StoryEditor

„Srce zemlje“ Glorije Lujanović kapitalno je djelo, sad je jasno zašto su majke željele da prestane istraživati rat

Piše J. Gudelj  /  27.02.2024., 13:09h

U srijedu, 28. veljače, u Galeriji Katarine Kosače u Mostaru održat će se promocija knjige „Srce zemlje" Glorije Lujanović. Riječ je o jednom od najvažniji književnih djela koja se tiču ratne i postratne BiH a koja su izdana u posljednjih nekoliko godina. Zbog čega je njena knjiga važna i zašto trebate doći na promociju, pročitajte u nastavku.

Gloria, zašto ti to treba? Zašto ne se ne zanimaš za nokte, frizure, odjeću i slične stvari za koje se djevojke tvojih godina zanimaju? Zašto se zanimaš za rat i ratne sudbine, za ratne zločine i zločince, za suce i odvjetnike, za Haag i sudove po BiH? Zašto sebi ne pojednostaviš život? Pitala je to moja majka Gloriju Lujanović prije pet ili šest godina dok smo sjedili u kući mojih roditelja u Bugojnu.

image

"Srce zemlje" Glorije Lujanović

DNEVNIK.BA -
Kako je tad bila u zenitu istraživanja ratnih sudbina Hrvata Središnje Bosne, Glorija tom prigodom nije mogla odoljeti da ne postavi nekoliko pitanja mojem ocu koji je 1993. godine kao bojovnik HVO-a bio zarobljen u zloglasnim bugojanskim logorima Armije BiH za Hrvate. To što je nakon dva mjeseca zarobljeništva uspio pobjeći iz logora bilo je silno zanimljivo Gloriji. Zanimala se za logore, što se u njima događalo, tko su bili stražari a tko zapovjednici, tko je odgovoran za na tisuće uništenih života, tko je i kako nastradao, tko je tukao a tko naređivao, kako je Bugojno „palo“, kako su civili „izašli“, kako su se vratili…

Nije da ju nisu zanimale frizure i nokti, ali te teme nisu palile njenu unutarnju vatru kao što je to bila tema rata.

U to vrijeme sve mi je to bilo normalno i razumljivo. Riječ je bilo o vrlo talentiranoj mladoj novinarki koja je ušla u novinarstvo kako bi dala „svoj doprinos“ osvjetljavanju istine o bošnjačko-hrvatskom ratu u Središnjoj Bosni. Željela je dati glas nijemim hrvatskim žrtvama, onima koje nitko nije želio čuti.

U vrijeme kad je Gloria počela pisati o ratu u Središnjoj Bosni ni u Hercegovini se nije dovoljno znalo čak ni o najvećim ratnim zločinima nad Hrvatima, poput ubojstva osam hrvatskih anđela na igralištu u Vitezu; Križančevo Selo i Buhine Kuće su bili koliko-toliko poznata mjesta hrvatskog stradanja, ali Bikoši, Maljine, Dusina – toponimi su hrvatskog stradanja koje je čak i hrvatska javnost upoznala tek u posljednjih nekoliko godina.

Dok je istraživala teme rata i ratnih zločina, Gloria je bila studiozna, uporna i neumorna. Iako smo u to vrijeme svakodnevno skupa sjedili u redakciji, tek naknadno sam spoznao koliko je cijenu zapravo platila kako bi doprinijela razbijanju perverznog sarajevskog narativa o Hrvatima Središnje Bosne kao zločincima i agresorima a ne kao žrtvama bošnjačko-mudžahedinske agresije.

Nakon njena teksta „Središnja Bosna – bošnjački lebensraum“ pokrenuta je hajka na djevojku koja je tad bila u ranim 20-im godinama. Hajku je pokrenuo ni manje ni više nego direktor Memorijalnog centra Potočari i poznati šovinist Emir Suljagić. Suljagića nitko iz Sarajeva nije čak ni „prozvao“ zbog pokretanja hajke na mladu djevojku. Štoviše, u SDA-centričnoj javnosti hajka je objeručke prihvaćena. Doduše kao i svaka druga. Pozivi na silovanje i ubojstvo nisu pokolebali Gloriju. Ali ostavili su traga.

Koliko je traga na Glorijino zdravlje i njen unutarnji svijet ostavilo bavljenje ratom i ratnim temama shvatio sam tek nakon što sam pročitao njenu najnoviju knjigu „Srce zemlje“.

Riječ je zapravo o intimnoj ispovijesti o tomu zašto se počela zanimati za ratne teme i kako je to činila.

U vrijeme nastajanja njenih ključnih tekstova, često smo razgovarali o utjecaju tih tekstova na službene narative i pitali smo se hoće li se išta promijeniti. Tad se činilo kako se ništa ne mijenja. No, sad vidim da je Gloria uspjela promijeniti puno toga.

Tek s ove vremenske distance može se vidjeti odgovor na pitanje iz naslov jednog od njenih kapitalnih tekstova „Ima li Središnja Bosna pravo na opsadu“. Odgovor je DA, a Gloria je dala nemjerljiv doprinos da tako i bude.

image

"Srce zemlje" Glorije Lujanović

DNEVNIK.BA -

No, pored ove šire slike, kroz svoje pisanje dala je i glas brojnim nevinim hrvatskim žrtvama rata u Središnjoj Bosni. Njihova imena izgovaraju se danas s dostojanstvom i pijetetom. Taj glas nije samo onaj glas koji je snimljen na diktafon dok su žrtve pričale svoje priče. Riječ je o puno dubljem i intimnijem glasu, glasu koji odjekuje kroz njenu poeziju koja je, također, dio knjige „Srce zemlje“.

Tek nakon čitanja ove knjige postalo mi je jasno zašto je moja, kao i njena, kao i sve majke ovog svijeta, željela da Gloria prestane s istraživanjem rata. Cijena je ogromna, ali netko ju je morao platiti. Gloria se dobrovoljno javila.

Zato je važno doći na promociju njezine knjige „Srce zemlje“ u organizaciji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, koja će se održati u srijedu, 28. veljače u 19 sati u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru. Knjigu će, pored autorice, predstaviti prof. dr. sc. Miroslav Palameta, dekan Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Dražen Barbarić i ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja, a moderatorica je dr. sc. Anita Milićević. Knjiga „Srce zemlje” objavljena je u nakladi Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Naklade OceanMore iz Zagreba. 

Dnevnik.ba

14. travanj 2024 08:52