Naime, te su dvije članice EU najavile spremnost prihvata ISIL-ovaca koji imaju njihova državljanstva, a koje Turska namjerava i već je počela deportirati. U tom smislu te dvije zemlje praktički priznaju kako Ankara po tom pitanju ima pravo, i da one moraju snositi odgovornost za svoje državljane. Naravno, pritom se itekako moraju zapitati zašto su takvim osobama prethodno i davali državljanstva i tko je sve u tom procesu zakazao – od nadležnih sigurnosnih struktura pa do politike, koja, na kraju krajeva, o svemu i odlučuje, piše geopolitika.news.
O spremnosti Njemačke i Nizozemske na kooperativnost po tom pitanju, u srijedu, 13. studenog, govorio je i turski ministar unutarnjih poslova Suleiman Soilu, dodavši kako je Ankari svejedno hoće li ili ne države EU primiti svoje teroriste i da će ih Turska sve vratiti bez ikakvih provjera. Turska je po tom pitanju zauzela jasnu poziciju i oko toga ne može biti nikakvih ustupaka, kazao je prvi turski policajac. Pritom je zahvalio Njemačkoj i Nizozemskoj za konstruktivan stav po tom problemu tijekom petodnevnih razgovora koje su te dvije zemlje vodile s Turskom na razini ministarstava pravosuđa i unutarnjih poslova. Nakon toga, Njemačka i Nizozemska u utorak su odlučile prihvatiti teroriste i članove njihovih obitelji, koji se nalaze u zatvorima u Turskoj ili u Siriji – u zonama koje su zauzele turske vojne snage tijekom operacije „Izvor mira“. Turski ministar unutarnjih poslova pozvao je i druge europske zemlje da slijede primjer Njemačke i Nizozemske.
Ovdje treba kazati slijedeće: neshvatljivo je zašto države EU, čiji su državljani uhićeni kao članovi terorističke organizacije „IS“ na području Bliskog istoka, ne žele primiti natrag te ljude? Jer čemu strah, kada postoje jasni zakoni kako se postupa s teroristima i ubojicama? Zar je tako teško sada preuzeti odgovornost i smjestiti te ljude kroz pravomoćne sudske presude u kaznionice na odsluženje dugogodišnjih kazni koje ne mogu izbjeći? Jer, zašto bi, na kraju krajeva, jedna Turska ili Sirija ili bilo koja treća zemlja o njima morale skrbiti i hraniti ih u svojim zatvorskim sustavima? Činjenica da se na Bliskom istoku većinski ispovjeda islamska vjera i da nju ispovjedaju i uhićeni teroristi nije nikakav pravni argument koji bi sprječavao njihovu deportaciju u matične zemlje.
A EU i njezine članice ubuduće neka više vode računa koga na svoj teritorij primaju i kome i zašto daju svoja državljanstva. Politika „Otvorenih vrata“ ili „Willkommen politik“ (dobrodošlica izbjeglicama bez ikakvih stvarnih sigurnosnih provjera, štoviše i bez znanja o stvarnom identitetu pridošlih imigranata) donijela je svoje plodove u radikalizaciji tamošnje islamske populacije bilo od strane pojedinih pridošlih „učitelja islama“, bilo radikalizacije samih pridošlica od strane domaćih salafista za koje su domicilne sigurnosne službe sasvim sigurno znale! Optužbe Europe protiv Turske po pitanju deportacija ne samo da ništa neće riješiti, već su i nepravedne, licemjerne i motivirane dnevno-političkim razlozima. A mudri je narod, kao i uvijek, dobro rekao: kako siješ tako ćeš i žeti! Drugim riječima – mijenjajmo se i sami iznutra pa će nam svima biti bolje.
Dnevnik.ba