Article_Top_970x250

Stanislav Matačić, psihijatar, za Dnevnik.ba: Osjetit ćemo zahvalnost prema zdravlju i životu kada prođe pandemija

"NE ŠIRITI PANIKU I PESIMIZAM”

Stanislav Matačić, psihijatar, za Dnevnik.ba: Osjetit ćemo zahvalnost prema zdravlju i životu kada prođe pandemija

ožu 30, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(tportal.hr)

Želim vjerovati da će ovo iskustvo kroz koje svi zajedno moramo proći donijeti i dobrih stvari. Površnost, ispraznost i vulgarni materijalizam, kultura uspjeha, moći, pohlepe pa i banalnosti, rastakanje istinskih autoriteta i stvaranje kultova tzv. celebritya u kojoj smo živjeli prva dva desetljeća 21. stoljeća su zaista često bivali nepodnošljivi, kazao je Stanislav Matačić, hrvatski psihijatar i psihoanalitičar u razgovoru za Dnevnik.ba.

Stanislav Matačić, ugledni hrvatski psihijatar, psihoanalitičar i bivši predsjednik Hrvatskog psihoanalitičkog društva, u razgovoru za Dnevnik.ba govori  o psihološkom zdravlju ljudi u izolaciji i samoizolaciji, samodisciplini i disciplini, zašto moramo ostati odgovorni – i prema sebi i prema drugima, te objašnjava zašto ćemo nakon što pandemija prođe, osjećati zahvalnost i prema zdravlju i životu.

Matačić je istaknuo kako je u tijeku pandemije koronavirusom, najvažnije oslanjati se samo na provjerene informacije, a onima koji su u izolaciji, poručio je da budu strpljivi, imaju povjerenja u stručnjake, te da će sve ovo proći.

“Ne širiti paniku i pesizmizam”

“Ne bismo trebali potpadati pod dezinformacije, širiti paniku i pesimizam za koje društvene mreže mogu biti pogodno tlo. Iako smo u izolaciji i samoizolaciji koje će, izgledno još neko vrijeme potrajati, a ne znamo koliko, ne treba po cijele dane razmišljati o koronavirusu, bolesti i smrti“, kazao je Matačić.

Ovakvoj se situaciji, smatra Matačić, treba prilagoditi, prihvatiti je kao nužnost i ne razmišljati samo o tome kada će ona proći.

“Trajat će dokle bude potrebno. Ovo je test zrelosti i odgovornosti za sve nas“, kazao je.

Mjere o smanjenim socijalnim kontaktima, izolaciji, odnosno, neizlascima, utječu na psihološko stanje ljudi, međutim, Matačić ističe kako, možemo samo pretpostavljati u kojoj mjeri i koliko utječu.

“Ovakvo se nešto do sada nije nikada dogodilo. Čovjek je socijalno biće, ovisno o mreži odnosima s drugim ljudima koje je izgradio. To mu je, ako zadržimo metaforu mreže, kao zaštitna mreža akrobatu i hodaču po žici u cirkusu“, izjavio je.

Čuva ga, navodi Matačić, da ne padne u očaj i rezignaciju koje donosi osamljenost.

“Neki su ljudi društveniji, ekstrovertiraniji i ovo će im sve teže pasti nego onima koji i u normalnom stanju imaju manje potreba za socijalnim kontaktima, introvertiraniji su i lakše održavaju unutarnju psihičku ravnotežu oslonjeni na sebe a druženje im može izazivati i jaku socijalnu anksioznost“, kazao je.

“Nakonadimo propušteno u svakodnevnoj gužvi”

Srećom, navodi,  svi smo u ovoj situaciji okruženi samo najbližima i u ovom zbijanju redova može biti i pozitivnog, ojačavanja tih veza te nadoknađivanja propuštenog u svakodnevnoj gužvi, ubrzanosti i preopterećenosti koje donosi život i djelovanje u suvremenoj civilizaciji.

Podsjeća i kako suvremena tehnologija pa i društvene mreže donose određene prednosti u bivanju u izolaciji kakvih nije bilo prije.

“Komunicirati, komunicirati, komunicirati”

“Možemo i iz izolacije komunicirati jedni s drugima. Prvi savjet o tome što raditi u izolaciji od strane Američke psihijatrijske udruge jest: Komunicirati, komunicirati, komunicirati...I s onima s kojima dijelimo izolaciju  kao i s onima od kojih smo njome odvojeni“, kazao je.

Tehnologija, nastavlja Matačić, i psihoterapeutima omogućava rad i nastavak rada s pacijentima online pa smo već od samog početka strožih mjera izolacije u potpunosti prešli na taj oblik psihoterapije i ne treba niti naglašavati koliko je to važno našim pacijentima da mogu nastaviti liječenje i u ovakvim uvjetima.

“Svi mi koji smo prošli rat u 90-tima, koji je bio ponešto drugačije ali isto tako izvanredno stanje, sjećamo se kako smo se nakon početnog šoka prilagodili situaciji i nastojali funkcionirati što normalnije i u nenormalnim okolnostima“, kazao je.

Matačić misli i kako smo u tom segmentu, u prednosti u odnosu na stanovnike zapadne Europe koji su desetljećima živjeli u blagostanju kakvo je, također, nezabilježeno u povijesti ljudske civilizacije.

"Vjerujem da je i u toj činjenici jedan od razloga zašto epidemija najviše divlja baš u tim državama“, kazao je.

Ključ pobjede protiv korone: Solidarnost, odgovornost, briga za druge i prihvaćanje novonastale situacije

Istaknuo je i kako su bezuvjetno prihvaćanje novonastale situacije, disciplina, odgovornost, solidarnost, briga za druge, ključ pobjede u ovoj bitci s nevidljivim, ali prisutnim neprijateljem.

Otvoreno je pitanje i to, navodi Matačić, hoće li osobe koje se i u “normalnom“ stanju bore s tjeskobom ili depresijom u izvanrednoj situaciji biti više ugrožene od onih koji su bolje prilagođeni “normalnom životu“.

“S jedne strane, ovi izazovi, pojačani osjećaj bespomoćnosti, osamljenosti mogu pogoršati njihovu kliničku sliku, ali s druge, samim time što su se naviknuli na svakodnevnu borbu s tim univerzalnim psihopatološkim simptomima, to ih može činiti i otpornijima u borbi s ovom ugrozom, čak donijeti i izvjesno olakšanje jer se više ne osjećaju toliko sami u svojoj borbi i toliko drugačiji od onih 'normalnih'“, objašnjava Matačić.

Sada smo svi, ističe, zajedno u istom problemu.

“Nemali je broj primjera pacijenata koji su u situaciji vanjske opasnosti imali manje simptoma koji nastaju uslijed 'unutrašnje opasnosti'“, kazao je.

Ovih dana, napominje, svi razmjenjujemo putem poruka gomile šala, od kojih su neke zaista vrlo duhovite i nasmiju nas do suza.

“Branimo se humorom od tjeskobe i depresije”

“To je dobro jer je humor jedan od najzrelijih (ako ne i najzreliji) mehanizama obrana ličnosti od tjeskobe i depresije“, kazao je.

Glede borbe s depresijom, preporuka je, navodi Matačić, i inače: strukturirati svoj dan, napraviti plan aktivnosti, pronaći nešto za raditi, nešto što smo “stavili sa strane“, što nismo stizali inače, motivirati se pa i prisiliti na aktivnost.

“Nikako se ne prepuštati razmišljanju, jer u situacijama vanjske ugroze, samo se prepustiti asocijativnom tijeku misli može na koncu dovesti i do 'crnih scenarija', kod nekog brže a kod nekog sporije. I tako ići dan po dan“, kazao je.

Psihoanalitičari nisu baš dobri u dijeljenju savjeta jer to nije dio njihove edukacije i posla, navodi, dapače, izbjegavaju ih, znajući da kod mnogih pacijenata to može imati, upravo, suprotan efekt.

“Može izazvati i otpore, što je ljudski. Pokušavamo ne odgovarati na pitanje kako već na pitanje zašto. Ako razumijemo zašto je nešto nastalo jači smo u samopouzdanju i lakše nalazimo vlastite puteve rješenja situacije, ono što je najbolje za nas same  ali ne i nužno za nekog drugog“, kazao je.

Ipak, u ovom vremenu u kojem jača osjećaj bespomoćnosti pred prirodom, naveo je,  svi smo više u poziciji djeteta koje treba autoritete na koje se može osloniti u prevladavanju prepreka.

“Paradoks je da smo istovremeno svi i isti, imamo toliko toga zajedničkoga, ali i tako različiti kao pojedinci“, smatra Matačić.

Odgovarajući na pitanje, u kojoj su mjeri eventualno ovakve pandemije poput COVID-19, korisne, Matačić, odgovara poslovicom kako “sve što nas ne ubije, ojača nas“.

“Želim vjerovati da će ovo iskustvo kroz koje svi zajedno moramo proći donijeti i dobrih stvari. Površnost, ispraznost i vulgarni materijalizam, kultura uspjeha, moći, pohlepe pa i banalnosti, rastakanje istinskih autoriteta i stvaranje kultova tzv. celebritya u kojoj smo živjeli prva dva desetljeća 21. stoljeća su zaista često bivali nepodnošljivi“, kazao je.

Kraj narcističke kulture?

To je ono što, objašnjava, nazivamo patološkim narcizmom ili “narcističkom kulturom“, svojevrsnom “kugom“ našeg vremena koje je u tolikoj mjeri utjecao na međuljudske odnose.

“A onda nas priroda s jednom 'novom kugom' podsjeti na to koliko smo krhki i mi sami i naša civilizacija, tj. normalni život koji smo uzimali zdravo za gotovo. Zada nam 'narcističku povredu' i čini nas skromnijima, poniznijima“, izjavio je.

Epidemija, pa i pandemija će biti i u budućnosti kao što ih je bilo i u prošlosti, podsjeća, i kada sve ovo prođe, treba se veseliti, ali ne i zaboraviti.

Kada sve prođe, osjetit ćemo zahvalnost prema životu i zdravlju

“Osjetiti zahvalnost prema životu i zdravlju i više ih cijeniti“, napominje Matačić.

U ovim danima izolacije, Matačić, preporučuje komunikaciju, odnosno, nastaviti komunicirati s okolinom, provoditi dane u aktivnostima, uzimati u obzir samo provjerene informacije, imati povjerenja u stručnjake i slušati njihove upute.

“Biti samodisciplinirani ali i disciplinirani, odgovorni i solidarni. Nastojati biti kreativni u bilo čemu što radimo, ispuniti vrijeme aktivnostima koje su nas nekada veselile, ali smo ih zbog drugih životnih obaveza zapustili. Ne prepuštati se potpuno pasivno razmišljanjima i ne opterećivati se onim na što ne možemo utjecati jer to samo pojačava osjećaj bespomoćnosti koji je hranilište i za tjeskobe i depresiju“,  kazao je.

Sveukupno je čovječanstvo, tvrdi, danas poput pacijenta.

“Riječ pacijent i inače po svojem korijenu ima dvojako značenje 'onaj koji trpi' i 'onaj koji je strpljiv'. Svako liječenje ima svoje potrebno vrijeme trajanja a i zahtijeva aktivnu suradnju obaju sudionika: i liječnika i pacijenta. I ne kaže se nizašto: 'strpljen, spašen'“, zaključio je Stanislav Matačić, hrvatski psihijatar i psihoanalitičar u razgovoru za Dnevnik.ba.

Dnevnik.ba