Article_Top_970x250

SLUČAJ PETER HANDKE Genijalan pisac koji je Nobela dobio sa zakašnjenjem, a ni prvi ni zadnji koji je bio politički idiot

KONTROVERZNI AUSTRIJSKI KNJIŽEVNIK

SLUČAJ PETER HANDKE Genijalan pisac koji je Nobela dobio sa zakašnjenjem, a ni prvi ni zadnji koji je bio politički idiot

lis 16, 2019

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(Politico)

Josip Mlakić, Ferida Duraković, Pero Kvesić i Aleksandra Glovacki za Dnevnik.ba su komentirali dodjelu Nobelove nagrade Peteru Handkeu, austrijskom piscu, poznatom i kao apologetu režima Slobodana Miloševića. Je li Peter Handke zaslužio Nobelovu nagradu, je li ju književnik takvih političkih stajališta uopće trebao dobiti, zašto je Švedska akademija zanemarila Handkeov "zao glas", te ima li mu pravo i tko predbacivati, čitajte u nastavku...

Peter Handke, jedan je od najvećih europskih književnika današnjice, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, široj javnosti uglavnom poznat kao apologet režima Slobodana Miloševića. Handkea se godinama promatra kroz prizmu njegovih političkih stajališta o disoluciji Jugoslavije. Negirao je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, opsadu Sarajeva, ubijanje civila i uništavanje Dubrovnika nazivao “Dubovačkim ljetnim igrama”, za žrtve Vukovara govorio kako su bili krvnici sami sebi, a na Miloševićevom pogrebu održao je i komemorativni govor kojeg je zaključio rečenicom: “Sretan sam što sam uz čovjeka koji je branio svoj narod”. 

Do rata su Handkeovi tekstovi izvođeni u hrvatskim kazalištima

Handke je do rata bio i “hrvatski” autor. U Hrvatskoj su koncem šezdesetih godina prevođeni njegovi romani i objavljivani u nakladama August Cesarec, Mladost i Znanje. Njegovi su dramski tekstovi, također, izvođeni u brojnim kazališnim kućama. No, sve to palo je u vodu i zaborav početkom devedesetih kada je Handke “izabrao stranu” i svrstao se uz Miloševića i srbijansku destruktivnu politiku. Od tada ga do danas “zao glas” ne prestaje pratiti, a oni koji bi eventualno i htjeli posegnuti za nekom njegovom knjigom, moguće zbog Handkeovog političkog backgrounda ne čine.

Prosvjed, peticije, žestoke osude sa svih strana

Srbijanski mediji su, tako, ovih dana pisali kako je Handke Nobelovu nagradu zaslužio i ranije, ali je zbog svojih stavova, kao i brojne druge nagrade, nije dobio.  Ovih se dana nižu reakcije povodom dodjele Nobelove nagrade Handkeu, kako u svijetu, tako i u regiji. U Prištini je održan prosvjed tim povodom, pokrenuta je i peticija za oduzimanjem nagrade, ali je Švedska akademija odbacila takvu mogućnost.  Javnost se podijelila na “za i protiv Handkea”, a traju žestoki obračuna protiv neistomišljenika. 

Hrvatski PEN je priopćio kako je “Nobelova nagrada namijenjena onima koji daju izvanredni doprinos čovječanstvu“, te kako su “Handkeovo nijekanje masovnih zločina, idolopoklonstvo prema tiraninu i prijezir prema žrtvama agresije u Hrvatskoj i BiH, ugrađeni i u njegov književni opus pa se ne mogu sagledati odvojeno kod dodjele nagrade, čiji je ugled povezan i s plemenitošću otpora represiji i predanosti svjedočenju istine”.

“Idolopoklonstvo prema tiraninu i prijezir prema žrtvama agresije u BiH i Hrvatskoj”

PEN BiH, također, je u reakciji naveo kako je “Nobelova komisija za književnost trebala voditi računa o ukupnom intelektualnom i moralnom  integritetu dobitnika nagrade”, te su podsjetili kako autor, osim što je podržao zločinački i agresorski režim, nije pokazao nikakvo suosjećanje prema žrtvama tog režima. Međunarodni PEN izrazio je žaljenje zbog izbora švedske Akademije da nagradi "autora koji je dovodio u pitanje dobro dokumentirane ratne zločine", jer će ta odluka za žrtve nedvojbeno biti uznemirujuća, a američki PEN, je pak odbacio odluku da pisac, koji je uporno negirao temeljito dokumentirane ratne zločine, bude nagrađen zbog svoje “jezične domišljatosti”. 

Ferida Duraković, bh. književnica, u izjavi za Dnevnik.ba. je istaknula kako se “pisci (umjetnici) lako pogube u kontekstu podilaženja i ulizivačke hvale. Nisu oni uvijek moralni svjetionici – a što bi i bili”.

 (Ferida Duraković / Prometej.ba) 

“Pisci su kvarljiva roba”

“Ali zato bi trebalo, ako već postoje, da Nobelovi komiteti sagledaju i etiku i estetiku kandidata, da ne foliraju kako je književnost samo književnost, a politički stavovi pisca kao da su njegova privatna stvar. Ovim činom Nobelov komitet pljunuo je na presude Haškog tribunala i u lica još živih žrtava politike haških osuđenika kojima se Handke klanja”, izjavila je Duraković i podsjetila kako je sam Handke davno izjavio kako Nobelovu nagradu treba ukinuti.

“Hoće li je zato sada odbiti? Sigurna sam da neće. Pisci su kvarljiva roba kada im se ponudi mjesto blizu careva trona”, kazala je Duraković.

Mada treba razdvojiti djelo od pisca,  istaknula je Duraković,  ovaj put Komitet je to uradio tako drastično da smo taj šamar osjetili svi mi koji smo mu suvremenici, a posebno žrtve onih koje uzdiže Peter Handke da bi kao čovjek i pisac uzdigao sebe.

“Pogrešno, do bola pogrešno, etički nedopustivo, politički opasno”, istaknula je Duraković. 

“U fokusu navijačka ostrašćenost”

Aleksandra Glovacki, novinarka Radija Beograd 2, u izjavi za Dnevnik.ba je kazala kako je “u fokusu isključivo navijačka ostrašćenost na nivou je li ovo regularan gol za Srbe, a protiv Bosne i čitavog sveta, ili je postignut iz ofsajda”.

“Kompleksno je to pitanje, ta dodela Nobelove nagrade Handkeu. Nisam sigurna da imam o tome jedinstven stav bez zadrške. Sve je u igri, počevši od toga dokle ide pravo pisca na brljotine van literarnog dela, šta je značenje svakog segmenata od svega što je on zastupao, pa do kredibiliteta same nagrade i validnosti njegovog dela. Ali, neće se o tome govoriti, naravno”, istaknula je Glovacki. 

Josip Mlakić, hrvatski i bh. književnik, za Dnevnik.ba je izjavio kako “Dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu nije nikakvo iznenađenje, bez obzira na sve kontroverze oko ovoga pisca koje se prvenstveno odnose na njegov destruktivni angažman u vrijeme režima Slobodana Miloševića”.

"Pravednije bi bilo da je Nobela dobio 80-ih”

“S književne strane, nagrada Handkeu nije niti najmanje sporna, i to je ono što je Nobelovom komitetu jedino važno. Jedino se može govoriti o tome da je bilo puno pravednije da je Handke ovu nagradu dobio 80-ih, u vrijeme kada je bio u žiži interesa svjetske književne javnosti, mnogo više nego što je danas, kada je njegova ‘vidljivost’ uglavnom rezultat političkih kontroverzi”, istaknuo je Mlakić.

Podsjetio je i kako ovo nije prvi slučaj da je nagradu dobio pisac koji je u najmanju ruku bio politički idiot.

“Mnogo je, na primjer, drastičniji slučaj španjolskog pisca Camila Joséa Cele koji je u drugoj polovici prošlog stoljeća bio cenzor i potkazivač drugih pisaca, te zagriženi pristalica generala Franca”, kazao je Mlakić.

Međutim, podsjetio je Mlakić, radilo se o piscu dva remek-djela svjetske književnosti, romana "Košnica" i "Zločini Pascala Duartea".

“Treba se prisjetiti i slučaja Knuta Hamsuna koji je svoju Nobelovu medalju poklonio Gebelsu, bez obzira što je on tu nagradu dobio ranije. Treba se prisjetiti sjajne reakcije Norvežana na ovaj Hamsunov čin, koji su masovno donosili Hamsunove knjige i ostavljali ih u dvorištu kuće u kojoj je živio”, kazao je Mlakić.

(Josip Mlakić / Žarko Bašić/PIXSELL ) 

 

Pero Kvesić, hrvatski novinar i pisac, u izjavi za Dnevnik.ba, kazao je kako je “gledao svojevremeno nezaboravnu Handkeovu predstavu ‘Kaspar’s veličanstvenim Ivicom Vidovićem koji je devedesetih gurnut u zapećak i nakon dvadeset godina nipodaštavanja umro gotovo zaboravljen.

“Nisam čitao ništa od Handkea osim nekoliko kratkih tekstova, a i to toliko davno da ništa ne mogu reći o njegovom književnom radu, pa ni o tekstovima koje mu danas zamjeraju. Ono što me u ovom slučaju zanima je tko ga je predložio za Nobelovu nagradu?”, kazao je Kvesić.

Podsjetio je kako je Handke,   austrijski književnik, pa je to najvjerojatnije učinio netko iz Austrije.

“Gotovina se potpisao među ožalošćene na Miloševićevoj osmrtnici”

“Vjerujući kolegama koji o njemu znaju više od mene, Handke je prema austrijskoj okolini bilo obilno i oštro kritičan; to je značajniji dio njegovog književnog i javnog rada nego što se usprotivio sotonizaciji Srba, a ipak ga je netko upravo takvog predložio za prestižno priznanje. Govorio je na Miloševićevom sprovodu? Pa general Gotovina se potpisao među ožalošćene na Miloševićevu osmrtnicu, a ipak su veliki rodoljubi snimili o njemu glorificirajući film”, istaknuo je Kvesić.

Kvesić je podsjetio i na Gorana Babića, autora više od stotine knjiga, vrhunskog hrvatskog pjesnika koji se, prema njegovim riječima, cijelog života borio protiv nacionalizma i podnosio cijenu za to.

“Malo tko iz naših krajeva ima moralno pravo da Handkeu predbacuje”

“Po mom sudu je po svemu zaslužio Nobelovu nagradu, ali nema ga tko predložiti. U Beogradu nitko neće jer’nije njihov’, iz Zagreba nitko neće jer ‘nije više njihov’. Svima je draže da nagradu ne dobije onaj tko ju je zaslužio nego onaj tko im nije po volji. Utoliko Handke možda zaista nije idealan lik da bude proglašen slavodobitnikom, ali malo tko iz naših krajeva ima moralno pravo da mu to predbaci”, kazao je Kvesić za Dnevnik.ba.

 

(Pero Kvesić / Hanza media) 

Handke je, podsjetimo, ranije odbio najveću nagradu za autore s njemačkog govornog područja, “Georg Bihner” koju dodjeljuje njemačka Akademija za jezik i književnost, kao  i novčani iznos od 50 tisuća eura. Handke je tada kazao kako nagradu odbija zbog bombardiranja Srbije, a od njemačkog ministra je tražio da mu vrati sve njegove knjige. Javno se i nedvosmisleno protivio nezavisnosti Kosova, a jedne je prilike kazao kako je “mržnja prema Srbima jedino što vodi Albance, među njima i tek prohodala djeca mrze Srbe i kamenuju autobuse”. Zbog ove i sličnih izjava, predstave su mu skinute i s repertoara jednog od najvećih europskih teatara u Francuskoj, “Comédie-Française”. 

Političari i o ‘Nobelu’ sve znaju

U osudama, ali i aplauzima, Handkeu povodom Nobelove nagrade najglasniji su bili – političari.

Bošnjački političari u BiH, Šefik Džaferović i Željko Komšić iz Predsjedništva BiH, istaknuli su kako je “Švedska akademija izgubila moralni kompas”. Komšić je “upozorio” Akademiju kako se dodjelom nagrade Handkeu izlažu riziku da svaki idući kandidat za Nobela ubuduće odbiije primiti nagradu kako ne bi bio svrstan s “glorifikatorom genocida”. Milorad Dodik, srpski član državnog vrha, Handkeu je čestitao i zahvalio na “divnoj literaturi” i “razumijevanju jer je zastupao pravedne srpske interese”.

Albanski premijer, Edi Rama, je pak napisao kako “nikad nije pomislio da će morati povraćati zbog Nobelove nagrade”. Za srbijanskog šefa diplomacije, Ivicu Dačića, riječ o “neizmjerno hrabroj odluci Švedske akademije da dodijeli nagradu za književnost Handkeu, jer je i on sam našao hrabrosti da iz drugačijeg kuta piše o građanskom ratu u Jugoslaviji”.

U SDA, najvećoj bošnjačkoj stranci, znaju i kakva je Handkeova savjest, pa podsjećaju da je “savjest advokata zla nečista pred žrtvama genocida u BiH i žrtavama terorističkih napada širom svijeta koji su bili inspirirani ideologijom Radovana Karadžića i Ratka Mladića”.

Munira Subašić, predsjednica udruge “Majke Srebrenice”, je kratko utvrdila kako je “Handke dobio nagradu ne za književnost, nego za veličanje ratnih zločinaca”, a Husein ef. Kavazović, poglavar Islamske zajednice u BiH, pozvao je “pisce širom svijeta da dignu svoj glas protiv urušavanja vrijednosti za koje bi se ljudi od pera trebali zalagati”. Zabrinutost povodom dodjele Nobela Handkeu, a ne ulazeći u pitanje njegovog književnog opusa, izrazili su i u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.

“Ono što meni u ovom medijskom rašomonu smeta je činjenica da je nagrada Handkeu potpuno zasjenila nagradu Olgi Tokarczuk, jednom od najvažnijih pisaca današnjice. Bilo bi zanimljivo čuti što književni kritičari poput Željka Komšića i Šefika Džaferovića misle o djelu Olge Tokarczuk”, kazao je Mlakić.

Beogradski pisac, Dragan Velikić, ranije je kazao kako smatra da je Handke zaslužio nagradu.

(Dragan Velikić / Politika) 

“Handke apsolutno zaslužio Nobela”

"Kad pogledamo niz pisaca koji ne mogu da se porede sa njim kao pisci, a koji su dobili Nobelovu nagradu, mislim da je on apsolutno zaslužio, tu nema spora. Meni je drago da je dobila i Olga Tokarczuk koja je zaista sjajan pisac, tako da je ove godine izbor svim poznavaocima književnosti to će biti zadovoljavajuće", kazao je Velikić.

A Miljenko Jergović se, pak, u kolumni s naslovom “Pravda za pisca” iz 2015. godine pitao “čime je Peter Handke toliko razgnjevio ljude da ga se po zlu sjete i nakon što su svim drugim oprostili?”, te zaključio  tada kako bi Handke dobio Nobelovu nagradu da se nije inatio.

“Time što je ustrajao, nije se utišao nakon prvih skandala, nego je tvrdoglavo nastavio po svome, uživajući u tome što je izdvojen i drukčiji, u tome što je odbačen. Išćući pravdu za Srbiju iskao je pravdu za onog dječarca iz najmračnije koruške vukojebine, koji je, eto, govorio berlinskim naglaskom, u ta rana poslijeratna vremena, kada su Austrijanci da bi se uzrazlikovali svoj jezik nazivali – austrijskim. Očito mu je bilo više stalo do te rano doživljene uvrede nego do sve buduće književne slave, uključujući i Nobelovu nagradu koju bi sigurno dobio da se nije inatio”, napisao je Jergović 2015. godine.

Ipak, slučaj Handke se preko noći pretvorio, na neki način, i u slučaj Jergović, jer su protivnici dodjele Nobela Handkeu, u jednom trenutku, i samog Miljenka Jergovića optužili za što drugo nego – fašizam.

Dnevni avaz, u tekstu koji je i sadržajem i formom, gotovo pa ispunio kriterije – ozbiljne potjernice, tobože podsjeća Miljenka Jergovića kakve političke stavove ima Handke i tko je sve osudio dodjelu Nobela austrijskom piscu.  Osim što Avaz Jergoviću imputira relativizaciju zločina Miloševićevog režima, sam autor u Avazovom tekstu relativizira pitanje holokausta pitajući “znači li to da bismo i Hitlera, koji je volio crtati, trebali gledati kroz njegova umjetnička djela”.  Avaz je otišao i korak dalje, te upitao Jergovića “zna li on koliko je izgubio sad”, jer, eto, prema Avazu, jedan Miljenko Jergović, budući da se nije snašao i nametnuo u Sarajevu, vrijeđa taj grad. Pogriješio je Miljenko Jergović – prije “zauzimanja” stava oko Handkea, nije se konzultirao, očigledno, s Dnevnim avazom.

(Miljenko Jergović / Goran Stanzl /PIXSELL) 

“Genijalan pisac genijalan je samo u svojim knjigama. Banalan u životu”

A da se sveznajući Avaz, konzultirao s Jergovićevim blogom, samo tri dana kasnije od objave potjernice, mogao je pročitati i idući Jergovićev ulomak objavljen u Jutarnjem listu: “Srbi su, njemu se tako činilo, bili za opstanak Jugoslavije. Nije on vidio razliku između Velike Srbije i Jugoslavije. Uostalom, ni žrtve baš nisu bile voljne govoriti o razlici, nego su njihove elite insistirale, pa i danas insistiraju, na tome da je svaka Jugoslavija bila isto što i Velika Srbija. I na kraju, Nijemci i Austrijanci su, kao i cijeli zapadni svijet, bili protiv Srba. Kao što je 1942. i sljedećih petnaestak godina cijeli svijet bio protiv njegove majke i njega. Banalno. Ali tako to biva, genijalan pisac genijalan je samo u svojim knjigama. Banalan u životu”.

Dnevnik.ba 

Article_Bottom_970x250