U jednom od svojih posljednjih istraživanja neumskog područja, ovaj je istraživač i pustolov tako došao do, može se reći, frapantnih pretpostavki koje, kako ga inače znamo, mladi Neum vode u daleku povijest od nekoliko stoljeća prije Krista. U doba ratnika i trgovaca, pomalo misterioznih Ilira.
U redu, aktivan život Ilira na prostoru današnjeg Neuma nije novost, o čemu svjedoče i arheološki nalazi koji se danas čuvaju u neumskom Muzeju u sklopu crkve Gospe od Zdravlja, ali i nekim drugim muzejima glavnog grada BiH. Nažalost, jer snom ovih artefakata u muzejima dalekog Sarajeva, zaspalo je i kopanje po povijesti i prapovijesti južnohercegovačkog kraja.
No, da se vratimo našem Goranu i istraživanju
Prateći kontinuitet prapovijesnih monumentalnih zdanja od Grčke, Italije, Istre, Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije, Glamuzina je zamijetio jedan trend, a to je da su najstariji gradovi izgrađeni uz obalu mora ili neposredno uz obalu. Izdvajajući iz ovog niza one koji su pripadali Ilirima, a nema ih mnogo, ističe kako je najmonumentalniji, ali i najpoznatiji među njima, nama bliski, stolački Daorson.
Oslanjajući se potom na dosad relevantne znanstvene radove, Glamuzina naglašava kako je ovo ilirsko pleme prednjačilo u bavljenju trgovinom i metalurgijom, a bili su i ponajbolji trgovački posrednici između Jadrana, Grčke, Rima, istočnomediteranskih naroda, te velikog dijela kopnene unutrašnjosti i zaleđa na području današnje BiH, znatnog dijela današnje Središnje Dalmacije pa sve do Panonije na sjeveru.
Kada se sagledaju svi njihovi trgovački putevi, postavlja se logično pitanje - kako su stari Iliri, odnosno moćni stolački Daorsi putovali do udaljenih primorskih destinacija?. Jesu li koristili brodovlje, i jesu li imali svoju flotu?
Odgovor na ovo pitanje skriven je možda na metalnom novčiću, koji između svih bogatih nalaza pronađenih u drevnom gradu pored Stoca, baš svjedoči o morskoj tradiciji ovog plemena. S jedne strane novčića lako se razabire glava jednog od ilirskih kraljeva, dok s druge strane izranja lađa!
Uz natpis Daorsoi po čemu je i dano ime Daorson nalazištu drevnog ilirskog grada u Ošanićima (Stolac), Glamuzina pretpostavlja da ovaj nacrt broda nesumnjivo sugerira kako su baš negdje u blizini čuveni Daorsi imali i svoje zaštićeno primorsko središte.
Gdje?
Pretpostavku geologa potvrđuje povjesničar Zdravko Marić koji u radu iz 2000.e „Helenistički utjecaji na ilirsko pleme Daorse“, navodi kako su Iliri morali imati važno trgovačko središte upravo na području današnjeg Neuma (!), te ide korak dalje i navodi kako su u podmorju ispod današnje Policijske postaje Neum pronađeni ostaci ilirskih lađa što bi uz već pronađene amfore na ovom području bila nedvojbena potvrda kako se negdje na neumskom području morao nalaziti važan ilirski (daorski) grad. Istu tezu isti povjesničar opetuje 2004.-e u radu „Grafiti s grčkih posuda iz razorenog ilirskog grada Daorsona iznad sela Ošanića kod Stoca u Hercegovini“, objavljenom u Godišnjaku Akademije nauka i umjetnosti BiH na stranicama od 185.-217.-e, gdje ovaj put teze od prije 4 godine argumentira nalazima drugog istraživača – Tomislava Ožegovića.
Ožegović je, kao student Veterinarskog fakulteta u Sarajevu te ronilac, 1980. godine na morskom dnu ispod već navedenog lokaliteta Policijske postaje pronašao artefakte drvene lađe i komade amfora. Nalaze je predao Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, te se nakon toga niti jedna arheološka institucija ili podvodni arheolog nisu zainteresirali za ovo nalazište.
Iako navodi obojice istraživača djeluju skoro pa nevjerojatno ostaje pitanje, ako su oni istiniti, zašto se nikada nije pristupilo dubljem istraživanju neotkrivenog i zavučenog neumskog zaljeva?
Goran Glamuzina smatra kako je jedan od razloga to što spomenuti istraživači u svojim radovima nisu iznijeli zaključak koji se nameće sam od sebe. Ako je na području Neuma pronađeno toliko artefakata drvenih antičkih plovila, ostataka amfora, vojne opreme i sl…onda je baš na ovom području moralo biti smješteno i urbano središte.
Upravo ovdje dolazimo do Žrnjeva.
Žrnjevo je inače brdo ponad Neuma u čijem je podnožju smještena i nekropola stećaka knezova humske plemićke obitelji Nikolića.
Upravo među kamenim megalitima Žrnjeva Goran Glamuzina danas vidi obrise prapovijesnog ilirsko – antičkog grada koji bi možda baš mogao biti ono pomorsko središte Daorsa iz paragrafa iznad.
Zašto?
Ako se pitate - zašto i temeljem koje logike ovaj doktor geologije, čitač kamena izvlači dedukciju iz antičkih zapisa. U jednom od njih, u scenariju Periplus (Oplovba), grčkog putopisca Pseudoskilaka, navodi se postojanje važnog trgovačkog grada – Gornjeg emporija za kojeg dio struke smatra kako se radi o dobro poznatoj Naroni. No, na temelju nekih novijih istraživanja, rodila se i pretpostavka da se gornji emporij možda i nije nalazio na lokalitetu Narone, već negdje na prostoru tzv. Doljanske gradine (neposredno iznad međudržavne granice kod Metkovića). Upravo na ovom području, navodi Glamuzina, pronađeni su mnogi keramički artefakti koji datiraju u vrijeme od 7.e i 6.-e. do 4.e i 3.e godine prije Krista, što se poklapa s pričom o gornjem emporiju Pseudoskilaka. Indikativno je i to, navodi Glamuzina, kako je baš na ovom području pronađen kameni reljef braće Dioskura. Braću Dioskure su osobito štovali moreplovci koji bi im se utjecali u slučaju havarija na moru.
Svetište moreplovaca na obalama Neretve neposredno uz zaštićen zaljev Jadranskog mora, antičko-helenističko središte Gornji emporij, i samim time, indicija da uz gornji mora postojati i donji emporij, naveli su hercegovačkog istraživača, da, kako sam kaže, zbroji dva i dva i bolje promotri baš Neum i njegovo bliže zaleđe.
Zašto? Negdje na području između Cetine i Boke Kotorske mora se nalaziti još jedan ilirski grad, a zbog geografskog i geostrateškog smještaja, to bi mogao biti baš Neum, odnosno njegovo uže i šire područje.
Ovdje Glamuzina povlači paralelu s poznatim ilirskim nalazištem u današnjem Risnu u Crnoj Gori.
Risan se sa svojim nalazištem (trgovački centar s ostacima ilirskih palača i sl.) baš kao i današnji Neum nalazi uvučen u središnji dio zaljeva odakle je ujedno i najkraći pristup kopnenoj unutrašnjosti.
Prema jednoj od predaja ovog crnogorskog kraja, navodno je upravo kraljica Teuta stolovala i skončala negdje na području iznad Risna. Ako bi se samo povukle geostrateške, geomorfološke i rastersko-arhitektonske sličnosti i analogije na prostor današnjeg Neuma, lako ćemo uvidjeti, smatra Glamuzina, nevjerojatne sličnosti.
Da bi priča bila još intrigantnija, u neumskom zaleđu, navodi autor, i danas žive priče i legende o kraljici Teuti.
Zaštićeno arheološko nalazište
Žrnjevo je, kako je već spomenuto, odavno poznato kao vrijedno arheološko nalazište. U njegovu podnožju, kod Vranjeva sela , pri građevinskim radovima 2006. slučajno je pronađen ilirski tumul s bogatim grobovima koji su između ostalog dva tisućljeća skrivali kacige ilirskih vojnika iz 5. stoljeća prije Krista. Čitavo je područje još 2004. godine Povjerenstvo za zaštitu nacionalnih spomenika proglasilo zaštićenim Arheološkim područjem koje obuhvaća vrijednu nekropolu stećaka i ostatke rimskog naselja.
Dosad je ova kulturno povijesna blagodat bila, u najmanju ruku, zapostavljena od lokalne i državne vlasti, pa se nadati da će barem s promjenama u lokalnoj vlasti doći i bolja vremena za povijesnu, kulturnu, obrazovnu, turističku i svaku drugu valorizaciju ovog nevjerojatnog područja.
Goran Glamuzina ovdje opet povlači paralelu između Žrnjeva i Risna u Crnoj Gori te utvrđuje nevjerojatne, skoro pa identične uvjete i sličnosti u lokalitetima.
Kako?
I u Risnu i u Neumu – Žrnjevu prisutni su izrazito višeslojni horizonti s najstarijim i brojnim prapovijesnim brončanodobnim-željeznodobnim ilirskim kamenim ostacima i objektima, te prisutnim antičko-rimskim ostacima, a naposljetku i ostacima srednjovjekovnih građevina i nekropola. Također, vodeći se logikom antičkih naroda i plemena na čitavom području Dinarida, koji su svoja naselja podizali niže od izvornih starijih prapovijesnih ilirskih dijelova naselja koja su se pak redovno nalazila na samim vrhovima brdskih uzvišenja, tj. na akropolama, može se zaključiti kako je prostor užeg areala Neuma, u razdoblju najjače moći Ilirskog kraljevstva morao sadržati važan urbani centar. Naselje koje je prije nadiranja Rimljana nosilo vrlo važnu ulogu i funkciju ključnog trgovačkog posrednika u trgovini od mora preko doline Neretve, Istočne Hercegovine i središta Daorsa.
Žrnjevo bi u cijeloj toj priči i uvjetima bio savršen lokalitet, a najnovija istraživanja Gorana Glamuzine to i potvrđuju. Zajedno s megalitskim i kiklopskim građevinama, odnosno monumentalnim zidinama, podzidanim terasama, megalitskim platformama, obrednim i grobnim gomilama, nalazima ostataka keramičkih posuda, ilirskih, ali i grčko helenističkih…kao da vrište - Žrnjevo je neotkriven arhitektonski potencijal i vrlo vjerojatno jedno od središte starih Daorsa.
Cijelo područje današnjeg Neuma, s poluotokom Klekom, zapravo, prema izvidima i pretpostavkama ovog zaljubljenika u geologiju, povijest i arheologiju, predstavlja pravo prapovijesno i antičko nalazište u koje još uvijek nitko nije zaozbiljno taknuo.
Na kraju jedne od svojih najiscrpnijih dosadašnjih javnih prezentacija koju smo nastojali skratiti onoliko koliko se može sačuvati bit, a održati pozornost čitatelja, Glamuzina se nada da će s više od 1300 kvalitetnih fotografija s terena te temeljem brojnih geoloških fenomena i monumentalnih arheoloških ostataka ovo istraživanje biti temelj konačne valorizacije čitavog prostora neumskog priobalja i zaleđa u geoturističkom smislu i to kroz osnivanje Geoparka. Uz neosporne prirodno-geološke i arheološke atrakcije, opravdanost geoturističke valorizacije navedenog područja kao jedinstvenog i, možda prvog bh. UNESCO geoparka, upotpunjuje svakako i blizina uspješno realiziranih primjera hrvatskih geoparkova na otoku Visu i geoparka Biokovo-Imotska jezera.
Zato, za sve istraživače, geologe, povjesničare, arheologe i geoarheologe, pa naposljetku i lokalnu zajednicu, evo povoda za konačno vrednovanje onog što nam stoji pod nosom očito više od 2000 godina. Goran Glamuzina još je jednom otvorio priču. Nadajmo se da će je arheološka struka sada zaokružiti. Bilo bi lijepo i korisno. Za Neum čija se povijest nepravedno broji tek od 1978., ali i čitavo područje Hercegovine, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Mediterana u slaganju jedne velike slagalice o postojanju vrlo aktivnog i vrlo dinamičnog života na ovim, kako onda tako i danas izrazito bitnim geostrateškim područjima.
Dnevnik.ba