Danas, 27. ožujka 2020. godine, obilježava se Svjetski dan kazališta na koji se, tradicionalno, uoči početka predstava čitaju međunarodne i nacionalne poruke istaknutih kazalištarca.
Međutim, zbog pandemije korona virusa, kazališta diljem svijeta su zatvorena, a predstave se održavaju "online".
Svjetski dan kazališta 2020. godine
Ovogodišnju svjetsku poruku napisao je Shahid Nadeem, pakistanski dramski pisac, a hrvatsku, Siniša Popović, glumac HNK Zagreb.
Nadeem je u svojoj svjetskoj poruci istaknuo kako u "našem angažiranom pristupu izazovima današnjice, sami sebe lišavamo mogućnosti duboko
dirljivog duhovnog iskustva koje kazalište može pružiti".
"Dok glumimo na pozornici, katkad nas mogu ponijeti naša filozofija kazališta i naša uloga vjesnika društvenih promjena, pa pritom zaboravljamo publiku. U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja nasilje u porastu, a naš planet tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, nužno je da obnovimo našu duhovnu snagu", naveo je Nadeem.
Moramo se, navodi u poruci Nadeem, boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo.
Nadeem: Kazalište može uzdići pozornicu, prostor izvedbe i pretvoriti ga u nešto sveto
"Kazalište ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan. Ono može uzdići
pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto", stoji u Nadeemovoj poruci povodom Svjetskog dana kazališta 2020. godine.
Siniša Popović, glumac HNK Zagreb, autor ovogodišnje hrvatske poruke u povodu Svjetskog dana kazališta 2020., pita se što kazalište može u
u vremenu razarajućeg materijalizma koji želi sve sebi podčiniti, kojem je cilj obogaljiti svaku naznaku duhovnosti, koji ne preza ni od toga da dovede u pitanje i sam opstanak civilizacije.
"Što može kazalište danas ponuditi onima koji ga rijetko ili nikad ne posjećuju zaokupljeni ružnoćom vlastite borbe za opstanak ili pak onima zaokupljenima još ružnijom borbom za zgrtanjem ispraznog obilja? Isto ono što nam je tisućama godina svima podjednako nudilo. Može nam neposrednije od ijedne druge umjetnosti, baš sad, ovog trena i tu pred nama postaviti pitanje - kakav je to život koji danas živimo", naveo je Popović.
Popović: Moramo vjerovati u kazalište, to nam je poslanje
Moramo, smatra Popović, vjerovati u kazalište.
"Svi mi koji ga stvaramo. Moramo ustrajati u toj vjeri. To nam je poslanje. Gubeći sve više bitke za ljudsko dostojanstvo na pozornici stvarnog života postajemo sve odgovorniji za onaj koji stvaramo na ovoj imaginarnoj, duhovnoj", napisao je Popović.
Kad nam je, navodi Popović, već dano (ili smo pak sami sebi to uzeli za pravo) da suočavamo ljude s njima samima prikazujući im kako žive, kako ne žive i kako bi mogli živjeti, činimo to smjelo, originalno i nadasve odgovorno.
"Učinimo sve što možemo da ne dopustimo ovom čudovišno surovom svijetu da silnom halabukom, izostankom tolerancije, pomanjkanjem svakog boljeg ukusa i općim nesuglasjem prodre u posvećeni prostor kazališta. Ne dopustimo nikad da kazalište prestane biti mjesto susreta i spoznaje", napisao je Popović.
Samo najboljima među nama, napisao je Popović, poći će za rukom da ustraju u tom poslanju, pa i njima tek ponekad.
"Iza njih ostat će tek pokoja suhoparna bilješka o njihovom radu i poneka izblijedjela fotografija. Ali u vremenu koje nam je dano da u njemu trajemo na kazališnoj pozornici, u susretu s publikom koja zna i osjeća da se ono što se pred njom zbiva ne može ni doživjeti ni prenijeti izvan tog prostora i vremena, u tim kratkim nadahnutim trenucima spoznajemo zajedno s našom publikom što kazalište može!", navodi se u Popovićevoj poruci.
G. L. / Dnevnik.ba