Sv. Ilija prorok najpoznatiji je svetac prorok koji se pojavljuje ne samo u kršćanstvu i židovstvu, nego ga čak ponekad štuju i sami muslimani.
O tome svecu i proroku, kojem je spomendan danas, možemo nadugo govoriti s teološke osnove i naravi, no gdjekad također i s povijesno-umjetničke strane. U likovnosti se sv. Ilija pojavljuje u gorućim kolima, aludirajući na starozavjetnu priču o odlasku i uznesenju na Nebo, zatim u atributu gavrana, aludirajući na tobožnju priču kako mu je gavran donosio kruh tijekom ondašnje gladi i oskudice.
S gotovo pustinjačkim i samačkim životom potpunoga predanja Bogu, taj veliki prorok i Božji čovjek simbol je prave i iskonske vjere u Boga, unatoč neminovnom progonstvu i općem nepovjerenju, što su bila obilježja onoga doba.
Blagdan sv. Ilije proroka slavi se 20. srpnja, a štuje se kao zaštitnik Bosne i Hercegovine.
Sv. Ilija prorok rodio je se u Tišbi na istočnoj obali Jordana. Na izvornom hebrejskom jeziku ime mu u prijevodu znači Moj Bog je Jahve.
Židovski narod, koji je imao burnu povijest prepunu životnih nedaća i progonstava, zapao je u nevjeru utjecajem poganstva i novopridošlih naroda, naginjući krivim božanstvima Baalu i Aštarti. Kralj Ahab i kraljica Izabela uvode kult Baala i Aštarte u židovski narod, a jedina je smetnja tomu veliki prorok Ilija, Jahvin čovjek.
Htjeli su ga ubiti i pokušavali su to svim sredstvima jer je svojim govorima vatreno propovijedao Jahvu i otvorenim govorom nasrnuo protiv kralja i kraljice, govoreći kako sablažnjavaju cjelokupni židovski narod.
Predlaže im vatreno iskušenje, tj. da stave na žrtvenik junca, ali da bez paljenja vatre spale žrtvu zazivajući svoje bogove, a prorok će zazvati Jahvu. Kralj je pristao na nagodbu, a Baalovi su svećenici uzalud od jutra do popodneva zazivali svoga Boga, no ništa se nije dogodilo. Potom je Ilija popravio žrtvenik Jahvi koji je bio srušen, položio na njega junca te naredio ljudima da zalijevaju vodom sve dok voda nije ispunila sav jarak.
Zazvao je ime Jahvino i netom poslije toga čina spustio je se oganj s neba i doslovno progutao žrtvu paljenicu, drva, kamenje i vodu doslovno isušio. Poslije toga, narod je prigrlio vjeru i postao svjestan Božje veličine, a prorok Ilija pobio je sve Baalove proroke.
S pričom o Iliji proroku poznata je priča o udovici iz Sarfate, dugogodišnjoj suši, gladi, izlječenju i o tome kako je Ilija uskrsnuo njezina sina. Inače, sv. Ilija zaziva se kao zaštita oluji, vatri ili gromu. U starini i narodu postoji vjerovanje kada dođe do grmljavine i nevremena da to sv. Ilija radi sa svojim plamtećim kolima na Nebu.
Kako god, sv. Ilija prorok uzor je usrdnoj i predanoj molitvi prema Bogu, vatrenoj vjeri u Boga i prihvaćanju nevolja i progonstava poradi Božjega imena.
Štovanje je sv. Ilije posebno rašireno u karmelićanskom redu i u slavenskim zemljama, gdje mu je ujedno sinonim i Gromovnik. Sv. Ivan Zlatousti u svom podužem govoru veliča Ilijinu svetost i siromaštvo riječima: Ilija ništa nije imao pa ga ništa nije ni priječilo da se uspne na vrh kreposti; on je ocean bez granica.
Dnevnik.ba