Article_Top_970x250

Što Hrvatima znači raspad SDA!? 

pucanje po šavovima

Što Hrvatima znači raspad SDA!? 

velj 19, 2018

Piše: Tvrtko Milović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Bakir Izetbegović, očigledno lišen liderske mudrosti, probleme ne zna rješavati. Koji god je problem u stranci zatekao – ima ga i danas.

Možda se dva lokalna potresa ne mogu nazvati raspadom stranke ali činjenica da su sarajevski i tuzlanski ogranci SDA najjači i najbrojniji, svjedoče da je kriza duboka. Znači li ovo išta za Hrvate u BiH? 

I znači i ne znači. 

Svaka stranka je u povijesti prolazila kroz krize i raskole. Ne i SDA. Bilo je različitih disidenata, ali nikad se nije dogodilo da poslušnost otkazuju čitave organizacije.

Razlog zašto se ovaj proces odvija u SDA, i to u trenucima kada je stranka na vlasti, i kada upravlja skoro svim društvenim i ekonomskim resursima, pokazuje stvarni karakter unutarstranačkih odnosa.

Trulo od glave

Očigledno je da SDA jednostavno ne uspijeva zadovoljiti političke (i druge) apetite svakog člana, pa ni onih najistaknutijih. Druga očigledna stvar je da predsjednik Bakir Izetbegović nema vještine rješavanja sukoba, što demonstrira i iz fotelje člana Predsjedništva BiH.

Potresi u SDA rezultat su samog razvitka stranke, a kulminirali su za vrijeme očito lošeg stranačkog lidera.

SDA je, kao i ostale stranke nastale u 90-tih, počela kao pokret. Njen lider, Alija Izetbegović, nije imao konkurencije na liderskoj poziciji. Pokret se zbog toga ne demokratizira dovoljnom brzinom pa tako odlaskom Alije Izetbegovića, stranka nema snage sama izabrati novog lidera nego on biva delegiran od „utemeljitelja“.

Sulejman Tihić dobiva nezahvalan zadatak upravljanja pokretom koji treba dobiti konture stranke. U svom funkcionalnom smislu, SDA se zaista pretvara u stranku ali bez ideoloških i drugih filtera. Pojednostavljeno – svi su dobrodošli u SDA.

Na istim načelima se sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokušao revitalizirati i Savez komunista Jugoslavije, kada je iz elitističke partije preoblikovan u masovni pokret. Ublažavanje ideoloških filtera omogućile su svima da uđu u partiju, što je naposljetku dovelo do demokratizacije ali i urušavanja iste.

Stabilni Tihić

Dok je Tihić bio predsjednik stranka je nekako držala različite interese pod kontrolom.

Bakir Izetbegović, očigledno lišen liderske mudrosti, probleme ne zna rješavati. Koji god je problem u stranci zatekao – ima ga i danas.

Smrt Sulejmana Tihića omogućila je Bakiru Izetbegoviću ne samo da dođe na čelo SDA, nego je otklonila problem stranačkog dualizma. Tihićevi ljudi, barem oni koji su imali želuca za to, poput Asima Sarajlića, jednostavno su postali Izetbegovićevi najbliži suradnici.

No, biologija ne može rješavati sve probleme.

Skupina zastupnika iz Parlamenta BiH vrlo brzo nakon preuzimanja mandata se otela kontroli. Unutar stranke mnogi kadrovi su ojačali nesrazmjerno svojim formalnim pozicijama u stranci, pa su shodno tome počeli i unutarstranački sukobi. Iz jednog takvog glavni tajnik Amir Zukić izvukao je deblji kraj pa  je završio uhićen. 

Nesposoban da riješi sukobe, Izetbegović ih je većinu ignorirao.

Sukobi i porazi

Novi udarac dolazi na lokalnim izborima kada čitav niz lokalnih istaknutih SDA dužnosnika napušta stranku i u direktnom okršaju s SDA – pobjeđuje!

SDA je ostala stabilna samo u onim institucijama gdje ima jakog (pod)lidera. Tako recimo Klub SDA u Parlamentu FBiH funkcionira monolitno zbog čvrste ruke Ismeta Osmanovića, brata Adila Osmanovića, čime se već nazire jedan jak blok unutar SDA.

No, približavanjem općih izbora stranka se očito raspada pod unutarnjim i vanjskim silama. Smrću Sulejmana Tihića, organizacija SDA iz Republike Srpske je marginalizirana. Silnim raspadima i lošim rezultatima, kuliminirani raspadom SDA Bužima, stranka u Unskosanskom kantonu jedva da egzistira.

U Zeničko dobojskom kantonu Bakir Izetbegović ima problema sa organizacijama pod utjecajem Šemsudina Mehmedovića, dok je Zenica i Visoko oslabljene udarima nezavisnih kandidata. Pored toga, stranku potresaju i različiti korupcijski skandali.

Nešto stabilnije su organizacije SDA u Središnjoj Bosni i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, koje su homogene zbog specifičnih okolnosti u kojima djeluju – imperativ suradnje i sukoba s HDZ-om.

Ostaju dvije, i to najjače organizacije koje upravo potresaju duboki potresi su sarajevska i tuzlanska.

Kako god završe, SDA kao stranka neće profitirati.

I ono najgore za stranku – ni jedan od ovih sukoba nije prijetnja predsjedniku Bakiru Izetbegoviću.

Odnosi prema Hrvatima

Ovakva, poluraspadnuta i potresena SDA, u narednih nekoliko mjeseci bit će potpuno paralizirana. Ne samo da je nezamislivo da se stranka bavi reformama i međustranačkim odnosima, nego je nezamislivo da uopće egzistira u jevnom političkom prostoru. Sva pažnja Predsjednika i glomaznog Predsjedništva ove stranke bit će sanacija dva krizna područja i prevencija novih potresa. Koji tinjaju na svakom koraku.

Za Hrvate ovo znači da Bakir Izetbegović kao sugovornik više ne postoji. Ne samo da ne smije pregovarati oko nekih kompromisa, nego više ne smije razgovarati ni sa kim!

SDA će uskoro imati još jedan ozbiljan problem: Denis Zvizdić neskriveno promovira sebe u kandidata za Predsjedništvo BiH. S obzirom da je Zvizdić Bakirov čovjek od povjerenja, a da se kandidaturom hvali prije bilo kakve stranačke odluke, mogao bi na sebe natovariti bijes drugih potencijalnih kandidata.

Sve ovo uvodi SDA u fazu zaista prijevremene predizborne kampanje.

To znači da od izmjena Izbornog zakona – nema ništa. A pritisak međunarodne zajednice upravo na izmjene izbornog zakona konstantno raste.

Bakir Izetbegović kao političar, ne SDA kao stranka u raspadu, će biti pod direktnim pritiskom da pristane na bilo kakva rješenja vezana za Izborni zakon kako bi se isti uopće mogli održati. A on neće smjeti pristati na bilo kakvo rješenje. Jer, kao što znamo, svako rješenje je – podjela Bosne.

Osim Izbornog zakona, raspad SDA za Hrvate nije dobar i iz prostog razloga što je svaka druga bošnjačka stranka identična po pitanju suradnje s Hrvatima.

Koja god stranka uzme SDA-ove glasove, Hrvatima će biti svejedno. Uz opasnost da umjesto jednog snažnog antihrvatskog lidera na sceni imamo tucet malih antihrvatskih lidera.

Zato, sve dok se ne pojavi bošnjačka stranka sposobna za hrabre poteze u oblasti reforme međunacionalnih odnosa, čitavu frku unutar SDA i unutar bošnjačkog političkog tijela treba gledati isključivo kao dobru – zabavu. 

Dnevnik.ba

 

Article_Bottom_970x250