Na današnji dan, 28. kolovoza 1993. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine.
Herceg-Bosna, kao hrvatska upravna jedinica u sklopu BiH nastaje isključivo kao posljedica sarajevske politike prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini; BiH je centralizirana prema Sarajevu odakle su Hrvati istjerani te su im oduzete sve političke funkcije.
Podsjetimo, Hrvati su, i te 1993., u BiH imali status ravnopravnog naroda.
Sarajevo se islamiziralo, formirale su se terorističke mudžahedinske jedinice, a Hrvati su svakim danom bilježili sve više i više žrtava ratnog sukoba. Vojnih, ali i civilnih!
Dakle, Heceg – Bosna, kao takva, jeste reakcija, a ne akcija!
Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je, uz Hrvatsku i Republiku BiH, supotpisnica Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994., kojim je dogovoreno stvaranje Federacije BiH kao zajednice hrvatskog i bošnjačkog naroda, s ciljem kasnijeg federaliziranja cijele države.
Na današnji dan, prije 27 godina, hrvatskom narodu u BiH pružena je nova nada. Herceg – Bosna nastaje na oslobođenim HVO područjima s većinski hrvatskim stanovništvom. U Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu tada su ušle mikroregije i dijelovi mikroregija Bosne i Hercegovine u kojima su živjeli Hrvati: Bosanska Posavina, Zapadna Hercegovina, dijelovi Istočne Hercegovine (Stolac, Ravno i Neum), dijelovi Završja (Livno, Tomislavgrad i Kupres), Srednja Bosna, dijelovi Bosanske Krajine (Kotor-Varoš i dijelovi općine Skender-Vakuf – današnja općina Dobretići) i dijelovi sjeverne Bosne (Žepče, dijelovi općine Tešanj – današnja općina Usora, Vareš i dijelovi općine Kakanj).
Krv hrvatskih žrtava natopila je zaraćeno tlo, a tog 28.08.1993. u Grudama, Herceg – Bosna nastaje kako bi zaštitila svakog vojnika, svaku zabrinutu majku i svako znatiželjno dijete. Kako se ne bi ponovio nijedan izoliran ratni incident, kako nijedno nevino dijete više ne bi bilo otrgnuto iz majčina naručja.
Život nije pravedan, s tom istinom lako živimo. No, nema veće nepravde, većeg grijeha i goreg zla od – povrede djeteta. Najsvetije dostignuće svakog postojanja je božje povjerenje u čovjeka – kada odluči darovati mu čedo. Majka nikada ne bi smjela sahraniti plod svoje utrobe. Otac nikada ne bi smio tijelo vlastitog sina pokriti bijelom plahtom. Roditelji, u idealnom svijetu, ne bi smjeli doživjeti da su nemoćni zaštititi svoju djecu od zla.
Ako nas definiraju kroz život, između ostalog, kroz život stečene etikete, prestaje li majka biti majka gubitkom svog djeteta? Prestaje li otac biti roditelj, odgajatelj, zaštitnik?
Herceg – Bosna osnovana je kako se nijedan otac nikada to ne bi morao upitati!
Danas je 27 godina od utemeljenja Hrvatske Republike Herceg - Bosne. Za mnogobrojne hrvatske žrtve niti 27 godina nakon – nema kazneno odgovornih. Pravde nema pred sudom BiH, nema je niti u Haagu. Međunarodna zajednica je prihvatila samo Bošnjake kao žrtve rata.
Danas živimo u zemlji u kojoj nam je nametnut Željko Komšić, u zemlji u kojoj nam je se dugim cijevima prijeti kada želimo misu za svoje žrtve, u zemlji koja krvnike postavlja u ministarske fotelje, u kojoj nas izdaju naši vlastiti duhovni lideri. Ali živimo, i to ponosno i dostojanstveno! Sada, ako ikada, je vrijeme da oprostimo sebi – jer smo preživjeli.
Svi.
Jer smo, i nakon što smo izgubili djecu, roditelje i muževe uspijevali gurati dan za danom. Oprostimo sebi to što smo danas Mi tu umjesto njih. Oprostimo si svaku tešku misao, svaku zoru kojoj smo dali ime po njima, svaku zlu zimu i mrsku nedjelju. Tu smo – da ispričamo Njihove priče. Da vrištimo njihovu istinu. Da ih ne zaboravimo, nikada!
Sretan rođendan, Domovino!
Dnevnik.ba