On je 24. prosinca 2002. godine na Badnju večer, oko 21.30 sati iz vatrenog oružja ubio Anđelka Anđelića i njegove kćerke - Maru i Zorku.
Županijski sud u Mostaru utvrdio je da se radi o ubojstvu s predumišljajem, a da je ubojičin osnovni motiv - vjerski fanatizam i mržnja. Topalović je osuđen na 35 godina zatvorske kazne.
Topalović je naknadno pojasnio kako je “osjetio da je to pravedno”.
– Nešto me je ponijelo, pa sam uletio ljudima u kuću. Ja sam čak u blizini te kuće stajao i čekao. Čak sam u jednom momentu razmišljao da odustanem od svoje namjere. Međutim, tada je iz kuće izašla jedna djevojka, krenula je po drva kod kojih sam ja bio, i sreli smo se oči u oči. Ona se prepala, utrčala je u kuću. Mene kao da je nešto uhvatilo za prsa da i ja za njom uletim. Ušao sam i desilo se to što se desilo, ispričao je Topalović za Federalnu TV u emisiji “Krvni delikti” u listopadu 2019.
- Oni su nama pokvarili Bajram ‘93, pa sam namjenski izabrao Badnjak za Anđeliće, zaključio je.
Manje je poznata činjenica da je Topalović ranije odslužio tri godine zatvora u susjednoj Srbiji, gdje je otišao s namjerom da ubije tadašnjeg Predsjednika te države. No, nije mu uspjelo. U međuvremenu se zakačio s taksistom, kojeg je pretukao skoro na smrt, umjesto da mu plati vožnju.
Nakon tri godine zatvora Topalović stiže u BiH, i to pod pokroviteljstvom, ni manje ni više nego – Željka Komšića!
Godinu dana nakon Topalović ubija Anđeliće.
Nakon mučkog pokolja konjičkih Hrvata MUP Hercegovačko-neretvanske županije organizira akciju hvatanja članova organizacije vehabija, čiji je član i ubojica obitelji Anđelić, Muamer Topalović. Urađena je detaljna kriminalistička obrada organizacije Džemijjet el-Furkan i privedeno je nekoliko članova.
Inače, ta je organizacija financirana od šeika Hafiza Abu Hind el-Muatasina, a nedugo zatim je i ugasila svoje sjedište zbog slabijeg dotoka novca.
Kolovoz je 2020., i Muamer Topalović traži pomilovanje. Očekuje, valjda, da su svi politički kadrovi Hrvata u BiH poput Komšića, no, ne! Predsjednik FBiH Marinko Čavara odbio je pomilovanje!
Dakle, Predsjedniče, Hvala Vam u moje ime i ime svih Hrvata u BiH.
Je li Topalović izoliran incident?
Terorizam u Bosni i Hercegovini je itekako živ, o čemu svjedoče brojni napadi tj. izolirani incidenti, kako im se, iz metropole, pristupa.
Javnosti dobro poznat Husein Bilal Bosnić, bivši vehabijski lider iz Bužima, kojeg je Sud BiH pravosnažno osudio na sedam godina zatvora zbog poticanja na terorizam, također je svojevremeno tražio pomilovanje, no odbijena mu je i posljednja molba za prijevremenu slobodu.
Presudom Suda BiH, Bosniću je izrečena kazna koja ističe 3. rujna 2021. godine.
Slučajevi „Bosnić" i „Topalović“ tek su istaknuti u masi brojnih koji se odnose na terorizam u Bosni i Hercegovini.
Posljednji napad se dogodio prije četiri godine u Sarajevu, unatoč tomu, broj bh. državljana osuđenih za terorizam je u stalnom rastu.
Mostar, rujan 1997.
Smatra se da je napad u rujnu 1997. godine u Mostaru, gdje je aktivirana auto-bomba, bio prvi teroristički napad u poslijeratnoj BiH. Tada je u prolazu iz Splitske ulice prema zgradi policije ozlijeđeno 29 osoba. Radilo se o bombi s 30 kilograma TNT-a i MES-a, postavljena u vozilu golf.
Istragom je utvrđeno da su ovaj jezivi napad izveli Ali Hamad, Ahmed Zuhair, Saleh Nedal i Vlado Popovski, a dvojica napadača imala su direktne veze s Al Qaed-om.
Travnik, 1997.-1999.
31. srpnja 1998. godine u Travniku je od podmetnute eksplozivne naprave s daljinskim aktiviranjem, poginuo dvadesetpetogodišnji policajac povratnik, Anto Valjan. Eksplozija se dogodila oko 6 sati ujutro.
12. lipnja 1998., u travničkom prigradskom naselju Lovrići, ubijen je dvadesetsedmogodišnji policajac, također povratnik, Perica Bilić. I on je poginuo od eksplozivne naprave podmetnute pod njegov automobil u dvorištu obiteljske kuće.
8. svibnja iste godine je na policijsko vozilo u kojemu su bili policajci Josip Perkić i Vjekoslav Kolenda, otvorena rafalna paljba iz automatskog oružja. Napad iz zasjede se dogodio na putu Han Bila – Bila, u mjestu zvanom Zukića most, u općini Travnik. Samo spletom sretnih okolnosti ostali su neozlijeđeni iako je vozilo izrešetano.
9. veljače 1999. godine snažna eksplozija je uništila osobni automobil travničkog policajca, tridesetdvogodišnjeg, Vlade Stojaka. Eksplozija se dogodila tek dvadesetak metara od zgrade PU Travnik, a Stojak je zadobio teške i po život opasne ozljede.
Nijedan od svih terorističkih napada nikada nije razriješen, kao niti ubojstva Hrvata povratnika, Fabijana Babića (1925.), 16. veljače 1977., Luke Jezerčića (1938.) i sina mu Pere (1970.), 30. kolovoza 1977., Ivice Domića (1967.), 26. listopada 1977. godine.
Vitez, listopad 2008.
U tržnom centru "Fis" u Vitezu, na odjelu hipermarketa, u listopadu 2008. godine eksplodirala je bomba, od koje je poginuo radnik osiguranja Zvonko Barbić (28). Osmero ljudi je povrijeđeno.
FUP je, podsjetimo, eksploziju proglasio terorističkim činom.
Istragom je krivnja utvrđena Suvadu Đidiću koji je 2011. osuđen na devet godina zatvora zbog terorizma.
Bugojno, lipanj 2010.
Jedan od najgorih terorističkih napada u BiH dogodio se u lipnju 2010. godine u Bugojnu, kada je grupa radikalnih islamista digla u zrak Policijsku stanicu.
Eksplozivna naprava postavljena je na zid Policijske uprave u Bugojnu. Poginuo je policajac Tarik Ljubuškić, a šest osoba je ranjeno.
Počinitelji su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a glavnim organizatorom se smatra Haris Čaušević zvani Oks.
Sarajevo, listopad 2011.
Sarajevo je u listopadu 2011. godine potresao teroristički napad Mevlida Јašarevića pucanjem na Ambasadu SAD-a, kada je ranio jednog policajca.
Jašarević, koji je osuđen na 15 godina zatvora, bio je pripadnik vehabijskog pokreta, a istraga je potvrdila da je više puta boravio u poznatom vehabijskom uporištu u Gornjoj Maoči, kod Brčkog.
Zvornik, travanj 2015.
U travnju 2015. godine Nerdin Ibrić upao je u Policijsku stanicu u Zvorniku i ubio pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske Dragana Đurića, i ranio njegove kolege Željka Gajića i Steva Milovanovića.
Napadač je ubijen u razmjeni vatre, a napad je proglašen terorističkim činom. Istraga je pokazala i da se Ibrić posljednjih mjeseci prije napada družio s pripadnicima vehabijskog pokreta.
Sarajevo, studeni 2015.
Posljednji u nizu terorističkih napada dogodio se u studenom 2015. godine u Rajlovcu, u Sarajevu, kada je Enes Omeragić, blizak vehabijskom pokretu, ubio pripadnike Oružanih snaga BiH Armina Salkića i Nedeljka Radića.
Napadač se potom raznio bombom, a potom su u javnost doše informacije i izjave susjeda o tome kako je Enes Omeragić izvjesno vrijeme bio na ratištu u Siriji.
Prijeti li BiH nova radikalizacija?
Stalne političke krize i huškačka retorika ugrožavaju sigurnost svih bh. građana, no realni problemi s radikalnim islamističkim skupinama, kampovima za ‘vojnu obuku‘, migrantskom krizom (!) se (uglavnom) ne rješavaju. Odnosno, rješavaju na način da se na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenuje Selmo Cikotić, čovjek čije je ime obrisano s optužnice za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu. Čovjek kojeg se usko povezuje s organizacijom i djelovanjem mudžahedinskih skupina koje su djelovale na području Središnje Bosne u vrijeme rata.
Vrbovanje za odlazak na strana ratišta, boravak na stranom ratištu i bilo kakve aktivnosti u sklopu terorističkih organizacija bilo gdje na svijetu su sankcionirani Krivičnim zakonom BiH. Neki od optuženih su već odslužili zatvorske kazne, a većina osuđenih, između ostalog i za boravak na ratištima u Siriji i Iraku, već je na slobodi.
Ispravan proces re-integracije povratnika u društvo se – ne provodi.
U međuvremenu se dogodilo ono najgore; zatvorene su sve migrantske rute prema Europi, osim one preko BiH.
Skoro svi teroristički napadi u Europi i svijetu imaju neku vezu sa BiH
U svijet je nakon terorističkog napada na WTC u New York-u, otišla i vijest da su djelo izvršili pripadnici odreda EL mudžahedin porijeklom iz BiH.
Teroristička prijetnja dolazi i sa migrantskim valovima, u kojima ima i sigurnosno upitnih lica. BiH se ponaša neodgovorno, apsurdno, nenormalno; ne sprečava ulazak ilegalnih migranata, a sprječava njihov izlazak iz BiH.
Ovo je treća godina kako BiH muku muči s migrantima. Nebriga najviših razina vlasti dovele su do toga da su centri gradova u Krajini preplavljeni migrantima, a incidenti se događaju svakodnevno; od manjih prijestupa do silovanja, masovnih tuča i ubojstava.
A čime se bavi Cikotić?
Sexy izjavama.
Bosno, maćeho…
Dnevnik.ba/ J.M.