StoryEditor
NAJAVIO NOVI ROMAN "REKAPITULACIJA"

Svetislav Basara: Fraza ‘srpski svet‘ je megabudalaština, ali može biti opasna

Gloria LujanovićPiše Gloria Lujanović  /  12.09.2021., 12:49h
Svetislav Basara je pisac koji, smatra Boris Rašeta, nema ni prethodnika, a moguće ni nasljednika. Veliko ime suvremene srpske književnosti zbog čijih romana nastaju skandali, polemike. Demontaža mitova koje Srbi obožavaju, Basarina je velika, opsesivna tema od koje ne planira odustati. Srpski je narod, tvrdi Basara, opsjednut veličinama. Svetislav Basara, neosporna je književna činjenica i spisateljska veličina kakve nema na ovim prostorima.

Svetislav Basara, dvostruki dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine i jedan od najvažnijih suvremenih srpskih pisaca, gostovao je na Festivalu svjetske književnosti gdje je kroz razgovor s Borisom Rašetom, novinarom i publicistom, govorio o svojoj književnosti zbog koje nosi epitet enfant terriblea srpske književne scene.

Basara je 2020. dobio NIN-ovu nagradu za roman "Kontraendorfin" (2020.), koji je u Hrvatskoj objavljen u izdanju 24sata, a razgovor s autorom u Hrvatskom glazbenom zavodu imao je za povod nedavni izlazak, u izdanju istoga nakladnika, njegove knjige "Andrićeva lestvica užasa" (2016.).

image

Basara na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu 2021.

ANTO MAGZAN - Fraktura

Rašeta je kazao kako je riječ o piscu kojemu u književnoj tradiciji jugoslavenskih naroda "nema prethodnika, a moguće ni nasljednika", piscu posve jedinstvena stila, čije knjige donose posebno iskustvo čitanja, koje se bave ozbiljnim temama a na svakoj se drugoj stranici može od srca nasmijati.

"Te knjige možete čitati kao slike našeg vremena, a možete ih čitati i kroz jednu ludističku poziciju s koje se gleda život, kao pokušaj da se s društvenom zbiljom i političkom zbiljom čovjek suoči s onim što mu jedino preostaje, a to je humor. Njegov humor izvire iz same strukutre rečenice, prepričava jedan, onom drugom nešto što je rekao treći. Mračna je to proza virtuoznog humora", rekao je Rašeta.

Romani “Andrićeva lestvica užasa“ i “Kontraendorfin“ su, prema Basarinom priznanju, “tesno povezani, jer celog života piše romane u serijama koji se vrte oko istih tema, opsesija“.

image

Basara i Rašeta u razgovoru na FSK

ANTO MAGZAN - Fraktura

Glavni lik njegovih posljednjih romana je Ivo Andrić, odnosno, jedan od središnjih u toj galeriji.

“Iako neki, potpuno budalasto, misle da ne volim Andrića, naprotiv, smatram ga najznačajnijim piscem štokavskih jezika. On je na prvom mestu, pa deset praznih. Najkompletniji je pisac na ovim prostorima, a Krleža je od njega malo lošiji. Da je Andrić pisao na nemačkom, bio bi gromada kakva se retko viđa, a ovako je, stršao non stop iz sredina u kojima je žive, od Austro-ugarske do komunističkog Beograda u kojem je pravio mehanizme odbrane da bi opstao“, rekao je.

Romane "Kontraendorfin" i "Andrićeva lestvica užasa" Rašeta je nazvao zabavnim romanima o čemeru, pričama o "tami jedne sredine koja se već desetljećima koprca u provincijalizmu, šovinizmu i monomaniji, ne samo na svoju štetu i za svoj račun, nego i na štetu svih susjeda u regiji", a koje zabavnima čini autorski ludizam.

Romanopisac, esejist i dramatičar, Basara svoje bogato stvaralaštvo velikim dijelom temelji na osporavanju nacionalnih mitova, stereotipa, autoriteta i tradicija. U "Andrićevoj lestvici užasa" (2016.) bavi se balkanskim mentalitetom prokazujući duhove nacionalizama i mitomanije. Roman "Kontraendorfin" nastao je kao svojevrsni nastavak te knjige, s istim protagonistom i pripovjedačem.

U "Andrićevoj lestvici užasa", njegov protagonist Kaloperović, odlazeći iz Beograda u Zagreb radi promocije svoje knjige, posjećuje prijatelja, ali susret dvojice starih znanaca pretvara se u nesputan i nemilosrdan dijalog u knjizi koja je opisana kao parabola o balkanskom mentalitetu i jugonostalgiji.

Autor temeljito secira lokalne nacionalne mitove, svetišta borbenih gluposti, primitivizma i korupcije. Kroz monologe Kaloperovićeva prijatelja Stojkovića kojima je tema Andrić, otvara se ambis kulture laži na kojoj počiva i mit o prestižu simboliziran u liku književnog nobelovca.

U "Kontraendorfinu" pisac nastavlja priču iz prve knjige, ali još karnevalski urnebesnije, uvodeći niz grotesknih i fantastičnih motiva, te niz "stvarnih" književnih i povijesnih likova od Desanke Maksimović preko Mile Budaka do Milivoja Đilasa, te izvrguje ruglu pogubnost srpskog mentaliteta, ideoloških zanosa i nacionalne megalomanije njegovih nositelja. Roman je proglašen vrhuncem Basarina opusa o demontiranju srpskih mitova.

Andrić je i danas u Beogradu, poput mita, a zato je Srbima drag, smatra Basara, jer “srpski narod voli mitove, mitologiju i veličine“.

“Zato što znam kakvi su se likovi muvali oko njega, smatram da je trebao biti još zatvoreniji i zakopčaniji. Srbi njega ne vole jer je dobar pisac nego jer je dobio Nobelovu nagradu. Bošnjački intelektualci danas tvrde da je on bio islamofob što je budalaština kakve nema, Hrvati gledaju na njega tako kako gledaju, a Srbi, po običaju, tako da mogu od tog izvući političku korist. Jedina srpska opsesija je opsesija veličinama“, rekao je Basara i dodao kako sumnja da postoji neki dokument u kom se Andrić izjasnio Srbinom.

“Prešao je na ekavicu, smatrao se delom sprske književnosti, to znam pouzdano, ali ovo oko nacionalnosti da se izjašnjavao Srbinom je u najmanju ruku suspektno. Čovek je došao u Beograd zbog karijere, video je, dobro je to procenio da će tamo napredovati, gurao ga je mentor Alaupović i Andrić je kao vrlo racionalan čovek to poslušao. Uvek mu je prvo književnost bila na umu. Krleža bi dobio Nobela da nije ostao sediti u Zagrebu”, istaknuo je Basara.

image

Boris Rašeta

ANTO MAGZAN - Fraktura

Andrić, dodao je Rašeta, nije jedini koji je došao u Beograd, pa podsjetio na Mešu Selimovića, Gorana Bregovića, Emira Kusturicu.

“To što je Kusturica nekad bio musliman, pa sada Srbin nije važno, on je možda čak stvarno Srbin, mislim na to selo odakle su njegovi, problem je što je on nekad bio dobar reditelj, ali sad je ogrezao u nacionalizam i nema više filmova kao što su ‘Dolly Bell’, ‘Otac na službenom putu’, umetnik kad zagazi u nacionalizam gubi  talent, to se njemu dogodilo”, mišljenja je Basara.

Hrvatska i srpska književnost sijamski su blizanci, ističe Basara, i podsjeća na Jergovićeve tvrdnje da te dvije književnosti jedna bez druge ne mogu.

Basara se u razgovoru s Rašetom osvrnuo i na aktualno stanje u Srbiji, Crnoj Gori i društveno-političke prilike.

“Srbiji se ne sviđa što su Crnogoroci izgradili svoj nacionalni identit, koji usput rečeno, postoji vekovima. Ta fraza, srpski svet na šta su se u region digli na noge, zvuči pompezno, ali to je megabudalaština koja može biti opasna iako u biti ne znači ništa. Malo je preambiciozno da Srbija ima bilo kakav svet, najmanje srpski”, rekao je.

Prema dosadašnjem iskustvu, upozorio je Basara, ‘srpski svet’ se prevodi na politički jezik i nije ništa drugo do koncept Velike Srbije, još jedna od varijacija na tu temu.

“To nije ništa, to je stara priča i svaki put kad oni umisle da su Srbi ugroženi od nekog, ide ta mobilizacija. Ovi što misle da je Boris Tadić bio bolji od Vučića onda ili danas, ne misle, oni ne vide da je on samo umiveniji”, rekao je.

image

Rašeta i Basara, Festival svjetske književnosti 2021.

ANTO MAGZAN - Fraktura

Ideja o Velikoj Srbiji, ističe Basara, nije nikada umrla, to je doktrina koja traje, samo je nekad manje ili više agresivna.

“Između prve i druge Srbije nema razlike. Druga Srbija zna engleski i možda malo više čita, ali mentalitet je isti. Kad dođe do nekih dešavanja koja su vododelnice, oni deluju odmah iracionalno. Vučić, o kojem oni pišu svaki dan, nije pao s neba. Nije on sam došao tu, tek tako. Prethodna vlast, Demokratska stranka i njeni sateliti, mic po mic su odustajali od reformi, konformistički se ponašali i sad imamo mlaćenje prazne slame, pa se počelo sa svetosavljem, litijama. Srbija se vrti u krugu”, smatra Basara.

Sve pravoslavne crkve pate, mišljenja je Basara, od filetizma.

“Nema se tu šta pričati. Hrišćanstvo je veće od svake crkve, veće je od cele planete, ali njima to ne znači ništa. Hrišćanstvo pripada svima koji veruju u Hrista. Moj najdraži teolog, sveti Ivan od Križa, sveti Augustin, Tereza Avilska, to su vrhunski teolozi koje oni u Srbiji ne vole. Ovaj svet definitivno nije moje rodno mesto”, istaknuo je.

Pravoslavne crkve, dodao je Basara, umjesto Boga stavile su naciju.

“To što oni rade je idolatrija i više se nikom u pravoslavnom svetu ne može dokazati da to nije tako, da rade pogrešno, štetno i opasno”, smatra.

Basara se osvrnuo i na stanje na Kosovu i rekao da će svaki pošteni srpski nacionalist znati da je to noćna mora Srbije.

“Srbija nema plan šta bi s Kosovom da joj se vrati, kao što ga nije imala kad je Kosovo bilo njenim delom. To je jedna magla u koju se srlja non stop. Ona ponekad upali, kao u balkanskim ratovima, zbog spoljašnjih okolnosti, ali Srbija nije evoluirala od tih petparačkih ideologija. Danas oni koji su živeli za vreme Jugoslavije tvrde da je komunizam ubijao ćiriliću, a za to vremene, nije bilo latinice nigdje. Oni sjede i proizvode laži, mitove, ljudi prave karijere na tome da su Srbi bili ugroženi za vreme komunizma, to je neverovatno”, rekao je Basara.

Komentirao je i film “Dara iz Jasenovca“ i tvrdnje nekih povjesničara da je broj stradalih u Jasenovcu za vrijeme NDH bio milijun.

“To je još jedna sumanutost, idiotski je da uopće žele lažima povećati broj, ali povećavajući broj mrtvi, stvaraju politički kapital, oni se samo time bave“, rekao je.

Basara je komentirao i nedavne prosvjede na Cetinju i istaknuo kako je očekivao od Porfirija, novog patrijarha SPC-a, da se ispriča tim ljudima i ispravi gluposti koje je Amfilohije i drugi prije njega govorili.

“Meni kao Srbinu je neugodno slušati, ogavno mi je slušati te uvrede, ne želim pomisliti kako su se Crnogorci osećali. Intimno sam želeo da se Porfirije ispriča, da kaže 'izvinite ljudi' i nitko ne bi reč rekao, sve bi prošlo mirno. Poznajem taj narod, žele da budu priznati kao nacija, a ne da ih se naziva pogrdnim imenima“, istaknuo je.

Svetislav Basara (1953.) do sad je objavio tridesetak knjiga. Noviji su mu romani "Tajna historija Bajine Bašte" (2010.), "Početak bune protiv dahija" (2010.), "Mein Kampf" (2011.), "Dugovečnost" (2012.) i "Gnusoba" (2013.). Dobitnik je NIN-ove nagrade za najbolji roman 2006. godine i za roman "Uspod i pad Parkinsove bolesti". Prevođen je na engleski, francuski, njemački, mađarski, bugarski, talijanski, španjolski i makedonski jezik.

Najavio je i treći roman “Rekapitulacija“ kojim  planira završiti trilogiju koja je započela s knjigama “Andrićeva lestvica užasa“ i “Kontraendorfin“.

Dnevnik.ba

25. rujan 2021 13:40