Vidjeti gradilište, i pri tom pratiti njegov razvoj, uvijek su pobuđivala zanimanje. Najčešće o budućem izgledu objekta, ali i njegovom „uklapanju“ u okolinu. Nešto drugačiji, ali ne i manji interes vladao je i za investitora, uz neizbježna pitanja „odakle mu...“
Posljednjih godina gradilišta su izuzetak. Ne grade se nove kuće, infrastrukturni objekti su rijetkost, o gospodarskim investicijama da ne govorimo.
Uz sveprisutnu apatiju i beznađe koje vlada u medijima i ukupnom životu, izostanak gradilišta šalje nedvosmislenu poruku – ništa se ne mijenja, i ništa se neće promijeniti.
Ipak, ističe se jedan (a sigurno ih ima još) pozitivan primjer – Kiseljak.
Od 2005. Kiseljak je započeo proces stanogradnje. Do danas je izgrađeno devet stambenih petokatnica. S obzirom da je Kiseljak relativno malo mjesto, nove zgrade preobrazile su mjesto. Prije njih u Kiseljaku je bilo svega desetak stambenih višekatnica, što je cijelom mjestu dalo znatno urbaniji izgled.
Zgrade, same za sebe, nemaju neki poseban efekt. Ali efekt je postignut uređenjem okolnog prostora. Oko njih je uređen prostor, bilo kroz pločnike ili parking mjesta. Na jednom području zgrade formiraju sasvim novo naselje.
Kupci novoizgrađenih stanova su uglavnom mlade obitelji i dijaspora tako da su zgrade postale epicentri novog života.
Godine 2009. globalna financijska, a zatim i ekonomska kriza pogodile su Bosnu i Hercegovinu, a među prvim je stradao građevinski sektor. Ipak, stanogradnja u Kiseljaku nije stala. Kranovi i gradilišta su ostali, što je u sumornom vremenu krize bilo kakav takav svjetionik napretka i razvoja.
Godine 2013. Hrvatska ulazi u Europsku uniju, a mnogi građani s hrvatskim putovnicama odlučuju sreću potražiti izvan granica BiH. Depopulacija je logično pogodila i Kiseljak, pa je stanogradnja usporila. Ali ne i stala.
Ogromna je razlika Kiseljaka od 2005. do danas. Grad je pored navedenih zgrada, obogaćen novim pločnicima, parkom, šetalištem, mostovima, zaobilaznicama, industrijskim zonama... Postao je poželjno predgrađe Sarajeva kakvo je nakad bila Ilidža.
Sve je to uvjetovalo da Kiseljak bude poželjna destinacija za različite investicije među kojima se izdvaja gradnja zgrade Visoke škole CEPS-centar za poslovne studije.
Monumentalna građevina na najatraktivnijoj lokaciji u Kiseljaku unijela je novi život u graditeljstvo Kiseljaka. S urbanističkog aspekta, nova zgrada CEPS-a je povezala „razbacani“ Kiseljački centar. S jedne strane zgrada gleda na prelijepu kiseljačku župnu Crkvu, a s druge strane na veliki Park generala Filipovića.
CEPS planira razviti visokoškolske smjerove na ozbiljnu razinu. Zgrada će prema najavama imati nekoliko dvorana, među kojima i nekoliko većih, pogodnih za konferencije. S obzirom na strateški položaj Kiseljaka, nema nikakve sumnje da će upravo dvorane biti maksimalno iskorištene. Tim više jer Kiseljak u ovom trenutku, osim male dvorane u Hrvatskom domu, nema nikakvu značajnu konfeerencijsku dvoranu.
Zgrada CEPS-a jednostavnošću i položajem doprinosi općoj pozitivnoj slici Kiseljaka kao mjesta u stalnom razvoju. Još važnija je njena obrazovna svrha. S obzirom da uglavnom cilja na studente iz šire okoline, CEPS će služiti i kao magnet za ljude iz svih krajeva, što bi Kiseljaku u perspektivi moglo vratiti ulogu trgovačkog mjesta.
Zgrada CEPS-a je građevina i institucija koja Kiseljaku dolazi u pravo vrijeme. Stanogradnja je na svom vrhuncu, i teško da će se nastaviti ovim tempom još dugo. Ono što sada Kiseljaku nedostaje jesu ljudi, koji bi mogli doći s novom visokoškolskom institucijom.
Jedna zgrada može dati ogroman doprinos.
A kako bi postao atraktivan za eventualno novo stanovništvo, koje s Kiseljakom ne mora nužno imati nikakve veze, služe one male investicije u gradsko uređenje.
Naravno, kada god lokalna vlast krene uređivati park, koristo, šetnicu, pločnik ili nešto treće, jave se oni koji nađu neki drugi prioritet. Ali ukrašavanje grada ima dalekosežne pozitivne posljedice. Mnogi gradovi zanemaruju ovaj efekat, pa se i sami stanovnici rugaju ruglima kakva su njihova mjesta postala.
Ljepota grada i njegova uređenost direktno utječu na odnos stanovnika prema gradu.
A Kiseljak je tu najjači. Pored dva uređena parka u centru grada, kakvima mogu pozavidjeti mnogo veći gradovi, općinska administracija planira izgradnju dva nova trga, od čega su radovi na jednom već u punom jeku.
Izgradnja novog trga na mjestu dosadašnjeg parkinga prirodno je razljutio vozače koji se sada nemaju gdje parkirati. Ali, svrhu projekta ne mogu određivati njegovi kritičari, kojih uvijek ima.
Trg koji se pravi nalazi se na neformalnoj šetačkoj ruti, i nezaobilazan je za sve posjetitelje. Na njemu će biti replika stećka čiji se simbol nalazi i na grbu općine – stećka velikog bosanskog kneza Radoja Radosalića, čiji se original nalazi u selu Zabrđe, općina Kiseljak.
Pored replike stećka, na trgu će biti i mala ljetna pozornica, a čitav će prostor biti prilagođen za manifestacije na otvorenom, kakvih u Kiseljaku godišnje ima desetak.
Kiseljačani nisu navikli imati trg, pa s nevjericom prate izgradnju.
Kada uskoro bude gotov, Kiseljak će dobiti još jedan urbani element na osnovu kojeg može reći da je mjesto ugodno za život.
Ne umanjujući sve ono što otežava ukupni društveno ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, a Kiseljak je u samom središtu iste, ne smiju se umanjivati ni pozitivni efekti izgradnje i razvoja Kiseljaka.
Sama činjenica da se u ovakvim vremenima nešto gradi, otvara nadu da se teška vremena privode kraju, i da će se dobro isplatiti činjenica da je Kiseljak i u najtežim ekonomskim vremenima išao naprijed.
Zato, jedna zgrada i jedan trg nisu samo jedna zgrada i jedan trg – oni su pokazatelj da nije sve crno i da se isplati živjeti i ulagati u takvu zajednicu.
Dnevnik.ba