mandata 2014. - 2018. i danas mog omiljenog člana Predsjedništva, a tada Zastupnika Željka Komšića i zastupnicu Dušanku Majkić, svojevrsnu Hafezu Sabljaković Parlamenta BiH.
Dušanka Majkić na sjednice dolazi pripremljena i upućena. Prije svakog izlaganja da do znanja da je pročitala materijale i u skladu s tim bude konstruktivni dio skoro svake rasprave.
Njen kolega, Željko Komšić svoje četiri godine Zastupničke pozicije proveo je sa 0 rasprava, 0 izlaganja, 0 inicijativa i – šokantnih – 0 replika! Stvari će možda biti jasnije ako kažem da čovjek ni na jednoj sjednici nije sjedio duže od 15 minuta na svom mjestu. Obično bi ljutito izašao zapalit cigaru, a završio na konjaku u restoranu zajedno sa šoferima, osiguranjem ili nekim trećim prolaznikom kojeg bi usput pokupio.
Iako statistika nije dobar način mjerenja rada Zastupnika, pa ni političara, u slučaju Dušanke Majkić i Željka Komšića je itekako relevantna.
Zašto poredim Majkićku i Komšića? Zato što je Majkićka u sarajevskim medijima sotonizirana na praktični sve pristojne i nepristojne načine, dok se oko Komšića stvorila euforija „spasitelja Bosne“, koja je kasnije nagrađena znamo kako.
Ovi nam primjeri govore da je BH Parlamentarizam u dubokoj krizi. Govori nam da praktično nema nikakve razlike u radu i neradu. Nerad Parlamenta FBiH je duboko nemoralan, i svi zastupnici se trebaju stidjeti svog odnosa prema građanima.
A građani!?
Oni se trebaju stidjeti za koga su glasovali.
Ja se prvi stidim što nisam glasovao za Hafezu dok sam mogao, i stidim se što sam glasao za svog zastupnika koji je primio moju godišnju plaću dok se izležavao na makarskoj rivijeri četiri mjeseca.
Dnevnik.ba