Nakon što su Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, Ivica Đikić, Željko Ivanković, Mirko Marjanović, Dragan i Mladenko Marijanović, te teolog Alen Kristić, napustili P.E.N.Centar u BiH zbog protestnog pisma te organizacije u kojoj je tražena zabrana komemorativne mise za žrtve Bleiburga, ovi su bh. i hrvatski pisci postali metama organizirane hajke i javnog denunciranja, pa se tako one koji su stranice i stranice napisali o žrtvama fašizma, endehazijskom režimu, danas naziva - ustašama, uzp-ovcima, revizionistima i notornim nacionalistima i šovinistima.
Književnik Josip Mlakić koji je P.E.N.centar još prije nekoliko godina napustio, doduše, iz posve drugih razloga, smatra kako nam drama izazvana misom za žrtve Bleiburga ne govori ništa novo o bosansko-hercegovačkom društvu.
Raspalo društvo
"Radi se o raspalom društvu u kojem ne postoji nikakav socijalni niti demokratski refleks, a niti alternativa", kazao je Mlakić za Dnevnik.ba.
Militantni pristup PEN-a i izlasci iz te organizacije, mahom hrvatskih pisaca, otprilike su, navodi Mlakić, slika današnje BiH.
"Međutim, penđiluk očito nije računao na reakcije koje su uslijedile, koje su samo pokazale ono što svi već jako dugo znamo, da je car gol", kazao je.
Sve priče o "multietničnosti", ne samo u slučaju P.E.N.-a za Mlakića su, bile samo jedna velika i prozirna laž.
"Mi ovdje govorimo o etičkim i demokratskim deficitima bosanskohercegovačkog PEN-a, koji je u potpunom raskoraku s ciljevima i temeljnim principima te organizacije", naveo je Mlakić.
P.E.N. BiH, inače je, uputio i novo, kako su sami odredili, antifašističko priopćenje, u kojem navode kako se "godinama spominju i ulice i ustanove koje nose imena Sulejmana Pačariza Hodže, Osmana Rastodera, Asafa Serdarevića, Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mile Budaka, ali i presuđenih zločinaca iz minulog rata kao što su Radovan Karadžić i Ratko Mladić".
"Istovremeno, podržana je izgradnja spomenika Draži Mihajloviću u Bileći, a godinama se, navodno, ne može spriječiti uporno i sistematsko devastiranje Partizanskog groblja u Mostaru, kao što se ne odobrava ni prigodno obilježavanje herojskog djela Gorana Čengića u Sarajevu", naveli su iz P.E.N-a BiH.
Sve ovo, smatraju u P.E.N.-u, uz niz sličnih primjera, može biti protumačeno jedino kao otvorena i definitivna podrška potpunom historijskom revizionizmu i profašističkim sentimentima, te kao dokaz da je ideološka orijentacija pojedinih državnih institucija protivna rezultatima i tradiciji antifašističke borbe na ovim prostorima.
Zašto P.E.N.-u ne smeta i ulica nazvana po Rasimu Deliću?
Ipak, P.E.N. Centar ne smatra niti problematičnim činjenicu kako ulice u drugim bh.gradovima nose nazive po generalima Armije RBiH kojima je, također, presuđeno pred Haaškim tribunalom, poput Rasima Delića u Bihaću.
Za Mlakića je, "antifašističko" priopćenje P.E.N.-a u prvom redu, tupavo i licemjerno jer je, smatra, očito da se radi o iznuđenom činu.
"Ulice koje oni spominju nisu od jučer. A zaboravili su, ne vjerujem da se radi o slučaju, već o njihovoj poslovičnoj ‘principijelnosti‘, da i Rasim Delić koliko ja znam ima svoju ulicu, u Bihaću. Ima ona stara izreka: ‘Ne kune ga majka što kocka, već zbog toga što se vadio". Ovo je, čini mi se, najbolji opis najnovije PEN-ove inicijative‘, kazao je Mlakić.
Jergović: PEN u BiH nijem na bošnjački nacionalizam
Miljenko Jergović ranije je, u obrazloženju svog izlaska iz P.E.N.a, a među čijim je i osnivačima s Ivanom Lovrenovićem i Željkom Ivankovićem, kako je "pogrešno sve - od apela za zabranu vjerskoga obreda, kakav god taj vjerski obred bio i čemu god bio posvećen, do toga da je PEN centar u Bosni i Hercegovini slijep, gluh i nijem na manifestacije nacionalizma, fašizma i progona ljudi, iniciranih unutar većinskoga, dakle bošnjačkomuslimanskog etnikuma u Sarajevu."
"PEN centar koji smo osnivali u opkoljenom Sarajevu, u danu velikog granatiranja, tako što smo fizički morali doći na mjesto sastanka, rizikujući ništa manje od života, bio izrazito multietnički. Da se slikovito izrazim: dok su po gradu padale srpske granate, taj PEN centar nije htio biti antisrpski", kazao je Jergović.
Berislav Jurič, novinar i pisac, pak ističe kako bi svaku književnu zajednicu, da ostane u dva, tri dana bez devetorice pisaca i to vrsnih pera, trebalo zabrinuti, no to nije slučaj i u BiH.
"Kako se to izvikano društvo, jer svako se književno društvo, koje redovito puca od ega, voli samoizvikati, ponijelo prema devetorici, najbolje govori i njihova reakcija. Reagirali su nakon nekoliko dana i u reagiranju nisu ni spomenuli takav gubitak kakav su doživjeli", izjavio je Jurič za Dnevnik.ba
Okrenuli su se, smatra Jurič, opet površnom čeprkanju prošlosti i još površnijem pravdanju potrebe da oni, koji ne mogu promijeniti i prizemniti sebe, mijenjaju svijet.
"Možemo ubijati sve i mrtve i žive - ako nisu naši"
"S druge strane, neke druge kolege kažu kako su i ranije prosvjedovali zbog stavova koji se pišu u ime svih a da se nikoga ne pita, ali da im opet nitko nije posvetio pozornost",izjavio je.
Ono što je uradio P.E.N. Centar u BiH i prije i poslije istupanja devetorice iz njihovih redova govori samo kako je društvo u BiH, smatra Jurič, ne samo nisko palo, nego se duboko ukopalo.
"To pokazuje da neki ljudi sebi ne mogu podignuti važnost nikakvih iskorakom u budućnosti nego se koprcaju u sljepilu. Pogotovo je tužno što se tako slijepo i jeftino pristupilo jednoj takvoj ozbiljnoj temi. Još je tužnije što se ljudi, koji tvrde da su umni, tako plitko izruguju sa žrtvama i podbadaju u ono najgore u nama – a to je da je uredu ubijati sve druge osim nas i da mi možemo ubijati sve, i mrtve i žive, ako nisu naši", zaključio je Jurič za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba